Predstavnici nekoliko najvažnijih granskih sindikata u Hrvatskoj upozorili su na mogući štrajk jer u Hrvatskoj udruzi poslodavaca odbijaju razgovarati o granskim kolektivnim ugovorima.
U neuređenom stanju kakvo je sada “zakida” se radnike nižim plaćama, takvi poslodavci su nelojalna konkurencija onima koji poštuju zakon i zakida se državu za davanja, upozorili su sindikati. Ako do jeseni nema pomaka, kreću pripreme za štrajkove.
Metalna industrija, drvna i papirna industrija, prehrambena industrija i poljoprivreda nisu pokrivene granskim kolektivnim ugovorima i tamo gdje nema kolektivnih ugovora na razini konkretnih poduzeća, zaposleni su ostavljeni na milost i nemilost poslodavcima.
Minimalci i ‘na ruke’
Preko računa isplaćuje im se minimalna plaća, samo za nju se uplaćuju obaveze državi, a ostalo ide “na ruke”, i oni – kada odu u mirovinu – sa mizernim mirovinama postaju socijalni slučajevi.
“To bi se izbjeglo potpisivanjem granskih kolektivnih ugovora, ali poslodavci iz tih sektora u Hrvatskoj udruzi poslodavaca odbijaju o tome razgovarati”, upozorio je predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), Mladen Novosel.
“Mi postavljamo pitanje – zašto? Ako u jednoj ‘Podravci’ ili ‘Končaru’ postoji kvalitetan kolektivni ugovor na razini poduzeća, zašto onda granske udruge poslodavaca unutar Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) – zbog interesa vlasnika onih drugih tvrtki, koje nemaju sindikalno organizirane radnike – opstruiraju sektorsko kolektivno pregovaranje”, upitao je Novosel na konferenciji za novinare u Zagrebu.
Što je daljnja procedura?
Granski kolektivni ugovori za sada postoje samo u dvije grane – u graditeljstvu i ugostiteljstvu, i oni vrijede za sve zaposlene u tim sektorima, neovisno o tome jesu li članovi sindikata.
Tri granska sindikata udružena u SSSH – Sindikat metalaca Hrvatske – Industrijski sindikat (SMH-IS), Samostalni sindikat zaposlenih u prehrambenoj industriji i poljoprivredi (PPDIV) i Samostalni sindikat Hrvatske (SSH) koji okuplja radnike u drvnoj i papirnoj industriji u travnju su inicirali pregovore o sklapanju granskih kolektivnih ugovora.
Međutim, sve granske udruge poslodavaca unutar HUP-a oglušile su se ili poslale negativne odgovore.
Ako do kraja rujna pregovori ne počnu, kreće po zakonu obavezni postupak mirenja, ako dođe do zastoja u kolektivnom pregovaranju, a nakon toga idu pripreme za štrajk, najavljuju sindikati.
Poslodavci koji preko računa isplaćuju samo minimalnu plaću od 500 eura, i samo na to plaćaju državi doprinose, nelojalna su konkurencija onima koji imaju kolektivne ugovore na razini poduzeća i poštuju zakon, a takvi još dodatno varaju državu, jer uplaćuju manje doprinose nego što bi morali.
“Nisu samo mali poslodavci koji se tako ponašaju, nego ima i velikih, a ispada da ih njihova Hrvatska udruga poslodavaca štiti u takvom ponašanju”, kazao je predsjednik najbrojnijeg sindikata u privatnom sektoru u Hrvatskoj, Samostalnog sindikata zaposlenih u prehrambenoj industriji i poljoprivredi (PPDIV) Denis Paradiš.
“To je ono čega se Hrvatska udruga poslodavaca mora riješiti i mora reći – da, mi želimo granski kolektivni ugovor! Želimo uvesti red i želimo se boriti protiv nelojalne konkurencije! Mogu li to oni? Mogu – zajedno s nama”, poručio je Paradiš.
Prosječna plaća i strani radnici
Iako je prosječna mjesečna plaća u Hrvatskoj već dosegla 1.010 eura, one su i dalje preniske i kvalificirani radnici odlaze na višestruko veće plaće u Europskoj uniji, jer među državama članicama EU niže plaće nego što su u Hrvatskoj imaju samo Slovačka i Latvija.
“Bazen” radne snage u okolnim zemljama je iscrpljen, a radnici koji stižu iz Bangladeša, Nepala i Filipina nisu najbolje rješenje, s obzirom na često nepoznavanje čak i engleskog jezika i kulturološke razlike, kažu u Sindikatu metalaca.
“I ti ljudi – kada nešto nauče – odu dalje! Mi tu sada služimo našim poslodavcima kao tampon. Malo ih obučavamo, i oni idu dalje”, poručio je predsjednik SMH-IM Siniša Kosić.
Značaj europske direktive
Više od 650.000 zaposlenih u Hrvatskoj pokriveno je važećim kolektivnim ugovorima kojih sada ima oko 600, što čini stopu pokrivenosti kolektivnim ugovorima od oko 55 posto.
Javni i državni sektor – zdravstvo, školstvo, socijala, državna uprava, policija – je gotovo u 100 posto pokriven kolektivnim ugovorima, i tu je obuhvaćeno 250.000 radnika.
Preostalih više od 400.000 zaposlenih u privatnom sektoru pokriveno je “kućnim” kolektivnim ugovorima na razini poduzeća, a potpisana su svega dva granska kolektivna ugovora – za graditeljstvo i ugostiteljstvo.
Sindikati podsjećaju da društveno korisnu ulogu kolektivnog pregovaranja priznaje i Europska unija, čiji aktualni prijedlog Direktive o primjerenim minimalnim plaćama predviđa obavezu država članica da promiču kolektivno pregovaranje s ciljem povećanja pokrivenosti radnika kolektivnim ugovorima.
Prema tom prijedlogu, direktiva bi trebala obavezati države članice u kojima je pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima manja od 70 posto da “dodatno osiguraju okvir kojim se omogućuju uvjeti za kolektivno pregovaranje”, te da usvoje i Europskoj komisiji pošalju “akcijski plan za poticanje kolektivnog pregovaranja”.
