Taman kada su građani pomislili da je pravda spora ali dostižna, jer je Okružni sud u Banjaluci poništio ekološku dozvolu i za mHE Samar i za mHE Slapi, a čeka se rješenje o ekološkoj dozvoli za izgrađenu mHE Podivič, u realnost ih je vratio još jedan dokaz teze da su donosiocima odluka u Bosni i Hercegovini važniji interesi bogatih investitora nego građana. Čak i kad ti investitori devastiraju, a građani štite prirodna bogatstva ove zemlje.
Danas, 22.09., od Ministarstva prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS došlo je rješenje kojim se, na osnovu žalbe investitora, poništava rješenje Republičke uprave za inspekcijske poslove i predmet vraća prvostepenom organu na ponovni postupak.
Dakle, poništava se rješenje Republičke uprave za inspekcijske poslove kojim se naložilo obustavljanje radova na izgradnji mHE Samar nakon što je Okružni sud u Banjaluci poništio ekološku dozvolu za gradnju te mHE???
Ministarstvo je uvažilo žalbu investitora, u kojoj se nevodi da je “inspektor svojim ishitrenim postupanjem i protivno zakonskim ovlaštenjima donio nezakonito rješenje kojim se naređuje obustavljanje svih vrsta terenskih aktivnosti i građevinskih radova na projektu mHE Samar, te je zanemario činjenicu da se građevinski radovi izvode na osnovu važeće građevinske dozvole koju je izdalo Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju”.
I tu nije kraj. Ministarstvo prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS, na čelu sa ministricom Srebrenkom Golić, kao argument za poništavanje inspekcijskog naloga o obustavljanju radova na izgradnji mHE, zbog sudskog poništavanja ekološke dozvole, navodi da su oni utvrdili “da postrojenje mHE Samar do danas nije izgrađeno, što znači da postrojenje za koje je izdata i uredno obnovljena ekološka dozvola (a kasnije poništena što izgleda nije važno – op.a.) – nije bilo ni pušteno u rad.”
Što po uvrnutoj logici Ministarstva znači da građevinske radove nije ni trebalo zaustavljati. Jer je ekološka dozvola potrebna tek kad se objekat napravi i treba da počne sa radom. Odnosno, investitora ne treba zaustavljati u izgradnji MHE iako nema ekološku dozvolu, koja je uslov za dobijanje građevinske i bez koje istu ne može pustiti u rad???
Da ne govorimo o tome da, po obrazloženjima Ministarstva, koje se u čitavoj stvari postavlja kao branilac interesa investitora ili kao čak zainteresovana strana, ispada da je Ministarstvo “onako” izdalo i obnovilo dozvolu, koja nije ni potrebna za izgradnju mHE.
Do koje je mjere Ministarstvo spremno ići u odbrani interesa Investitora i u ignorisanju interesa građana, govori i podatak da je uputilo i žalbu Vrhovnom sudu na odluku tj rješenje Okružnog suda u Banjaluci kojim se poništava ekološka dozvola za gradnju mHE Samar na Kasindolskoj rijeci.
Time se svojevremeno hvalisanje investitora dobrim vezama u Ministarstvu, koje su neki odbacili kao običnu glupost, pokazuje potpuno opravdanim. Pitanje je samo postoji li služba u ovoj državi spremna da te “dobre veze” i ispita. I eventualno sankcioniše.
