Ima ona stara dobra doskočica koja kaže da kada su izbori dobro organizovani građani nemaju potrebe ni da izlaze na glasanje. Da su građani duboko svjesni toga potvrđuje istraživanje percepcije građana koje je krajem septembra objavila misija OSCE u BiH, a prema kojem samo 23 % ispitanika smatra da se izbori u BiH provode na fer ili uglavnom na fer način.
Deveti opšti izbori u BiH od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, nažalost nisu bili ni pošteni, ni fer, ni demokratski. Kao što smo vidjeli, opštepoznato je to i građanima i Evropskoj komisiji koja je kao prvi prioritet u mišljenju o potencijalnom kandidatskom statusu stavila upravo unaprjeđenje izbornog integriteta.
Već više puta upravo je na ovim stranicama elaborirano u sitna crevca šta sve izbore čini farsom doduše sa elementima trilera, počevši od vrlo sumnjive koincidencije da se broj glasača vladajućih partija podudara sa brojem zaposlenih u javnom sektoru koje upravo vladajuće partije zapošljavaju i članovima njihovih porodica pa do porasta ukupnog izdvajanja za javne nabavke u poređenju sa neizbornim godinama i preko 40%.
Nalazi monitoringa izborne kampanje koju je provodio TI BiH pokazali su da kampanje nije ni bilo. Barem ne u smislu kako je definiše Izborni zakon: kao radnje i postupke u periodu utvrđenom ovim Zakonom u kojem politički subjekt na zakonom utvrđen način upoznaje birače i javnost sa svojim programom i kandidatima za predstojeće izbore.
Umjesto predstavljanja programa sistematski su preduzimane mjere i radnje kako bi se uticalo na volju birača kroz dodjelu jednokratnih transfera iz budžeta, za mlade, borce, penzionere, zaposlene u javnim preduzećima.
Gotovo 300 miliona KM takvih transfera je bilo samo pred ove izbore. Otvaranja radova ili najava istih bilo je u vrijednosti od preko milijardu KM. Zloupotrebe javnih resursa u svrhe kampanje gotovo je nemoguće i pobrojati imajući u vidu da su vladajuće partije u potpunoj simbiozi sa javnim institucijama i preduzećima.
Da stvari ne smiju nikada biti prepuštene prevrtljivoj volji biračkoj, pokazuju radnje i postupci koje se preduzimaju na sam izborni dan. Prvo što upada u oči je izrazito veliki broj nevažećih listića skoro 400.000, što otvara prostor za različita tumačenja. Ipak najkarikaturalniji primjer brutalne izborne prevare su bili izbori za predsjednika RS, posebno u tri grada Prijedor, Zvornik i Doboj gdje je kandidat vladajuće koalicije u RS ostvario prednost od oko 20.000 glasova.
Prostim uvidom u bazu podataka na web stranici CIK je moguće utvrditi potpuno nevjerovatne rezultate na pojedinim biračkim mjestima, tipa da su svi izašli birači glasali za kandidata vladajuće koalicije ili da je na pojedinim biračkim mjestima bilo više izašlih na izbore od broja stanovnika po posljednjem popisu i to gle slučajnosti na takvim mjestima kandidat vladajućih dobija 65% ili više glasova.
Osim toga u medijima su se pojavili ljudi s imenom i prezimenom koji su svjedočili prevarama.
U kojem grmu leži zec, govori zvanično saopštenje CIK da su i ovaj put birački odbori se pokazali najslabijom karikom u procesu i da više od hiljadu biračkih odbora u preko 60 opština/gradova nije ispunilo zakonom propisane obaveze, tako da je CIK bila prinuđena izdati naredbe o otvaranju vreća sa glasačkim materijalom na oko 1000 biračkih mjesta. Koliko će poslušati naredbu CIK oni koje nisu poštovali zakon, nije teško pretpostavit.
Javna je tajna da se formiraju politički subjekti samo radi trgovine mjestima u biračkim odborima, čak je i posmatračka misija poslovično opreznog OSCE za prošle opšte izbore konstatovala u svom izvještaju da postoje vjerodostojni dokazi koji ukazuju na to.
Naravno, minimum minimuma bi bio ponavljanje izbora tamo gdje postoji i minimalna naznaka nepravilnosti. Koliko je to važno uči nas i iskustvo Doboja sa prošlih lokalnih izbora kada je na ponovljenim izborima razlika u odnosu na prethodne iznosila i do 18.000 glasova u korist vladajuće partije, što govori da je u pitanju bilo zločinačko udruživanje s ciljem izborne prevare. Još bi važnije bilo dakako da je okončan postupak protiv skoro 200 ljudi koji su u to bili uključeni i dakako protiv naredbodavca i vođe zločinačke organizacije.
Na kraju bi bilo barem pristojno i korisno da se složimo da izbori nisu ni fer ni pošteni, i da to bude prvi korak u iznalaženju rješenja iz takve situacije.
Umjesto toga nerijetko imamo potpuno neargumentovane ocjene kao što je iznosio tzv. Visoki predstavnik o poštenim i fer izborima uz minorne nepravilnosti, čime se zapravo legitimizuju izborne prevare. On je doduše i dodatno doprinio stvaranju klime nepovjerenja izrugujući se građanima na način da je izborna pravila aktom ničim ograničene samovolje mijenjao neposredno pred izbore i na sam dan izbora. Ali to je već druga ali ništa manje tužna priča.
