Iako je članica Centralne izborne komisije (CIK) BiH Vanja Bjelica Prutina nakon nedavnih novih prijetnji i targetiranja od strane člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika dobila i policijsku zaštitu, još nije poznat ishod prve krivične prijave CIK-a upućene Tužilaštvu BiH prije nešto manje od dvije godine zbog istih razloga.
I tada se Dodik, koristeći vlast i položaj koji ima, obrušio na članicu CIK-a nakon čega je na mrežama uslijedio njen linč. No, Tužilaštvo BiH se do sada ni na koji način nije očitovalo o tome. Zašto je to tako, možemo samo da nagađamo, no poznajući ko, kako i na koji način kontrolira domaće pravosuđe kada su u pitanju domaći predstavnici vlasti, teško je očekivati da će Tužilaštvo BiH i glavni tužilac Milanko Kajganić i na koji način naštetiti Dodiku osim što bi možda mogao da bude kurtoazno pozvan da da izjavu.
TRN U DODIKOVOM OKU
Ovoga puta Dodik je divljao nezadovoljan odlukom CIK-a o ponovnom brojanju glasova u vezi s izborima za predsjednika RS. Optuživši je kao i cijeli CIK da su u funkciji „urušavanja RS“, on je rekao:
„Vidjeli smo da se Vanja Bjelica Prutina prije nekoliko dana sastala sa Mirkom Šarovićem. Poznato je i da je Suad Arnautović, predsjednik CIK-a BiH, antisrbin i da sve želi da uradi protiv Srba.”
Ovo je tek slijed onoga što se desilo ranije i što Tužilaštvo BiH više od godinu „istražuje“ a nakon krivične prijave CIK-a protiv Dodika. Podsjećamo da je tada nakon glasanja Bjelice Prutine za poništavanje izbornih rezultata na lokalnim izborima za Srebrenicu i Doboj Dodik rekao:
„Gospođa koja predstavlja srpski narod je udata ili je bila udata za Bošnjaka u Sarajevu, muslimana. Neko će reći šta to ima veze, ma nemojte. Nema veze? Ma nemojte. To pokazuje koliko je sve namješteno.”
Uslijedile su teške uvrede i na društvenim mrežama, a Vanja Bjelica Prutina suočila se s brojnim prijetnjama i mržnjom. Iako je riječ o članici Centralne izborne komisije, Tužilaštvo BiH je očito formiralo predmet tek radi privida da se nešto radi.
„Tada je CIK, mislim da je riječ o januaru prošle godine, uputila krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH. Ja sam nedugo poslije toga saslušana, doduše u svojstvu svjedoka, ne u svojstvu oštećene, i nakon toga nemam više nikakvih informacija u kojoj fazi je taj predmet“, kaže za Inforadar Vanja Bjelica Prutina, koja je ovih dana zatražila od Tužilaštva BiH da je obavijeste u kojoj je fazi postupak.
Sada očekuje od Tužilaštva BiH da pokrene krivični postupak po službenoj dužnosti zbog ugrožavanja njene sigurnosti. Ističe da niko ne smije biti iznad zakona.
„Institucije treba da rade svoj posao. Mene je imenovala Parlamentarna skupština BiH. Ako institucije ne mogu da obezbijede da radim svoj posao bez pritisaka i prijetnji, čemu onda služe? Kandidat za predsjednika RS meni direktno stavlja metu na čelo imenom i prezimenom. Ja živim u Republici Srpskoj i to kod mene stvara neprijateljsko okruženje kod onih ljudi koji poklanjaju i vjeruju riječima tog kandidata… Imam strah kad se moje dijete vraća iz škole sa svojim drugarima. Smatram da moje dijete treba da uživa ista prava kao druga djeca, ali plašim se da to dozvolim. Ovakve stvari su nedopustive”, rekla je Vanja Bjelica Prutina.
Slučajeva u kojima je Milorad Dodik napadao novinare i novinarke više gotovo niko i ne broji. U maniru seoskog kabadahije obrušavao bi se na sve one čiji bi mu stavovi ili pitanja zasmetali. Nadležni su uvijek ćutali.
„Nije ovo prvi put da Milorad Dodik nekom javno prijeti, niti je prvi put da prijeti ženama, što je samo po sebi jadno kada dolazi od muškarca koji je na visokoj državnoj funkciji. A mi znamo šta to znači na Balkanu gdje realna moć počiva na pojedincima, a ne na institucijama“, kaže novinar Željko Raljić. Nada se da ovaj slučaj neće proći kao svaki put do sada – „da se ozbiljna prijetnja tretira kao javno izrečena šala“.
Uvrede, prijetnje, psovke, mizoginija i etiketiranje inače su dio višegodišnjeg Dodikovog „repertoara“ u njegovim obračunima sa neistomišljenicima. S pozicije apsolutne moći, Dodik već više od deceniju na ovaj način tretira sve koji ga kritikuju, nisu na liniji njegove politike, ili mu prosto nisu simpatični. Posebno je sklon targetiranju žena, kao što smo vidjeli u slučaju Bjelice Prutine, i to više nije ni slučajnost.
SVI DODIKOVI „STRANI PLAĆENICI“
Slično je prošla i analitičarka Tanja Topić koju je Dodik prošle godine optužio da je “dokazani agent njemačkog BND-a, kojeg plaćaju preko njene nevladine organizacije”.
„Svi u mome kraju znaju ko je ona. To je jedna izolovana struktura, jedna izolovana porodica koja ni sa kim ne komunicira, izopštena iz sredine, ne zato što to ljudi oko njih hoće, nego zato što su oni takvi“, rekao je lider SNSD-a, obrušavajući se na Topić i njenu porodicu.
Tanja Topić je podnijela tužbu za klevetu, ali za Inforadar kaže:
„Niti jedna od institucija nije reagovala, poput Okružnog javnog tužilaštva RS koje do danas nije odgovorilo na moj dopis i prijave zbog ugrožavanja sigurnosti i govora mržnje. Ombudsman BiH je takođe ignorisao moje prijave i dopise. Jedini odgovor je stigao od Agencije za ravnopravnost polova BiH koja je, iako jedina nadležna za sprovođenje Zakona o zabrani diskriminacije, naglasila da se prema Pravilniku ne bave slučajevima kojima se bave i druge institucije. Nisam dobila nikakvu vrstu institucionalne zaštite“, kaže Tanja Topić.
Sramotna tišina nadležnih institucija, nažalost, nije ništa novo u državi u kojoj je pravosuđe glavna karika u lancu korupcije. Kada predstavnik izvršne vlasti vrijeđa i prijeti, to jeste targetiranje „neprijatelja“ i javno iscrtavanje mete na čelu.
U to se uvjerio i vlasnik BN televizije Vladimir Trišić s kojim je Dodik 2013. godine vodio telefonski razgovor u kojem mu urlajući prijeti i psuje majku.
I poput narodnjačkog hita Mitra Mirića Ne može nam niko ništa, koji član Predsjedništva rado izvodi u svim prilikama, Milorad Dodik se upravo tako i ponaša. Njegova osionost, međutim, višestruko je opasnija od navedene turbo folk mantre koju uporno ponavlja. Izrečene s vrha vlasti, etiketiranja o ”izdajnicima i rušiteljima” RS prijetnje postaju uputstva za mase kako se odnositi prema onome kome je prijetnja izrečena. Još kada se prenose putem nečega što bi trebalo da predstavlja javni servis ali je daleko od toga (RTRS-a), građanima se daje obrazac koga trebaju tretirati kao „neprijatelja“.
