Uprkos usvojenom Zakonu o zaštiti svjedoka i uzbunjivača na nivou Bosne i Hercegovine u praksi „zviždači“ (eng. whistleblowers), njihovi pravni zastupnici, javnost i mediji bore se s vjetrenjačama.
Najslikovitiji je primjer Emira Mešića, koji je prijavio korupciju u Upravi za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH), a potom je dobio otkaz iako je imao zvanični status prijavitelja korupcije.
Njegova pravna zastupnica, odvjetnica Biljana Radulović ističe da je zaštita „zviždača“ opšti problem i da nije geografski vezan samo za Bosnu i Hercegovinu.
Srž problema u radu pravosuđa
– Vidjela sam u Hrvatskoj da se uz teške muke dolazi do rezultata. U Srbiji je situacija otprilike kao i kod nas. Desi se, kako bih rekla, sporadični pucanj, koji se vrlo brzo uguši. I onda se pitamo kako ohrabriti „zviždače“? Kako inspirisati druge da prijave korupciju? Vidimo koliko smo uložili borbe, a rezultat je nikakav. Potpuno realno sagledavam stvari. Koliko se borimo, da ne pričam o Emirovoj ličnoj borbi i posljedicama. Svi smo udruženi – i mediji i javnost, a imamo ovakve minorne, bukvalno nikakve rezultate. Došli smo do toga da je on prepoznat kao „zviždač“. Ali nemamo nikakav rezultat. Mediji pomažu praćenjem i kroz monitoring suđenja. Međutim, srž problema je u radu pravosuđa – kazala je Radulović.
Rješenje problema je u izmjeni postojećeg zakona.
Zakon u FBiH bez podrške
Inače, zakon je usvojen na nivou BiH i bh.entiteta RS, ali nije u Federaciji BiH.
U Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, nakon nemilih događaja u Zavodu Pazarić, Sabina Ćudić iz Naše stranke uputila je Nacrta zakona o zaštiti uzbunjivača u parlamentarnu proceduru.
Na sjednici ovog Doma u januaru 2021. godine, Nacrt zakona nije dobio potrebnu većinu glasova.
Na tome se, trenutno, završilo, a hoće li novi saziv Predstavničkog doma Parlamenta F BiH i eventualno nova Vlada F BiH usvojiti pomenuti zakon pokazat će vrijeme pred nama.
Pogrešno tumačenje
Odvjetinica Radulović smatra kako je neophodno mijenjati zakon, odnosno Člana 8. u kojem se definiše otklanjanje štetne radnje.
– Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije se ne oglašava, ne donosi odluku po utvrđenom stanju od strane inspekcije. No, Agencija se upušta u davanje preporuka ili mišljenja poslodavcu. Davanje preporuka poslodavcu od strane agencije izlazi iz okvira zaštite zviždača, te se davanje preporuke potpuno pogrešno tumači i primjenjuje – kaže Radulović.
On pojašnjava kako izgleda postupak preporuke.
– Upravna inspekcija sačinjava zapisnik na osnovu dokaza koje predoči poslodavac. Oni ne ulaze u sadržinu, niti u ocjenu dokaza. Samo na osnovu takvog činjeničnog stanja iz zapisnika agencija treba djelovati na način da donese odluku ima li ili nema štetne radnje. A to izostaje. Svojim nedjelovanjem agencija potvrđuje da je „zviždač“ djelovao u dobroj vjeri jer mu ne ukida status, ali i ne utvrđuje štetnu radnju.
Značaj insajdera
Informacije koje dolaze „iznutra“ su od krucijalnog značaja. Potrebno je ohrabriti osobe koje ili svjedoče ili su učesnici ili trpe štetne radnje zbog korupcije da izađu, da progovore o saznanjima koje imaju.
Najbolja saznanja o koruptivnim radnjama mogu imati osobe koje su tome svjedočile. U organizaciji Transparency International (TI) BiH smatraju da se tako čuva javni interes te da „zviždači“ trebaju dobiti internu ili eksternu zaštitu.
Prijavitelji korupcije u Federaciji BiH nemaju apsolutno nikakvu zaštitu. Zakon ne postoji. U eventualnom zakonskom rješenju, smatraju pravni stručnjaci, neophodno je uvrstiti instituciju internog i eksternog prijavljivanja.
Eksterno prijavljivanje značilo bi da se „zviždači“ mogu obratiti nadležnim tužilaštvima, policiji, sudovima, Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije…
Ipak, otezanje sa donošenjem zakona u FBiH, ali i izmjenama i dopunama postojećeg zakona na nivou BiH dodatno usložnjava borbu protiv korupcije koja je okarakterizirana kao rak-rana bosanskohercegovačkog društva.
Glavni faktor egzodusa
O tome je 9. decembra prošle godine u povodu Međunarodnog dana borbe protiv korupcije govorio i američki ambasador u BiH Michael Murphy.
– Bosnu i Hercegovinu svake godine napusti oko 55.000 ljudi. Prije osam godina, prema popisu iz 2013. godine, BiH je imala oko 3,5 miliona stanovnika. Taj broj je vjerovatno bio niži. Ali, bez obzira na to, stručnjaci smatraju da danas u BiH živi između 2,5 i 2,6 miliona ljudi. Radi se o dramatičnom padu broja za svega osam godina. Glavni faktor ovog egzodusa je korupcija. Ona BiH ostavlja bez ljudskog potencijala. Mnogo ih je u politici u BiH koji su vrlo glasni oko toga kako oni, i samo oni, mogu zaštiti svoje sugrađane iste etničke pripadnosti. Dok nam podaci govore da oni ne štite nikoga. Umjesto toga, svojom korumpiranošću iz zemlje tjeraju ljude koje navodno štite. Oni koji ostaju, možda kako bi pokrenuli svoj posao, osjetit će kako korupcija utječe na njhov život – naveo je ambasador Murphy.
Ozbiljna prepreka
On je istakao da je korupcija je ozbiljna prepreka s kojom se suočavaju poslovni subjekti u BiH.
– Registracija posla i procedura prikupljanja dozvola previše je komplikovana i posebno plodno tlo za korupciju. Nerijetko se događa da se od poslovnih subjekata traži mito kako bi dobili potrebne dozvole za obavljanje posla i građevinske dozvole ili samo da bi ubrzali proces izdavanja jedne ili druge – istakao je američki ambasador.
Borba protiv korupcije mora biti svakodnevna, kontinuirana i brutalna. Samo tako Bosna i Hercegovina može osigurati mjesto u euroatlantskoj zajednici naroda.
Član 8 (Otklanjanje štetne radnje) – neophodne izmjene zakona
(1) U slučaju da uzbunjivač obavijesti Agenciju za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije da je prema njemu preduzeta neka od štetnih radnji iz člana 2. stav (1) tačka e) ovog zakona, Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije dužna je zatražiti od institucije relevantnu dokumentaciju i/ili zatražiti od Upravne inspekcije Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine da ispita navode i utvrdi činjenice, te preduzme zakonom predviđene mjere a zapisnik dostavi Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije.
(2) Ako, na osnovu dokumentacije dobivene od institucije i/ili zapisnika iz stava (1) ovog člana, utvrdi da je prema uzbunjivaču preduzeta neka od štetnih radnji, a koja je u vezi s podnošenjem prijave iz člana 3. stav (1) ovog zakona, Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije donosi instrukciju rukovodiocu institucije kako bi se otklonila posljedica nanesena uzbunjivaču štetnom radnjom.
(3) Ako rukovodilac institucije tvrdi da bi ista štetna radnja bila preduzeta prema uzbunjivaču i u slučaju da nije podnio prijavu iz člana 3. stav (1) ovog zakona, dužan je to dokazati.
(4) Rukovodilac institucije dužan je izvršiti korektivnu mjeru s ciljem otklanjanja učinjene štetne radnje u roku od tri dana od dana zaprimanja instrukcije od Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije.
(5) Korektivna mjera mora biti ukidanje štetne mjere i vraćanje u prethodno stanje, a koja može biti ukinuta pravosnažnom presudom nadležnog suda u radnom sporu.
(6) Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije svake godine objavljuje posebnu godišnju listu sa spiskom institucija u kojima je prijavljena korupcija, uz navođenje vrste nanesene štetne radnje i informacije da li je izvršena korektivna mjera naložena instrukcijom iz stava (2) ovog člana.
