Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske je 31.12.2021. godine objavila Izvještaj finansijske revizije za Grad Banjaluku. Izvještaj se odnosio na izbornu, 2020. godinu, u kojoj je, u Banjaluci došlo do promjene na mjestu gradonačelnika, te je, nakon 20 godina i 5 mandata SNSD-ovih gradonačelnika (Davidovića, Gavranovića i Radojičića), izabran kandidat PDP-a, Draško Stanivuković. No, skupštinsku većinu zadržala je koalicija okupljena oko SNSD-a.
Novi gradonačelnik Stanivuković je na čelno mjesto Banjaluke zasjeo između ostalog i zahvaljujući političkoj kampanji koja je promovisala promjene, drugačije ponašanje, otvorenost gradske uprave i nepostojanje tabu tema. Koliko je u tome do sada uspio, nije nam namjera na ovom mjestu licitirati, ali je činjenica da se neki obrasci ponašanja ponavljaju u Banjaluci u kontinuitetu, a oni se odnose i na revizorske izvještaje.
Ne može se reći da vlast u Banjaluci, naprosto kontinuirano ignoriše revizorske izvještaje i u njima date preporuke za otklanjanje uočenih nedostataka, grešaka i nezakonitosti. Iz statističkih podataka o realizaciji vidi se da se na realizaciji preporuka radi. (Da li dovoljno, druga je priča.)
No, ono što vlasti hronično fali je, očigledno, transparentnost (i) u ovom kontekstu. A iracionalna averzija prema transparentnosti vladajućih u Republici Srpskoj ide do gušenja demokratskih institucija i kontrolnih mehanizama države – kao što je slučaj sa Odborom za reviziju Narodne skupštine Republike Srpske, u prethodnom mandatu, npr. Ili do izbjegavanja skupštinske rasprave o revizorskom izvještaju i realizaciji njegovih preporuka.
A istorija pamti i mnogo bolje momente, u ovom kontekstu. Recimo predstavljanje, u Skupštini Banjaluke, izvještaja o finansijskoj reviziji Grada za 2012, od strane tadašnjeg glavnog revizora Duška Šnjegote. Ništa manje kritičan izvještaj, sa doduše nešto manje preporuka, tadašnji čelnici grada, na čiji račun su takođe iznesene neke primjedbe, dočekali su sa uvažavanjem, konstatacijom da su izrečene primjedbe i preporuke potpuno na mjestu, obećanjem da će raditi na njihovom otklanjanju, kako bi javna sredstva bila korištena transparentnije i odgovornije i sa tvrdnjom da im je cilj dostizanje stanja koje bi revizori mogli ocijeniti pozitivnom ocjenom. Štaviše, Predsjednik Skupštine (Budimir Balaban), je istakao da su u tog dana usvojenom Programu rada Skupštine grada za novu godinu uključene sve primjedbe i sugestije revizije. A Gradonačelnik (Slobodan Gavranović) je izjavio da “Grad Banjaluka iz godine u godinu poboljšava svoje finansijsko poslovanje upravo zahvaljujući preporukama revizora.”, naglasivši da se najvažnija preporuka odnosi na to da se može trošiti samo onoliko novca koliko se prihoduje, kako bi bio izbjegnut deficit. A komentarišući nalaz revizije da je Odjeljenje za boračko-invalidsku zaštitu vršilo isplate koje nisu u skladu sa pravilnikom, Gavranović je podsjetio da je protiv bivšeg načelnika ovog odjeljenja podnesena krivična prijava nakon saznanja o tim nepravilnostima. Transparentnost čitavog procesa omogućila je i opoziciji da istakne da je revizija rađena na osnovu uzorka, te da bi u slučaju da je revizor “uspio da pregleda sve ono što se radilo u 2012. godini izvještaj vjerovatno bio negativan”.
Dakle, jedna demokratska rasprava uz uvažavanje profesionalnih standarda i ocjena jedne nezavisne za društvo izuzetno značajne institucije. Gdje smo se u međuvremenu izgubili? Ne Banjaluka, nego društvo u cjelini.
Banjaluka je 2020. godine (da se vratimo sa putovanja kroz vrijeme) raspolagala budžetom od 155 miliona KM. Kroz revizorski izvještaj, o finansijskoj reviziji za 2020. u kojoj je Grad dobio mišljenje s rezervom i za finansijske izvještaje i za usklađenost poslovanja sa zakonima, dato je devet kvalifikacija (obrazloženja ocjene) i čak 24 preporuke.
Kuriozitet je da bi ovakvo stanje, u kontekstu preporuka, trebali da posmatramo kao poboljšanje.
Nakon prethodne finansijske revizije – za 2016. godinu – Grad Banjaluka je, naime, dobio 30 preporuka, od kojih je 16 provedeno, 6 je djelimično provedeno, 4 nisu provedene a 4 preporuke su, u međuvremenu izgubile aktuelnost. Pritom, plan aktivnosti na realizaciji preporuka datih u Izvještaju o provedenoj finansijskoj reviziji, Glavnoj službi za reviziju javnog sektora Republike Srpske, od Grada je dostavljen nakon roka propisanog zakonom. S druge strane, Grad je tada pored mišljenje s rezervom za finansijske izvještaje, za usklađenost poslovanja sa zakonima i drugim propisima dobio – pozitivno mišljenje.
Činjenica da je, za 4 godine, u potpunosti provedeno svega nešto više od polovine revizorskih preporuka (iz FR za 2016.) i da je gradska uprava u posljednjoj provedenoj finansijskoj reviziji (za 2020.) ponovo dobila veliki broj preporuka za otklanjanje uočenih nepravilnosti i nezakonitosti, govori o tome da, kao prvo, postoje detektovani problemi u radu Uprave, a kao drugo da se ti problemi ne otklanjaju, odnosno da se revizorske preporuke ne provode. Bar ne sve i ne u potpunosti.
Što samo pojačava potrebu za transparentnošću. Odnosno, za razmatranjem revizorskih izvještaja i Akcionih planova za otklanjanje nedostataka pred Skupštinom i praćenja provođenja preporuka, kroz povremene izvještaje gradske uprave. No, toga, iz nepoznatih razloga (osim ako se ne vratimo na onaj o iracionalnoj averziji prema transparentnosti) – nema.
Građani Banjaluke ni godinu dana nakon što su one date, ne znaju kakvo je stanje danas sa 24 preporuke koje su revizori dali u svom izvještaju o finansijskoj reviziji Grada za 2020. godinu i šta je i u kojoj mjeri otklonjeno od uočenih nepravilnosti.
Shodno tome, ne možemo se ne podsjetiti na obećanje novog gradonačelnika da će se raščistiti sa mnogobrojnim nepravilnostima, da će se iskorijeniti kriminal i korupcija iz gradske uprave i da će ista ta uprava biti u funkciji zaštite javnog interesa, vremena i novca građana.
No, umjesto da se fokusira na otklanjanje nepravilnosti, grešaka i nezakonitosti uočenih od strane revizora Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske, Gradonačelnik se odlučio za eksperimentisanje sa privatnim timom za reviziju, izjavljujući:
“Tim će raditi po mom nalogu, zahtjevu i uputama. Oni će češljati sve što se prečešljati može, svaki ugovor, svaku javnu nabavku i sve ostalo. Uvjeren sam da će ovaj tim podnijeti mnogo krivičnih prijava”, istakao je Stanivuković. Dodao je da ne postoji politička sila koja će spriječiti ovaj tim u svom poslu. I da će sve što je rađeno biti predočeno javnosti.
Svaka borba protiv nepravilnosti i nezakonitosti u korištenju javnih resursa i javnog novca, zloupotrebe položaja u tom kontekstu, radi sticanja lične koristi, je dobrodošla. No, ovaj Gradonačelnikov, po dosadašnjim efektima ne baš uspješan pokušaj, može se shvatiti kao neka vrsta interne revizije ili njene dopune. Što ni na koji način ne bi trebalo da dovodi u pitanje izvještaje Glavne službe za reviziju, kao ovlaštenog revizora javnog sektora Republike Srpske, odnosno potrebu provođenja njenih preporuka i otklanjanje nedostataka koje je ona uočila.
Dakle, iako gradska uprava nije na vrijeme na Skupštini prezentovala svoj akcioni plan za otklanjanje od revizora uočenih nepravilnosti i provođenje preporuka (niti je taj plan dostupan na zvaničnoj web stranici Grada), ona i dalje javnosti, građanima Banjaluke, duguje skupštinsko predstavljanje izvještaja o dosadašnjoj realizaciji dobijenih preporuka.
Nije tako atraktivno, i za obračun sa političkim protivnicima i skupljanje političkih poena efikasno, kao press konferencije sa bombastičnim najavama (mada se radi o ozbiljnim problemima), ali je za izgradnju institucija i države mnogo korisnije. S druge strane, ono što bi trebalo da zabrine aktuelnog gradonačelnika i njegovu administraciju je da se problemi na koje je ukazala Glavna služba za reviziju u svom izvještaju za 2020. odnose na prethodnu vlast, ali je odgovornost za njihovo otklanjanje na aktuelnoj.
Ili se radi upravo o tome da je bilo mnogo lakše opoziciono kritikovati, nego otklanjati ozbiljne sistemske anomalije, sa pozicije osvojene vlasti?
