Transparency International je nedavno objavio novo izdanje svog najreprezentativnijeg globalnog istraživanja, Indeksa percepcije korupcije (Corruption Perception Index) za proteklu 2022. godinu. Nimalo neočekivano BiH je ne samo ponovo nazadovala, već se nalazi u odabranom globalnom društvu zemalja koje najbrže propadaju zbog dramatičnog rasta korupcije.
BiH je rangirana najgore u regionu zapadnog Balkana i na trećoj najlošijoj poziciji u Evropi odmah iza Ukrajine i Rusije. Za one zainteresovane za statističke pojedinosti BiH na skali od 0 do 100 (gdje je 0 najgora ocjena) ima ocjenu 34 i nalazi se na 110. mjestu sa Sjiera Leoneom, Malavijem i Gambijom.
Indeks percepcije korupcije Transparency International nije nikakav izuzetak. U posljednjih više od deceniju BiH se nalazi u slobodnom padu prema svim relevantnim indeksima koji rangiraju vladavinu prava, borbu protiv korupcije i upravljanje. I posljednji izvještaj Evropske komisije konstatuje pogoršanje stanja i zarobljenost države.
Pogađate već, na to sve BiH nema nikakvu strategiju, ni politiku borbe protiv korupcije. BH politička i pravosudna elita su zvijezde međunarodnih, američkih, britanskih i drugih crnih lista upravo zbog korupcije. To dakako nikada nije bilo dovoljno pravosuđu u BiH da ikada ikog od njih procesuira. Čak su najduhovitiji od njih bili u komisijama za nadzor nad na radom Agencije za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije.
Ovogodišnji izvještaj Indeksa percepcije korupcije posebno naglašava direktnu vezu korupcije, posebno njenog najtežeg oblika zarobljenosti države sa političkom nestabilnošću, devastacijom institucija, jačanjem autoritarnih tendencija i sistematskim kršenjem ljudskih prava. Ova toksična simbioza izrazito je plodno tle za još jednog jahača apokalipse – organizovani kriminal.
Posljednjih godina je sve više međunarodnih institucija i organizacija od onih obaveštajnih i policijskih, pa do naučnih i medijskih se bavilo problemom organizovanog kriminala na zapadnom Balkanu. Potpuna devastiranost institucionalnog okvira, agencija za provođenja zakona i pravosuđa, kao i veliki broj različitih agencija sa nadležnostima BiH koje se preklapaju čini idealnim uporištem za organizovani kriminal.
Prije više od dvije godine šira javnost BiH se upoznala sa sada već dobro poznatim kriptovanim aplikacijama „Sky“ i „ANOM koje su koristile kriminalne grupe. Prema medijskim navodima, bivši ministar unutrašnjih poslova RS iznio je podatak da je više od 2000 građana bilo u posjedu ove aplikacije. Prema medijskim navodima više od sto pripadnika agencija za provođenje zakona iz 14 agencija je obuhvaćeno istragama, sudije, tužioci, advokati, političari.
Za sada niko nije osuđen. Sudeći po dosadašnjim rezultatima rada pravosuđa teško da će i biti. Ne treba biti preveliki ekspert pa zaključiti da su ovi podaci samo vrh ledenog brijega i da je stanje u agencijama za provođenje zakona u terminalnoj fazi.
Dakako da korupcijom paralizovane institucije za provođenje zakona i pravosuđe u kontekstu potpune zarobljenosti političkog sistema, ne mogu biti ravnopravan protivnik organizovanom kriminalu. Naprosto zato što sprega organizovanog kriminala seže do najviših vrhova vlasti.
Ranije pominjana istraživanja pokazuju dramatičan trend propadanja, duži od deceniju. Artikulisanje efikasnog odgovora na ovakvo stanje od strane isključivo unutrašnjih snaga sve više spada u domen naučne fantastike, u kontekstu sve ogoljenijih autoritiranih tendecija, tranzicione socio-ekonmske pustinje i dramatične depopulacije. Kao što reče Ivan Krastev, ljudi su shvatili da je lakše promijeniti državu nego vladu.
Ovakvi podaci bi morali zabrinuti i zemlje EU. Zapaljiva smjesa korupcije i organizovanog kriminala se širi poput požara bez obzira na granice. Razarajući efekte organizovanog kriminala ne može tako lako zaustaviti šengenska granica, posebno ako ima sigurno utočište sa druge strane granice. Otuda i za EU pitanje borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala u zemljama zapadnog Balkana nije samo pitanje iz domena politike proširenja EU već pitanje iz oblasti unutrašnje sigurnosti zemalja članica i EU u cjelini.
Kako to davno neko reče EU ima da bira između uloge izvoznika stabilnosti ili uloge uvoznika nestabilnosti.
