Za HDZ dno ne postoji. Vlast premijera Plenkovića opet je pokazala da uvijek može još niže. Ni majke s teško bolesnom djecom na saborskoj galeriji nisu ih pokolebale u zastrašujućoj bešćutnosti. Parlamentarna je većina odbila zahtjev da se roditeljima njegovateljima nakon smrti djeteta omogući period žalovanja, da se istoga trena ne moraju prijavljivati na burzu i tražiti posao, nego da još pola godine nakon tragedije mogu nastaviti primati dotadašnju, ionako bijednu naknadu. Pravo koje su saborski zastupnici, i to u duplom obimu: 6+6 nakon što ostanu bez funkcije, sami sebi osigurali. Ispada da je rastanak s političkim položajem traumatičniji od rastanka s vlastitim djetetom.
Manifestacija okrutnosti
Stidjeti bi se prije svega morao premijer Plenković koji je takvu odbijenicu instruirao. Sramiti bi se potom morala i kompletna vladajuća stranka koja ga je u takvoj užasno pogrešnoj odluci bespogovorno slijedila. Na koncu, jako bi se crvenjeti morali i svi oni koji su tom nehumanom postupku asistirali. Konkretno, HDZ-ovi koalicijski partneri, navodni liberali i zastupnici manjina, koji bi morali biti posebno senzibilizirani za probleme manjinskih skupina, poput roditelja s invalidnom djecom. Politička vlast koja se voli hvaliti kako je na pravoj strani povijesti, definitivno se smjestila na krivu stranu ljudskosti. Bolesno je i nakazno ono što su prošlog tjedna u Saboru napravili. Povrh svega još su šokiranim i rasplakanim majkama pokušali zabraniti obraćanje javnosti. Jedna od njih, Suzana Rešetar, kaže da joj je bilo fizički zlo kad je vidjela rezultate glasanja. Nije to bila samo jedna pogrešna odluka. Kakve se HDZ-ovoj vlasti, kao i svakoj drugoj, znaju događati. Bila je to potpuno neshvatljiva manifestacija okrutnosti zbog koje su mnogi u Hrvatskoj osjetili mučninu i nagon za povraćanjem. Fuj za sve koji su u toj sramotnoj odluci sudjelovali!
U predizbornoj godini slijedi populističko podmazivanje javnosti. Utoliko je zapanjujuće da se premijer tako tvrdo sudario sa zahtjevima majki njegovateljica, da nije shvatio kako će bezobraznim odbijanjem iritirati ljude. Što bi moglo sugerirati da je u svojoj samozaljubljenosti izgubio sposobnost povlačenja racionalnih poteza
Na ovom je slučaju premijer Plenković pokazao frapantan i nepodnošljiv deficit empatije, morala, pa i političke pameti. U svojoj aroganciji nije uspio shvatiti da će trpjeti veliku štetu. Demonstrirao je patološki nehaj prema ženama mučenicama s kojima će se veliki dio javnosti solidarizirati. Koje su žrtvovale vlastite živote kako bi se brinule o teško bolesnoj djeci. Koje se za svako svoje pravo prosvjedima godinama moraju boriti. Nesposobnost i neorganiziranost socijalnih službi u državi preko njihovih se leđa prebija. Za posao koji obavljaju plaćene su jadno, mjesečno 4000 kuna, što je manje od minimalne plaće u Hrvatskoj, praktično bez dana odmora i predaha, u svijetu kanila, sondi, respiratora, invalidskih pomagala. Pravo na šest mjeseci naknade nakon smrti djeteta za hrvatsku je državu nikakav trošak. Razlog odbijanja njihovih zahtjeva sigurno nije financijske prirode. Nekoliko desetaka ili nekoliko stotina tisuća eura godišnje, nitko točno ne zna o kojem se iznosu zapravo radi, za hrvatski je proračun prava sića.
Topovsko meso
HDZ-ova je većina u Saboru glasala protiv isključivo iz političkih razloga. Zato što prijedlog promjene zakona dolazi iz opozicijskih redova. A prema idejama političkih rivala – znamo – Andrej Plenković pokazuje ekstremnu netrpeljivost. Javno eksplicirajući motive svoje odbijenice premijer će reći da se protivi „licemjernom manipuliranju ljudskom nesrećom“. Što bi se, kao, odnosilo na opoziciju. Sve kad bi i bilo točno da je prijedlog oporbenih stranaka u ovom slučaju vođen političkim razlozima, borbom za vlastitu vidljivost i javni prestiž, njegova je argumentacija potpuno promašena. Jer, jedan realan problem, odnos države prema ranjivoj skupini teško bolesne djece i njihovih roditelja njegovatelja, definira isključivo kao pitanje svoga odnosa prema političkim konkurentima. Sudbine ljudi tek su topovsko meso u njihovim političkim borbama. Zato je i Plenkovićeva najava da će do ljeta ići s prijedlogom „cjelovitog rješenja“ ovog problema tek licemjerna manipulacija ljudskom tragedijom. Realno je da će negdje do izbora HDZ udovoljiti zahtjevima koje sada ružno i brutalno odbija, ali u međuvremenu još će neka djeca umrijeti i još će neke majke patnice morati na groblje i na burzu istodobno.
Moralne spodobe
Postupak donošenja nečovječne odluke otkrio je i zastrašujući profil nekih istaknutih pripadnika vladajuće većine. Ne samo premijera Plenkovića pod čijom se dirigentskom palicom jeziva sramota dogodila, nego i serije HDZ-ovih podobnika, moralnih spodoba koji su njegove pogrešne odluke pokušali racionalizirati. Javnost je u sabornici mogla pratiti neprepričljivi defile stranačkih zombija, pravih monstr-političara. Od bivše ministrice socijale Murganić, koja je roditeljima njegovateljima prije šest godina tvrdila da već za nekoliko mjeseci neće nakon smrti djeteta morati promptno na burzu rada, što je – kako znamo – ostalo obećanje ludom radovanje, ali je ražalovana u međuvremenu sama konzumirala privilegiranih 6+6 mjeseci svoje ministarske plaće. Ili, aktualnog ministra Piletića, koji najavljuje konzultiranje stručnjaka i akademske zajednice, docirajući kako se problem ne može rješavati ishitreno. Dok će pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak podsjetiti da je inicijativa za priznavanje prava roditeljima njegovateljima na naknadu u trajanju od pola godine nakon smrti djeteta, što ona apsolutno podržava, pokrenuta još 2017. Najstrašnije je ipak djelovala HDZ-ova zastupnica koja bi morala funkcionirati kao prvi borac za prava invalidnih osoba. Premda i sama prikovana za invalidska kolica, gospođa Lukačić cinično je prosipala savjete kako rad najbolje liječi tugu i traumu obitelji preminule djece te je produljenje statusa roditeljima njegovateljima proglasila nerealnim. Postala je živi primjer kako stranačka stega uništava obzire i politiku pretvara u moralni idiotizam. Čak i politički patrijarsi, ljudi koji su godinama gradili neku vlastitu političku poziciju, u Plenkovićevom su jatu svedeni na mizeriju, teško urušenog političkog i ljudskog integriteta.
Kriminalni nemar
Bezdušnost prema majkama njegovateljicama samo je do drastične zaoštrenosti doveden sveopći kriminalni nemar vladajuće klase prema potrebama naroda. Njegovi učinci dosad su se najbolje mogli pratiti na jadnom stanju postpotresne obnove. Na Baniji gdje je hrvatska država obnovila isti broj kuća kao i Dodikova Republika Srpska. U Zagrebu gdje će skoru treću obljetnicu od potresa Plenkovićeva vlast dočekati s nula izgrađenih zamjenskih zgrada. Premijer svoju navodnu posvećenost problemima građana voli dokazivati antiinflacijskim paketima. Hvali se kao da dijeli poklone. Potpuno uživljen u svoju zamišljenu ulogu spasitelja nacije nedavno je tako beskrajno detaljizirao o cijenama mesa. Potanko obrazlagao kako će odmrznuti cijene svinjskih lopatica i vratine, a zamrznuti cijenu carskog mesa. „Svinjska lopatica van, carsko meso unutra“, objašnjavao je novinarima, kao da je mesar, a ne šef Vlade. Ekonomisti tvrde da se zamrzavanjem cijena inflacija ne obuzdava. Ali se nestašice mogu potaknuti. Premijer, međutim, jako voli državni intervencionizam. Voli kad raste broj ovisnika o državi. Kad ljudi zavise od pomoći koju prime iz državne blagajne. Kad moraju moliti. Onaj koji dijeli tako uvećava vlastitu političku moć. Postaje svemoćan.
Andrej Plenković pretvorio se u premijera carskog mesa, a Hrvatskoj je potreban premijer reformator. To je morala biti njegova agenda. A ne prčkanje po cjenicima. Ali svoju šansu da pokrene reforme on je definitivno profućkao. O tome što bi u državi trebalo i što će reformirati nikada nije govorio. Više je vremena potrošio razglabajući o tranširanju svinjetine, nego o transformacijskim zahvatima. U predizbornoj godini slijedi populističko podmazivanje javnosti. Utoliko je zapanjujuće da se tako tvrdo sudario sa zahtjevima majki njegovateljica, da nije shvatio kako će svojim bezobraznim odbijanjem iritirati ljude. Što bi moglo sugerirati da je u svojoj samozaljubljenosti izgubio sposobnost povlačenja racionalnih poteza. Odluka da grubo zgazi njihove molbe djeluje nenormalno, nerazumno i bolesno. Sociopatskog je karaktera. Suze teško bolesne djece i njihovih izmučenih roditelja u hrvatskoj sabornici neoprostiv su grijeh vlasti Andreja Plenkovića.
