Borba aktivista za spas rijeke Doljanke je počela prije četiri godine. Za te duge četiri godine, devastacijom njenog korita, nanesena je ogromna šteta biljnom i životinjskom svijetu ove planinske ljepotice.
Kada pričate se stanovnicima Jablanice svi sa velikom zaljubljenošću pričaju o Doljanci, sjećaju se djetinjstva, prepričavaju kako su upravo na njoj naučili plivati, na njenim obalama dočekivali i ispraćali sva godišnja doba. Teško je zato povjerovati da se na samom početku u borbu protiv gradnje dvije mHE na njenim obalama uključilo samo par entuzijasta koji su se usudili povjerovati da mogu zaustaviti tu suludu ideju u njenom samom začetku. A u tom trenutku, da ostali stanovnici nisu okrenuli glavu (osim USR „Glavatica“ Jablanica i dvojice nezavisnih vijećnika) te da su podržali članove udruženja „Za Doljanku“ sve bi bilo puno drugačije.
Tadašnji saziv općinskog vijeća i savjet MZ učinili su sve kako bi u najkraćem mogućem roku osigurali investitoru sve potrebne „papire“ za ishodovanje okolinske dozvole. Kada se trebala uključiti kantonalna vlast, resorna ministarstva su se ponašala na isti način. Investitor je u kratkom vremenu osigurao okolinsku dozvolu i potpisao koncesioni ugovor. Ishodovana je i građevinska dozvola i sve što se dalje događalo, kako kažu oni koji donose odluke i izdaju „papire“, je bilo po zakonu.
A građane prije toga nitko ništa nije pitao. I teško je bilo dokazivati suprotno kada je u startu tadašnji saziv Savjeta MZ u svoje ime dao podršku investitoru bez organiziranja zbora građana. I tada mali broj aktivista okupljenih oko udruženja „Za Doljanku“ kreću u pravnu borbu kako bi zaustavili gradnju mHE Zlate.
Pored niza sastanaka koje su članovi udruženja održali sa predstavnicima federalnih i kantonalnih institucija, pokrenuli su i više sudskih sporova. Prvi je pokrenut pred Kantonalnim sudom u Sarajevu protiv okolinske dozvole koju je izdalo Federalno Ministarstvo okoliša i turizma a drugi pred Općinskim sudom u Mostaru protiv građevne dozvole izdate od strane kantonalnog Ministarstva građenja. Nakon više od tri godine Kantonalni sud u Sarajevu je donio Rješenje o poništenju Okolinske dozvole i postupak vratio na početak. U ponovljenom postupku ministarstvo se poziva na novi Zakon o zaštiti okoliša i donosi rješenje u kojem obavještava investitora da mu po novom zakonu nije potrebna okolinska dozvola. Udruženje pokreće tužbu na to rješenje i sud ponovno presuđuje u korist građana i nalaže Ministarstvu da postupi po starom zakonu. Nakon što je investitor postupio po novoj presudi i ishodovao novu okolinsku dozvolu u kojoj ponovno nisu bile uklonjene nepravilnosti utvrđene prvom presudom, aktivisti su ponovno početkom 2023. godine pokrenuli tužbu protiv federalnog Ministarstva okoliša i turizma u predmetu Okolinska dozvola. Presuda još nije izrečena.
Također, i Kantonalni sud u Mostaru je presudio u koris građana. Naime, krajem 2021. godine poništio je Rješenje Ministarstva građenja i prostornog uređenaj i Rješenje Službe za upravu i prostorno uređenje Općine Jablanica. Kako su se nepostupanjem po toj presudi Kantonalno ministarstvo i Općina Jablanica oglušili na presudu Suda, aktivnisti su pokrenuli ponovno tužbu i još uvijek čekaju na sudsko rješenje. Naime, u ovom sporu od obje institucije je građanima osporeno pravo zainteresirane stranke u postupku.
Nakon svih dobivenih presuda aktivisti su se više puta obraćali FERK-u sa zahtjevom za oduzimanje dozvole za rad mHE Zlate koji se također oglušio o presude sudova pa je udruženje i protiv ove institucije pokrenulo sudski spor koji još nije riješen.
Pored tužbi pokrenut je cijeli niz kaznenih prijava protiv odgovornih osoba u spomenutim institucijama. Neke se odbijene, kao recimo protiv resornih kantonalnih ministara, predsjednika Savjeta MZ i svih članova Savjeta MZ iz prethodna dva mandata, tadašnjeg načelnika općine i vijećnika prethodna dva saziva GV Jablanica. Odbijene su zbog „nedostatka argumenata“. Za neke, kao recimo u slučaju kaznene prijave protiv Edite Đapo, Federalne ministrice okoliša i turizma, Udruženje nikada nije dobilo odgovor.
I što reći nakon svega pobrojanog? Što reći i nakon činjenice da je udruženje o nepoštivanju sudskih presuda obavijestilo i Visoko sudsko i tužilačko vijeće kao i sudove koji su izricali navedene presude. Pitali su ih koja je svrha njihovog postojanja kada se njihove presude ne poštuju. I tko je nadležan za sankcioniranje onih koji ne provode presude suda? Nisu dobili nikakav odgovor.
Tražili su i od Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine smjenu Edite Đapo sa pozicije ministrice zbog sumnja na zloupotrebu položaja i nesavjesno obnašanje dužnosti ministrice Federalnog ministarstva okoliša i turizma. U tom pismu su nabrojani samo neki slučajevi u kojima je izdavala okolinske dozvole koje su na sudovima obarane više puta. Od Bunskih kanala, Kamenoloma Kuti, deponije Uborak. Ni na taj zahtjev nikada nije stigao odgovor.
Obzirom na sva otvorena pitanja koja čekaju na odgovor, Udruženje koristi svaku priliku da pozove nadležne sudske institucije da što prije riješe pokrenute sudske sporove, ne sumnjajući u ispravnost budućih rješanja. Međutim, obzirom na neprovođenje dosadašnjih sudskih presuda koje su riješene u korist Udruženja, odnosno u korist zaštite rijeke Doljanke, pitaju se šta ako se taj trend nastavi.
