Oko 50 posto porodilja ispitanih u istraživanju Udruženja Baby Steps je pred porod dalo mito ljekarima ili medicinskim sestrama, stoji u publikaciji ovog Udruženja (http://www.babysteps.ba/borba-protiv-korupcije-u-porodilistima/ ).
Loše je, ali…
Prema ovom istraživanju u kom je učestvovalo blizu 2.700 žena, 29 posto ispitanih smatra da je “neophodno medicinskom osoblju dati mito kako bi imale bolji tretman u porodilištu”; 9 posto da “mito treba dati za svaki slučaj”; a 38,9 posto da je “loše davati mito, ali da je neophodno da bi u porodilištu prošle što bolje”.
Takođe je utvrđeno da, osim što porodilje same daju poklone i novac, od njih se u bolnici to traži. Blizu 20 posto ispitanica je reklo da je od njih direktno ili indirektno traženo mito, stoji u izvještaju.
Od 11 uposlenika i uposlenica porodilišta koji su pristupili anketi Udruženja Baby Step njih 7 je reklo da im pacijentice i njihove porodice nude novac jer vjeruju da će tako imati bolju uslugu, jedna ispitanik je rekao da je uzeo novac, a 6 da su uzeli poklone. Uposlenici takođe, istina u manjem broju, smatraju da “nije nezakonito uzeti do 20 KM ili da je poklon dio naše kulture”.
– Uvijek se znalo za korupciju u porodilištima. Mnogo se priča o tome, ali ovo je prvi put da smo njeno postojanje dokazali. Sada je jasno da su ljekari navikli na koverte i ne ponašaju se u skladu s ljekarskom etikom, a vjerovatno i zdravstveni sektor ostaje u neredu – pojašnjava Amila Tatarević, direktorica Udruženja Baby Steps.
Korupcija u zdravstvu
Da je korupcijom zaražen cijeli zdravstveni sistem u Bosni i Hercegovini krajem 2022. godine na Konferenciji povodom Međunarodnog dana borbe protiv korupcije je govorio i ambasador SAD u BiH Michael Marphy.
– Majke poput Dženane iz Zenice prisiljene su davati mito; ogromne svote novca kako bi bile sigurne da će ljekar izvršiti jednu od svojih temeljnih i najsvetijih dužnosti – pomoći bebi da dođe na ovaj svijet…Nezakonita nabavka medicinske opreme koja služi za spašavanje života direktno, a moguće i pogubno utječe na pacijente. Početkom ove godine, Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH morao je završiti proceduru nabavke aparata za dijalizu nakon dvije godine odlaganja. Zavod je zaobišao standardne tenderske procedure i platio izuzetno visoke iznose za nabavku opreme, što je dovelo do višemilionskih gubitaka za Vladu FBiH. Nakon reakcije aktivista koji se bore protiv korupcije, pokrenuta je nova procedura, u skladu sa zakonom. Zbog neprekidnog odgađanja nabavke aparata ispaštali su dijalizni pacijenti – podsjetio je tada ambasador.
Edukacija u bolnicama
Baby Steps su uspjeli u tri porodilišta u BiH (Bijeljina, Tuzla i Banjaluka dok je Opća bolnica dr. Abdulah Nakaš izašla iz projekta) izlobirati uspostavu elektronskog sistema za prijavu korupcije. Majke tako postaju zviždačice jer imaju mogućnost da, anonimno i putem telefona, napišu svoja iskustva s porođaja. Mogu tako i prijaviti kakav je bio kvalitet usluge te svakako prijaviti korupciju ili nesavjesno liječenje koji su doživjele. No, Tatarević kaže da je teško naći osobe koje će zvanično prijaviti korupciju.
– Korupciju je moguće prijaviti upravama bolnica ili posebnu za te namjene formiranim komisijama, ali i policiji i tužilaštvima. Mnogo žena će s nama razgovarati na ovu temu, ali javno govoriti ili otići u tužilaštvo neće niko – priča Tatarević.
Ona naglašava da Udruženje sada u bolnicama provodi edukacije u porodilištima o tome šta je korupcija kako bi je spriječili.
Za svoj rad Udruženje Baby Steps je dobilo priznanje Koalicije za zaštitu zviždača jugoistočne Europe i Evropskog centra za prava zviždača.
U javnom prostoru u BiH se prijavitelji korupcije, zviždači ili uzbunjivači, ne pojavljuju često . Društveni ambijent, ali i rad institucija koje bi trebale da ih zaštite ne idu im na ruku.
Prijetnje, otkazi, tužbe
Jedna od prvih uzbunjivačica u BiH je Višnja Marilović koja je 2010. godine prijavila nezakonite radnje i korupciju u sarajevskom Centru Skenderija. Nakon toga počela je dobijati prijetnje. Potom je dobila i zaštitu policije. Ali i otkaz. No, 2016. godine stigla i presuda za direktora – dvije godine uslovno.
U bh. javnosti možda je najpoznatiji zviždača Emir Mešić. On je prijavio korupciju u Upravi za indirektno oporezivanje u BiH. Doživio je sličnu sudbinu kao Marilović. Disciplinski postupci, otkazi… Njegova prijava korupcije je zanemarena. Tri godine nakon što ju je podnio tužilaštvo je donijelo naredbu o nepokretanju istrage, bez obzira na izvještaj Državne agencije za istrage i zaštitu.
Irena Lovrić je takođe prijaviteljica korupcije koja je nakon višegodišnje borbe na Sudu BiH dobila presudu za mobing koji je nad njom vršio tadašnji direktor Fonda za povratak. Lovrić se potom u potpunosti povukla iz javnosti.
Drugi nivo, druga pravila
U BiH Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije postoji na nivou BiH i definiše zaštitu samo prijavitelja zaposlenih u institucijama BiH, u RS-u zakon predviđa sudsku zaštitu prijavitelja. U Distriktu Brčko zakon je najsličniji rješenjima na državnom nivou , dok FBiH nema zakona, ali ima kanton Sarajevo.
Sredinom 2022. godine je, nakon snažnog lobiranja iz Transparency International u BiH, Parlamentarnoj skupštini BiH Mirjana Lepić Marinković predložila izmjene i dopune zakona o zaštiti prijavitelja korupcije. One su predviđale širenje pojma uzbunjivanja kao i krug osoba koje mogu dobiti status zaštićenog uzbunjivača sa zaposlenih u institucijama na sve druge koji mogu doći do saznanja o korupciji zbog posebnih odnosa sa institucijama BiH.
Uz to, su te izmjene i dopune ostavljale mogućnost prijaviteljima da biraju između eksternog i internog prijavljivanja. Također su uvodile pravo pokretanja tužbe i, kao dio sudske zaštite, pravo osiguranja obezbjeđenja ako se smatra ugroženim. No ovaj zakon nikada nije dobio priliku da se o njemu glasa jer, došli su izbori i novi saziv Parlamenta.
Dodjela statusa uzbunjivača
Prema dostupnim podacima od 2014. godine i početka primjene zakona na nivou BiH, bila su 32 zahtjeva za zaštitu od čega je deset osoba dobilo status zaštićenog prijavitelja. U RS-u su bila dva zahtjeva. Transparency International u BiH je utvrdio da je 13 zahtjeva odbijeno. Nije mogla biti potvrđena dobra vjera, objašnjeno je.
– Zakon pravilno definiše dobru vjeru fokusirajući se isključivo na uvjerenje uzbunjivača u istinitost tvrdnji, bez bilo kakvih uslova u vezi s motivima uzbunjivača – upozoravaju iz TI u BiH.
Uočili su i da status zaštićenog uzbunjivača nije dodijeljen ni službeniku protiv kojeg je poslodavac pokrenuo disciplinski postupak. Obrazloženje je bilo da se postupak pokreće, između ostalog, zbog žalbe službenika upućene Instituciji Ombudsmana BiH u vezi s navodnom korupcijom pri prijemu u radni odnos. Upozorili su da zakon na nivou BiH ne propisuje gotovo nikakvu proceduru za dodjelu statusa uzbunjivača, niti propisuje nadležnost APIK-a da posebnim aktom (pravilnikom) ovu oblast uredi.
– Uprkos navedenom, a pozivajući se na odredbe Zakona o Upravi i Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH (član koji uređuje pitanje nadzora nad primjenom Zakona), APIK je usvojio pravilnik koji na dosta štur način uređuje proceduru za dodjelu statusa. Pravilnik, između ostalog, propisuje da o zahtjevu odlučuje direktor APIK-a, zaključkom – stoji u izvještaju BiH iz 2020. godine.
Refleksan obrazac
Oni upozoravaju da opis zakonodavstva i prakse zaštite uzbunjivača u BiH ukazuje na nedostatke u propisima, ali, još više, nedostatke u primjeni propisa o zaštiti uzbunjivača.
– Ukoliko bi ovakvim nalazima pridružili stavove predstavnika javnog sektora koji su gore pomenuti u vezi s javnim raspravama i drugim javnim događajima, može se sasvim sigurno zaključiti da je u BiH još uvijek prisutan gotovo refleksan obrazac. A to u prijevodu znači da je potrebno zaštititi javni sektor, čak i na uštrb javnog interesa. Prečesto insistiranje na mogućim zloupotrebama instituta uzbunjivanja ukazuje ili na nerazumijevanje samog koncepta zviždanja ili, što je još gore, na svjesnu praksu onemogućavanja otkrivanja informacija o korupciji ili drugim štetnim praksama – stoji u izvještaju.
Više od 55 zemalja širom svijeta usvojilo je zakone koji imaju za cilj zaštititi zviždače od odmazdi, ipak većina zemalja je malo ili ništa učinila da provede ove zakone u djelo.
Istraživanje pokazuje da do 90 posto zaposlenika bude otpušteno, degradirano ili uznemiravano, ako otkriju skrivene dokaze korupcije.
Razmišljaju o javnom interesu
Slične posljedice trpe i osobe, odnosno organizacije koje zviždačima osiguravaju zaštitu i podršku. To dovodi do činjenice da su hiljade ljudi širom svijeta prijavile korupciju koju su počinile privatne kompanije i javne ustanove, istina – uz veliki lični i profesionalni rizik.
– Većina zaposlenika koji se usude razotkriti povrede dužnosti unutar banaka, vladinih ministarstava, bolnica, energetskih preduzeća i na drugim radnim mjestima pretrpe neku vrstu negativne reakcije – od maltretiranja i uznemiravanja, do otkaza i krivičnog gonjenja. No, to ipak urade jer razmišljaju o javnom interesu – pisao je u nekoliko članaka Mark Worth, osnivač Međunarodne organizacije zviždača, Europskog centra za prava zviždača, Koalicije za zaštitu zviždača jugoistočne Europe i programa zviždača u Transparency Internationalu.
Mladi i zviždači
U BiH djeluje i Regionalna antikorupcijska inicijativa koja zagovara unaprjeđenje mehanizama za zaštitu uzbunjivača, jačanje kapaciteta civilnog društva za pružanje podrškue, te promjenu kulture šutnje o korupciji za koju pojedinci i pojedinke znaju. No, sve je to cijene moguće postići unaprjeđenjem zakonodavstva i usuglašavanjem za direktivama EU, jačanjem kapaciteta institucija da odgovore na „zviždanje“, regionalnom razmjenom znanja između vladinih i nevladinih organizacija i edukacijom javnosti.
Ocjenjuju također da mladi moraju više znati o značaju zviždanja i zaštiti zviždača.
Za sada se pokazuje da mladi znaju ko su ili šta su zviždači. Od stotinu mladih 18 i 30 godina koje je anketirano RAI njih 68 zna šta su zviždači ili uzbunjivači. I to su najvećim dijelom saznali iz medija.
