“Ovo je teror. Ovo je okupacija. Ovo je dno dna.”
Ovim riječima obilazak svojih njiva završava Mersed (33), mještanin sela Skucani Vakuf pored Sanskog Mosta. Njegovo selo je sljedeće na udaru. Nakon što je rudnik doslovno pojeo sela Fajtovci, Naprelje i Gorice, ovih dana se približava i selu Skucani Vakuf.
Selo Skucani Vakuf nalazi se na visoravni ispod Grmeča. Sva zemlja u selu se obrađuje decenijama unazad. Na toj plodnoj zemlji sije se svašta i sve uspijeva.
“Kakvo god sjeme da baciš ovdje, to će uspjeti. Mi ovdje dobijamo tonu kukuruznog zrna po dulumu. Ovdje dolaze ljudi iz Lijevča polja da se čude. Mnogi ne mogu da vjeruju šta imamo.”, govori Mersed, dok bere djetelinu sedmakinju, odnosno lucerku, za koju kaže da ima 28% proteina u sebi.
“Ono tamo je Grmeč. Sa Grmeča nam ujutro dolazi rosa i natapa zemlju. Jako često nemamo potrebu za navodnjavanjem. Grmeč nam šalje redovne kiše. Sve imamo. Sve. I neko hoće to da nam uništi zbog šake uglja.”
Rudnik, kojim upravlja kompanija “Lager” d.o.o. iz Posušja, proširuje se iz dana u dan. Mašine kopaju do stotinu metara dubine, jer se tek na toj dubini nalazi ugalj. Obradive površine nestaju pred našim očima. Od revitalizacije terena nema ni traga.
“Ja im svoju zemlju neću prodati. Mojoj zemlji oni ne smiju prići. Dokle god je tu nas nekolicina poljoprivrednika, naša zemlja ostaće sačuvana.”
