– Prema Nacrtu odluke ukupna površina vodozaštitne zone se smanjuje sa oko 48.000 hektara na svega 16.095 hektara. Nacrt je izradila najnovija komisija sačinjena uglavnom od kadrova koji su na ovaj ili onaj način na kantonalnom budžetu. Koliko god bila stručna, nezavisna sasvim sigurno nije – naveli su iz Eko akcije.

Ukazuju kako nova odluka o vodozaštitnoj zoni kasni 20 godina te da je neophodno donijeti je što prije.

– Još 2003. godine istekao je prvi zakonski rok dat kantonalnim vlastima da usklade odluku o vodozaštitnoj zoni s odredbama federalnog pravilnika donesenog godinu dana ranije. Jeste neophodna nova odluka da se konačno zaustavi ubrzano smanjivanje vodozaštitne zone i ugrožavanje sarajevske pitke vode uprkos propisima. Samo što ovo nije odluka koja nam je potrebna. Ako se usvoji ovakva odluka, širom se otvaraju vrata uništenju vode koju Sarajevo pije – ističu.

Pojasnili su i kako se nova odluka razlikuje od stare.

– Ključna razlika je da je preko 200 hektara zemljišta, preko 20 posto nekadašnje tzv. uže, prve i druge vodozaštitne zone, gdje je bila strogo zabranjena nova stambena gradnja, prebačeno u treću ili četvrtu vodozaštitnu zonu, gdje je gradnja dozvoljena.

Područje označeno na karti sa P1, ukazuju iz Eko akcije, površine 165,57 hektara (na koje može stati 66 “tibri”), koje trenutno pripada drugoj vodozaštitnoj zoni, u kojoj je zabranjena nova stambena gradnja, u novom nacrtu odluke postaje treća vodozaštitna zona.

FOTO: Eko akcija

Naglašavaju kako stambena gradnja nije jedini problem te da se odlukom omogućava i gradnja novih benzinskih pumpi tamo gdje je to prije bilo nezamislivo, na području Igmana i Bjelašnice.

– Ako neko poželi napraviti deponiju opasnog otpada u slivnom području Željeznice iz koje se vodom snabdijeva dio podzemnog izvorišta vode za piće i to je ostvarivo. To i mnogo šta drugo – dodali su iz Eko akcije.

Navode kako su brojna pitanja na koja nema odgovora od nadležnih.