Zbog ugrožene vladavine prava i politički zarobljenog pravosuđa, BiH godinama nazaduje u borbi protiv korupcije. Vlast, ne samo da ne čini dovoljno, nego je kroz javni sektor postala osnovni generator korupcije u našem društvu. Nevladin sektor čini koliko može, ali je evidentno da vlast i zakonskom regulativom u ovom sektoru čini sve da onemogući i ovaj vid borbe protiv korupcije u našem društvu.
Razorne posljedice duboko ukorijenjene korupcije nanose sve veću štetu BiH, koja je prema posljednjim rezultatima Indeksa percepcije korupcije treća najgora zemlja u Evropi. Ovo je najlošiji rezultat od 2012. godine, što ukazuje na konstantno pogoršanje povjerenja građana u pravosudne institucije, agencije za provođenje zakona, ali i javnu upravu u cjelini. Posljednji slučaj korupcije i manipulacije zdravstvenim kartonima pacijenata u KS zgrozio je domaću, ali i svjetsku javnost.
„Riječ je, ustvari, o jednom perfidnom vidu korupcije čiji je cilj brza neetična zarada ljekara. Međutim, ono što nas zabrinjava nije više ni sama korupcije, mi to nazivamo čak i pokušajem ubistva. Jer možete zamisliti da takvog jednog pacijenta dovezu u nesvjesnom stanju. Vjerovatno bi mu bila data neka terapija koja mu ne odgovara”, navodi Merima Spahić iz Udruženja za razvoj društva “Kap” iz Sarajeva,
Tužilatvo, kao i obično, uglavnom samo zaprima predmete teške korupcije, ističu u nevladinom sektoru.
„Sve je u fazi istrage i to su odgovori koje mi, uglavnom, dobijamo”, dodaje Spahić.
Slučaj bilježimo uprkos činjenici da Federacija, za razliku od RS-a, ima Zakon koji reguliše prava i obaveze pacijenata. U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti RS-a, samo dvadesetak članova se bavi pravima pacijenata.
„Predlažemo da se donese novi zakon ili da to bude dopuna zakona koji već postoji u RS-u, a to je Zakon o zdravstvenoj zaštiti”, kazao je Esad Bećirović, pravni savjetnik Mreže za borbu protiv korupcije organizacija civilnog društva.
Nije ništa bolje stanje ni u oblasti zaštite prava potrošača. Vlast RS-a je, kako bi i na ovom pitanju demonstrirala samostalnost, uprkos postojanju državnog, donijela entitetski Zakon o zaštiti potrošača.
„To je apsurd jedne države poput naše – da se donesu ovakvi propisi i da je to nešto normalno za funkcionisanje”, naglašava Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja za zaštitu potrošača Don iz Prijedora.
Zašto šute sindikati, zašto izostaje bunt obespravljenih radnika i građana opće?
„Ljudi iz nekih razloga imaju strah da to traže jer se boje da poslije ne bi došlo do odmazde. Ljudi su se podijelili i nacionalno i politički i u svakom pogledu. Nažalost, ne shvataju da smo svi u istoj situaciji, bez obzira na nacionalnost i pripadnost politici. Moramo shvatiti da se jedino zajednički možemo izboriti za svoja prava”, istakao je Zlatko Marin, predsjednik Samostalnog sindikata saobraćajno-transportnih djelatnosti ŽRS.
No, vlast, posebno u entitetu RS se ne zadovoljava letargijom u koju je dovela građane, nego, umjesto da nevladinom sektoru bude partner u borbi protiv korupcije, nastoji i zakonskim aktima ućutkati pojedince.
„Mislim da ovo mora biti misija i jednih i drugih, a nevladine organizacije i mi, kao njihovi predstavnici, zasigurno nismo nikakvi strani agenti, nego smo samo neko ko želi da ova zemlja ima neki drugi put, a ne ovakav da smo stalno na nekim listama na zadnjem ili predzadnjem mjestu”, dodaje Marić.
Rješenje je u novom političkom promišljanju, a ono vodi samo preko informiranog i demokratski osviještenog građanina koji u BiH, uplašen i dezorijentiran, bez obzira na vjeru, naciju i društveni status, još uvijek ćuti i stoički trpi.
