Na (pre)dugo čekano buđenje aktivista udruženja „Jer nas se tiče“, iz zimskog sna i apatije, i njihov protestni permormans, dovoženja smeća pred gradsku vijećnicu Mostara, gradonačelnik Kordić je reagovao bezobrazlukom tako karakterističnim za ovdašnje vlasti.
“Uložena je nevjerovatna energija u rješavanje problema deponije Uborak, najvećeg problema u Gradu Mostaru, ali ruke su nam svezane još od siječnja zbog tužbe Udruge ‘Jer nas se tiče'”, izjavio je Kordić medijima u četvrtak 12.05. u pauzi sjednice Gradskog vijeća.
Zauzimajući gard pravednika i žrtve, on je stvarne žrtve, ljude koji već godina trpe i da ih vlast truje i da im život čini nepodnošljivim i da ih maltretira – i fizički i sudskim tužbama i prijetnjama – optužio da su odgovorni što se problem deponije na Uborku ne rješava.
Njih koji se već godinama bore sa bešćutnom, korumpiranom, nasilju prema svojim građanima sklonom vlašću, samo sa ciljem da riješe taj problem. Za koji su novinari CIN-a, svojevremeno, uz angažman nezavisnih labaratorija, utvrdili da je potencijalna ekološka bomba, sa odloženim dejstvom.
”Otpadne vode sa mostarske deponije sadrže 100 puta veću koncentraciju arsena od dozvoljene, i mogle bi dugoročno zagaditi okoliš i izazvati teška oboljenja među lokalnim stanovništvom. Stručnjaci kažu da se ovaj otrov taloži u kostima i oštećuje mozak i jetru. Voda sa deponije sadrži supstance koje su kacerogene, teratogene i mutagene i u okolišu mogu biti stabilne i po stotinu godina. Neke posljedice trovanja osjetiće se tek za 10, 20, 30 godina.”, upozoreno je.
A samo Federalno ministarstvo okoliša i turizma je u septembru 2019. odbacilo zahtjev za ponovno izdavanje okolinske dozvole za Deponiju, zbog niza utvrđenih neregularnosti, neispunjavanja obaveza i kršenja zakona – sve uz saglasnost lokalnih vlasti. Da bi krajem 2021. ipak izdalo dozvolu, na osnovu studije o procjeni uticaja na okolinu za lokalitet Uborka, koju je ocijenilo pozitivno. Kao i ranije kreirani sporni Plan prilagođavanja za regionalnu deponiju Uborak-Buđevci,
Zbog čega je udruženje “Jer nas se tiče” i podiglo tužbu protiv Ministarstva. Što je i zaustavilo gradsku vlast u provođenju njihovih namjera.
Namjera, koje, izuzev sanacije postojeće deponije (koja se mora sanirati u svakom slučaju), nemaju ništa zajedničko sa zahtjevom građana.
Jer dok aktivisti udruženja “Jer nas se tiče” i građani Mostara koji ih podržavaju (a svojevremeno ih je preko 3.000 stavilo svoj potpis na peticiju) već godinama uporno zahtjevaju zatvaranje deponije, odnosno njeno izmještanje na novu lokaciju, vlast uporno i besramno laže da na tome radi, a zapravo sve aktivnosti usmjerava prema proširenju postojeće deponije i nastavku njenog reda. Pri čemu je Gradonačelnik čak, na jednoj od sjednica Gradskog vijeće rekao da “Postoji mogućnost da se mi razumijemo da se ovo nikad gore ne riješi.”. Što znači da deponija nikad ne bude izmještena.
I tu je ključ problema. “Nevjerovatna uložena energija” u rješavanje problema, koju Gradonačelnik spominje, naime, podrazumijeva rutinsko dizanje kredita za provođenje “Plana prilagođavanja deponije” s kojim se građani ne slažu. A ne podrazumijeva traženje lokacije za izmještanje deponije, što je jedino što građani traže a što gradonačelnik uporno ignoriše.
Lamentirajući nad svojim “svezanim rukama” (čime mu je onemogućeno da javno čeprka po smeću na nezakonitom proširenju postojeće deponije”) i licemjerno pozivajući aktiviste da “budemo na istoj strani da riješimo problem”, Gradonačelnik ni jednog trenutka ne objašnjava zašto bar trenutnu pravosudnu blokadu, u kojoj ne može da radi ono što bi htio, ne iskoristi za traženje alternativne lokacije za deponiju. I time pokaže tu dobru volju o kojoj isprazno trabunja od početka mandata.
No, Gradonačelnik, kao “vojnik partije”, više brine o oktobarskim izborima, nego o građanima. U posljednjoj izjavi, naime, on nije pokazao zabrinutost za građane koji žive u nepodnošljivim uslovima, nego zabrinutost da će neko taj njihov problem iskoristiti u predizborne svrhe.
“Cijeli proces poprima političku dimenziju”, kaže. Ozbiljno?
A to kad ste slali specijalnu policiju na ljude koji mirno protestvuju, da ih mlate, to nije imalo političku dimenziju? To što ste iz zastrašivali sudskim tužbama i saslušanjima, to takođe nije imalo političku dimenziju? To što ste ih ucjenjivali i što ih javno pokušavate oblatiti i učiniti krivcima za nerješavanje problema, to takođe nema političku dimenziju? To što ste ih na posljednjim izborima slagali i što uporno ignorišete njihove zahtjeve, to takođe nema političku dimenziju?
Političku dimenziju, očigledno, ima samo to što se ljudi bune zato što ih se truje i što im se život čini nesnosnim, i što to rade “pred izbore”. Jer, zaboga, kvare imidž stranci. Odnosno – strankama.
Pogotovo onim koje se mnogo bolje snalaze u pričama o ugroženim fiktivnim nacionalnim interesima, nego u rješavanju konkretnih problema građana ove zemlje.
