Selo se zove Bistrica. Nalazi se između Prijedora i Banja Luke, podno Kozare, na svega 6 kilometara od Nacionalnog parka “Kozara”, piše Centar za životnu sredinu.
“Ako otvore rudnik u našem selu, svi mi koji živimo ovdje možemo samo da se iselimo. Pet života da imam, ne bih mogao da steknem ono što je pet generacija mojih predaka gradilo i sticalo.”, priča nam Jovan (74).
Prije nepune dvije sedmice u Bistricu su ušle mašine. Počela je priprema terena za otvaranje novog rudnika uglja. Poučeni iskustvima ostalih novootvorenih rudnika u državi, poput rudnika u Mednoj, mještani su, njih stotine, jednoglasno rekli da ne žele rudnik u svom selu.
“Ne želimo rudnik”, govori Danijel (34). “Ja sam inženjer rudarstva. Znam koliko papirologije je potrebno da bi se otvorio rudnik. Oni još nemaju lokacijske uslove, nemaju studiju uticaja na životnu sredinu, nemaju ekološku dozvolu. A već su krenuli sa pripremnim radovima.”
Paradoksalna je činjenica da se uopšte dozvoljava iskopavanje uglja u selu koje se zove Bistrica. Investitor uvjerava mještane da će sve biti urađeno po propisima, bez zagađivanja izvora vode s kojeg se napaja cijelo selo, da će iskopavanje proći bez velike buke i bez nanošenja štete životnoj sredini.
“Ne vjerujem im”, jasan je Danijel. “Krišom si ušao u moje selo, bez ikakve najave. Ne mogu ni zamisliti šta ćeš tek krijući da nam uradiš.”
