Mještani naselja Bistrica koje se nalazi u opštini Prijedor održali su u nedjelju naveče zbor građana da bi upozorili da ne žele otvaranje rudnika u svom mjestu. Bistrica se nalazi između Prijedora i Banjaluke, u podnožju Kozare, na svega 6 kilometara od Nacionalnog parka “Kozara”.
Nedavno su u selo Bistricu ušle mašine da bi se pripremio teren za otvaranje novog rudnika. Međutim, mještani su jasno rekli da ne žele rudnik u svom mjestu.
O svom protivljenju otvaranju rudnika obavijestili su sve nadležne institucije, a prema riječima mještana inspektori su na terenu.
Na osnovu svih prijedloga i komentara građana nakon zbora definisana su tri Zaključka koja su jednoglasno usvojena i to:
1. Građani MZ Bistrica NE ŽELE da se na području njihove MZ vrši ekploatacija uglja (lignita);
2. Građani MZ Bistrica će koristiti sva dozvoljena sredstva kojim će pokazati svoje nezadovoljstvo ukoliko se aktivnosti na otvaranju rudnika uglja što prije ne zaustave;
3. Građani MZ Bistrica formiraju Radnu grupu za koordinaciju svih aktivnosti koje su neophodne da se sprovedu kako bi se aktivnosti na otvaranju rudnika uglja što prije ne zaustavile.
Danijel Lazić, mještanin Bistrice, rekao je da su građani uznemireni i uplašeni, jer su svjesni kakve zdravstvene i kakve zdravstvene i društvene posljedice može izazvati eksploatacija uglja na području mjesne zajednice Bistrica.
Dodaje da je pokrenuto i prikupljanje potpisa mještana koji se protive otvaranju rudnika.
Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu, kaže da mještani Bistrice ne vjeruju nikome i ničemu osim svojim očima.
“A ono što su vidjeli svojim očima jeste rudnik u Mednoj, rudnik pored Sanskog Mosta… ta područja su nepovratno devastirana, bivaju iseljena. Vidjeli su kako je investitor došao u Bistricu – krišom, bez najave, bez ikakvih prethodnih konsultacija sa onima koji tu žive, koji obrađuju svoju zemlju, koji žele da ostanu tu. Što kaže jedan od mještana: ‘Ako je tako došao krišom, bez najave, šta će tek krijući da nam uradi u selu.’ Pored toga, tim ljudima je godinama unazad najavljivana gradnja etno sela, od kojeg bi cijelo selo imalo koristi, što od prodaje domaćih proizvoda, što od promocije sela i održivog načina života, da bi odjednom vlasnik te zemlje, koji im je sve to obećavao, odjednom prodao zemlju investitoru koji bi eto, umjesto etno sela, umjesto pokretanja jedne eko-turističke priče, sada kopao ugalj. U selu koje se zove Bistrica. Pa to je paradoks nad paradoksima”, rekao je za BUKU Ostić.