Iako svi veliki predmeti, pogotovo oni koji se odnose na korupciju, padaju na sudovima, građani Republike Srpske ne znaju ništa o tužiocima koji te predmete vode nesavjesno i to često namjerno i uz očiglednu političku podršku. U Srpskoj ne postoji niti jedan katalog tužilaca koji najčešće gube velike sporove, kao što ne postoje ni dokazi da su oni zbog takvog nečinjenja kažnjavani.
Portal MojaHercegovina više od dva mjeseca pokušava da dobije zvaničan odgovor na pitanje čiji predmeti najčešće padaju na sudovima, ali takvu statistiku niko ne vodi – ni okružna javna tužilaštva, ni Republičko javno tužilaštvo, ni Ministarstvo pravde Republike Srpske. Drugim riječima, tužioce ništa ne sprečava da rade mimo pravila i propisa. U ovom trenutku ne postoji lista na osnovu koje bi bilo moguće utvrditi koji tužioci svoj posao ne rade onako kako bi trebali.
Pravosudni sektor, pogotovo tužilačko odjeljenje tog sektora, opasano je i velikim bedemom i bodljikavom žicom. O tužiocima koji nesavjesno obavljaju svoje poslove niko ne želi da priča, čak ni nezvanično. Pojedini iz pravosudnog sektora će reći da postoji veliki broj tužilaca, pogotovo u Republičkom javnom tužilaštvu, koji namjerno otaljavaju predmete, ali o njima konkretno niko ništa neće reći.
“Nemoguće je dobiti spisak tužilaca čiji predmeti redovno padaju na sudovima. Pogotovo je to nemoguće dobiti u najvećim slučajevima koji su redovno vezani za visoki kriminal i korupciju. Vlast će sigurno učiniti sve da se ni na koji način ne sazna ko su njihovi ljudi unutar tužilaštava”, kazao je naš sagovornik koji je dobro upućen u ovaj problem.
U Ministarstvu pravde su više nego jasni: pitanje nepostojećeg kataloga nije u njihovoj nadležnosti. U kratkom odgovoru na naša pitanja navedena su zakonom propisana prava Glavnog republičkog tužioca. Odgovor Republičkog javnog tužilaštva na naše pitanje je duži, ali nimalo konkretniji.
“Od formiranja Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala u okviru Republičkog javnog tužilaštva 1. 7. 2016. godine, Posebno odjeljenje tužilaštva podiglo je 106 optužnica protiv 205 lica. Sudovi su donijeli pravosnažne presude za 117 lica. Osuđujuće presude izrečene su za 106 lica, dok su oslobađajuće presude izrečene za 11 lica. U odnosu na pojedine optužnice, sudski postupci su u toku i nisu donesene sudske odluke”, navode u ovoj instituciji.
Potrebno je, ističu u Republičkom javnom tužilaštvu, napomenuti da optužnice podižu tužilaštva, a tužioci ih zastupaju. Isto tako dešava se da isti tužilac ne provodi sam sve radnje u predmetu, kroz cijeli period rada na predmetu, odnosno od trenutka primanja prijave ili izvještaja o izvršenju krivičnog djela do donošenja tužilačke odluke.
“Iz razloga utvrđenih Zakonom o krivičnom postupku i drugih opravdanih predmeta dolazi do presignacije predmeta sa jednog na drugog tužioca. Razlozi za presignaciju su brojni. Dostavljanje spiska tužilaca koji su zastupali optužnice, a u kojima je sud donio oslobađajuću presudu, ne bi bilo opravdano, niti bi se eventualni propusti u radu mogli pripisati samo postupajućem tužiocu i kvalitetu njegovog rada”, tvrde u Republičkom javnom tužilaštvu.
Veliki predmeti padaju, a tužioci su zaštićeni kao bijeli medvjedi. Sama činjenica da u Republičkom javnom tužilaštvu ne žele da dostave svojevrsni katalog tužioca čiji predmeti najčešće padaju na sudovima dovoljno govori o tome. Tako su, na primjer, radnici Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske u oktobru 2020. godine oslobođeni pred banjolučkim Okružnim sudom krivice za višemilionske zloupotrebe.
Tada su oslobođeni pomoćnik direktora RUGIPP-a Aleksandar Deurić, načelnik Odjeljenja za nadzor u RUGIPP-u Dragan Grulović te više stručne saradnice za pravne poslove Doris Kremenović i Željka Milinković. Oni su hapšeni 2017. godine, a Republičko javno tužilaštvo RS teretilo ih je za kriminal od oko 7,43 miliona maraka. Postupajući tužilac u tom predmetu bio je Goran Glamočanin koji je u martu prošle godine tražio od Vrhovnog suda RS da ukine ove oslobađajuće presude.
Glamočanin je bio tužilac i u slučaju „instagram teroriste“, predmeta koji je bio u žiži javnosti mjesecima. Banjolučanin Milan Macura je na „instagramu“ napisao da će na sebe staviti veću količinu eksploziva „C4“ i da će doći u „Zimzograd“ i raznijeti se. Zbog toga je zvanično bio i prvi optuženi za terorizam u Republici Srpskoj. Macura je prvo bio osuđen na uslovnu kaznu od godine zatvora, ali je presudu ukinuo Vrhovni sud RS i predmet je vraćen Okružnom sudu Banja Luka koji ga je u novom postupku i oslobodio optužbi usljed nedostatka dokaza.
Suspendovani okružni tužilac Branko Bjelajac prije dva mjeseca oslobođen je optužbi da je zloupotrijebio položaj tako što je propustio da podnese zahtjev za opoziv uslovne osude Adisu Dediću osuđenom za prevaru te mu tako omogućio da izbjegne zatvor i plati 3.732 KM odštete osobi koju je prevario. Bjelajca je optužnica teretila za zloupotrebu službenog položaja ili ovlaštenja, a optužbi je oslobođen jer sud smatra da Republičko javno tužilaštvo nije dokazalo bitna obilježja krivičnog djela. Glamočanin je i u ovom slučaju bio tužilac.
Bivša direktorka Agencije za bankarstvo Republike Srpske Slavica Injac oslobođena je 17. januara ove godine u Okružnom sudu u Banjoj Luci optužbe za nesavjestan rad u službi. Optužnica u predmetu „Bobar banka“ podignuta je prije šest godina protiv 16 osoba, a presuda Slavici Injac je prva u tom predmetu. Njima je stavljeno na teret da su organizovanim djelovanjem pričinili štetu od 122,5 miliona konvertibilnih maraka. Tužilac u ovom predmetu bila je Snježana Petković.
Petković je bila i tužilac tokom suđenja Nenadu Radinkoviću 2012. godine kojem se sudilo zbog ubistva Nikole Đurovića. Radinković je, prema optužnici, 21. avgusta 2011. godine vozio luskuzni „audi A4“ iznajmljen od sarajevske rentakar kuće ASA i skrivio nesreću u kojoj je poginuo Đurović, a povrijeđeno je još pet osoba, uključujući i optuženog. Darko i Aleksandra Đurović iz Banje Luke, otac i majka tragično nastradalog Nikole, tri dana nakon teške saobraćajne nesreće kazali su da je za kobnu nesreću odgovorna druga osoba, a ne ona koju policija nastoji prikazati u službenim dokumentima. Snježana Petković je tada bila tužilac Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka.
Tokom prvostepenog postupka koji je trajao duže od dvije godine nije dokazana krivica Emilia Balda koji je bio optužen za saučesništvo u teškom ubistvu Slaviše Krunića i Žarka Pavlovića. Okružni sud u Banjoj Luci osudio je prije godinu dana Benedija Đukanovića na 40 godina robije, a Rodoljuba Gajića na 20 godina zatvora zbog teškog ubistva Slaviše Krunića i Žarka Pavlovića. Optužnica je teretila Balda da je sa Đukanovićem od početka 2019. godine do 22. aprila 2019. godine, kada je zločin izvršen, osmislio plan ubistva. Tužilac u ovom slučaju bila je Snježana Petković.
Okružni sud u Banjoj Luci donio je 6. jula 2020. godine oslobađajuću presudu za troje optuženih zbog trgovine djece i obljube djeteta. Oni su bili optuženi za prodaju, odnosno kupovinu djevojčice A. A. (13) iz Doboja. Optuženi su uhapšeni u junu 2019. godine u akciji Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, a optužnicu je podiglo Republičko javno tužilaštvo koje je tokom suđenja predstavljala Dragica Glušac.
Glušac je u maju 2020. godine odbacila krivičnu prijavu protiv ministra finansija Republike Srpske Zore Vidović. Ona je tada odlučila da neće sprovoditi istragu protiv Vidovićeve po krivičnoj prijavi koja je podnesena protiv nje dok je obavljala funkciju direktora Poreske uprave RS zbog više teških krivičnih djela iz oblasti privrednog kriminala. U naredbi o nesprovođenju istrage Gluščeva je konstatovala kako ne postoji niti jedan dokaz da je prikazani dug od 250 miliona maraka poreskih obveznika povezan sa namjerom da se izbjegne plaćanje poreza, niti je pomenuti dug nastao utajom poreza. Drugim riječima, Gluščeva se nije osvrtala na krivična djela za koja se prijavom teretila Vidovićeva, već je detaljisala o dužnicima.
Prema podacima Centra za istraživačko novinarstvo Dragica Glušac, njen sin i njena kćerka posjeduju četiri stana u Banjoj Luci, apartman u Herceg Novom, poslovne prostore, zemljišta, garaže. Mediji su prije devet godina pisali da je upravo Glušac kupila šest stanova od „nagrada“ koje je dobila za otkrivanje informacija u akciji „Gibraltar“. Podsjećamo, Glušac je nakon što je SIPA spektakularno uhapsila devet osoba, uglavnom vlasnika vodećih marketinških agencija u BIH, tvrdila da ima čvrste dokaze za slučaj te da će osumnjičeni ostati u pritvoru.
Ali, na ročištu za određivanje mjere pritvora sve je palo u vodu, jer je, kako je pisala novinaska agencija PATRIA, došla potpuno nespremna. Ključne dokaze predstavila je Sudu BiH na slovenskom i engleskom jeziku, pa je sutkinja Minka Kreho stoga donijela odluku o puštanju osumnjičenih na slobodu. Sagovornici PATRIE tvrdili su da se ljudi iz kriminalnog miljea hvale na sva zvona kako najviše informacija o brojnim tajnim istragama koje se vode dobijaju navodno upravo od Dragice Glušac, koja od njih dobija velike novčane nagrade.
Da su tužioci zaštićeni kao bijeli medvjedi najbolje pokazuje Analiza disciplinske odgovornosti nosilaca pravosudnih funkcija u BiH u toku 2022. godine koju je uradio Transparency International. Na osnovu monitoringa 33 disciplinska postupka te podataka dostavljenih od stane VSTV-a, izrađena je analiza koja je pokazala da su mehanizmi za osiguravanje disciplinske odgovornosti nosilaca pravosudnih funkcija nedovoljno transparentni, usložnjeni i dugotrajni.
Uprkos činjenici da je protiv sudija i tužilaca u Bosni i Hercegovini koji su pravili propuste u svom radu izrečeno više disciplinskih mjera tokom 2022. godine u odnosu na godinu prije, većina njih je kažnjena smanjenjem plate dok su tek dva tužioca premještena na nižu poziciju zbog nemara u svom radu. Radi se o glavnim tužiocima Kantonalnog tužilaštva Bosansko-podrinjskog kantona i Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske, Mirsadu Bilajcu i Mahmutu Švraki koji su kažnjeni premještajem na mjesto tužioca, jer su zaobilazili TCMS automatski sistem dodjeljivanja slučajeva. Ovo su ujedno i najoštrije kazne izrečene protiv nosioca pravosudnih funkcija u 2022. godini.
“Osim smanjenja plate i premještaja, u 2022. su izrečene četiri pismene opomene koje se ne objavljuju javno, a isto toliko je izrečeno javnih opomena za propuste u radu. Navedeno ukazuje da je način kažnjavanja kod uočenih disciplinskih prekršaja sudija i tužilaca relativno blag i neefikasan, uzimajući u obzir nivo odgovornosti koju ove funkcije sa sobom nose i opšte stanje u pravosuđu”, navodi se u analizi Transparensija.
U 2022. godini uočen je veći broj slučajeva gdje je utvrđivanje disciplinske odgovornosti obustavljeno, a posebno zabrinjava pojava zloupotrebe procedura kako bi se odugovlačilo sa postupkom dok se ne steknu uslovi za njegovo prekidanje. Tako je postupak protiv Jadranka Grčevića, bivšeg predsjednika Osnovnog suda u Brčko distriktu, koji se nije izuzeo iz predmeta u kom je postojao sukob interesa, odgađan nekoliko puta sa razmacima i do tri mjeseca, dok se nije stekao uslov da Grčević ode u penziju, nakon čega je postupak obustavljen te mu nije izrečena nikakva disciplinska mjera.
“Poseban problem kod utvrđivanja disciplinske odgovornosti sudija i tužilaca u BiH predstavljaju kompleksne procedure tj. mogućnost izjavljivanja žalbe i nekoliko puta nakon što je prvostepeni organ donio odluku. Naime, osim Prvostepenoj i Drugostepenoj disciplinskoj komisiji, u disciplinskom postupku je moguće žalbu izjaviti i VSTS-u kao trećem stepenu u postupku, a sudija ili tužilac koji je razriješen dužnosti može, u konačnici, žalbu iznijeti pred Sud BiH koji predstavlja četvrti stepen postupka”, navode u Transparensiju.
To, smatraju u ovoj organizaciji, dovodi do usložnjavanja i produžavanja procesa koji, zbog nepoštovanja rokova prilikom zakazivanja rasprava i ročišta,
“Osim toga, nedostatak transparentnosti prilikom donošenja odluka o disciplinskim postupcima predstavlja značajan problem, budući da javnost ima uvid samo u anonimizirane odluke iz kojih nije moguće utvrditi identitet nosioca pravosudne funkcije kojem je izrečena disciplinska mjera. Sa druge strane, tužbe i žalbe Ureda disciplinskog tužioca, kao ni prvostepene odluke nisu uopšte javno dostupne, čime je javnost uskraćena za važne informacije o radu pravosuđa”, stoji u pomenutoj analizi.
Izvršni direktor Transparency Internationala Ivana Korajlić kaže kako sistem ocjenjivanja sudija i tužilaca u BiH nije adekvatan. Ona dodaje kako nisu propisni kriterijumi za rad tužilaca ni za kvalitet optužnica.
“To se provodi na formalnoj i površnoj osnovi. Status i napredak zavisi od konekcija u pravosudnoj zajednici i u politici. Napredak u karijeri jednog tužioca je najčešće nagrada za predmete koji su namjerno opstruisani ili su otvarani na osnovu političke direktive. Mehanizam disciplinske odgovornosti je na nivou javne opomene ili opomene bez navođenja imena i prezimena”, kazala je Korajlić.
Lider Pokreta Za pravdu i red i poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Nebojša Vukanović tvrdi da je pravosuđe postalo „produžena ruka mafije i režima“. Najveći broj sudija i tužilaca u Srpskoj su, smatra on, slijepi poslušnici.
“Ili se predmeti drže u ladicama ili se prave proceduralne greške. Srpske je opljačkan a za milionske iznose, a za to niko nikada nije odgovarao. Glavni tužioci i glavne sudije su najkorumpiranije. Srpska je među najkorumpiranijim zemljama stvijeta, a nemamo nijednu presudu za korupciju. Policija sve prebacuje na tužioce, tužioci na sudije, a Srpske se raspada od kriminala. Svaki predmet treba biti javan, jer narod sve to plaća. Tužioci su zaštićeni kao bijeli medvjedi. Imaju sve ovlašćenja i nikakvu odgovornost”, kazao je Vukanović.
