Emir Mešić, radnik Uprave za indirektno oporezivanje BIH (UIO BIH) izložen je progonu od momenta kada je, prije pet godina, odlučio prijaviti sumnju u korupciju u ovoj instituciji.
Prvo je premješten na radno mjesto sa manjom platom, protiv njega su vođena tri disciplinska postupka, a na kraju je dobio i otkaz.
I sve to iako mu je Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) dodijelila status zakonom zaštićenog prijavioca korupcije.
Ono što je takođe poražavajuće je što APIK nije preduzeo aktivnosti da zaštiti Mešića od štetnih radnji, o čemu svjedoči i Preporuka Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH P-194/21 od 05.07.2021.g. kojom je naloženo direktoru APIK da ponovno razmotri okonosti pozivanja uzbunjivača na disciplinsku odgovornost zbog javnog istupanja o prijavi korupcije, kao štetnu radnju u kontekstu Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH.
Na pitanje koje smo uputili APIK-u zašto nisu preduzete aktivnosti na zaštiti Mešića kažu: „U slučaju Emir Mešić , imenovanom je u 2019.godini, dodijeljen status uzbunjivača i po tom predmetu je u više navrata vršen inspekcijski nadzor od strane Upravnog inspektorata Ministarstva pravde BiH, a sve na zahtjev ove Agencije, kojom prilikom nisu utvrđene štetne radnje po zaštićenog prijavitelja korupcije tako da nije bilo zakonskog osnova za aktiviranje mehanizma izdavanja Instrukcije za otklanjanje štetne radnje“.
Međutim u Transparency International BiH organizaciji koja je cijelo ovo vrijeme uz Mešića su jasni- neko ko je dobio zakonski status zaštićenog prijavitelja korupcije ne bi smio trpiti štetne posljedice i ne bi smio biti izložen odmazdi i mjerama represije u svom radnom okruženju od svog poslodavca što jse desilo u Mešićevom slučaju.
Podjetimo, TI BIH je uzeo učešće kao umješač u parničnom postupku koji je pred Sudom Bosne i Hercegovine pokrenuo Mešić protiv Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine zbog kršenja odredbi Zakona o zabrani diskriminacije BiH.
Kako kaže za BUKU Ena Kljajić Grgić, rukovodilac Centra za pružanje pravne pomoći TI BiH, Sud BiH se tokom prvostepenog i drugostepenog postupka uopšte nije bavio ocjenom srazmjernosti miješanja UIO u ograničavanje slobode govora Mešića, nad kojim je poslodavac izvršio mobing-poseban oblik diskriminacije zbog iznošenja svojih uvjerenja o korupciji u Upravi.
O predmetu po apelaciji Mešića i TI BIH, dodaje, sada odlučuje Ustavni sud BiH.
Pa iako se iz slučaja Emira Mešića jasno vidi da biti zviždač u BiH nije nimalo lako, ohrabruje činjenica da se sve više građana ove zemlje odlučuje da prijavi korupciju i nepravilnosti.
Potvrđuje to statistika Ti BiH, a naročito u posljednjih pet godina.
Tako su u 2019.g. imali samo 10 prijava, dok je broj prijava „zviždača“ skoro učetverostručen 2022.g, a u prvih 6 mjeseci tekuće godine zaprimljeno je 29 prijava od strane prijavilaca koji su kategorizovani kao „zviždači“.
U isto vrijeme su se APIK-u, što su nam potvrdili u ovoj instituciji, tokom ove i prošle godine obratila samo dva lica sa zahtjevom za dodjeljivanje statusa uzbunjivača od čega je jednom licu dodijeljen status uzbunjivača dok drugom nije radi, kako kažu, činjenice da nisu bili ispunjeni uslovi propisani zakonom.
Inače APIK- se od 2009. do danas za dodjelu statusa uzbunjivača obratilo 33 lica od čega je u 11 slučajeva dodijeljen status dok u 22 slučaja zahtjevu nije udovoljeno jer opet nisu bili ispunjeni zakonski uslovi.
Kljajić Grgić je kao ključni problem vezano za zviždače u bh društvu targetirala zakonski okvir.
Kako kaže u Bosni i Hercegovini zakoni o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju postoje na nivou države Bosne i Hercegovine, na novou Republike Srpske, Brčko distrikta i Kantona Sarajevo, dok na nivou Fedeacije Bosne i Hercegovine zakon još uvijek nije usvojen, zbog čega zviždači koji se odluče da prijave korupciju u Federaciji BiH nemaju odgovarajuću zaštitu i mogu da trpe posljedice.
„Trenutno najveći izazovi sa kojima se susrećemo u radu jeste nepostojanje jedinstvenog pravnog okvira za zaštitu zviždača, tj. nepostojanje Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju na nivou FBiH, manjkavosti postojećeg Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH, uočeni nedostaci vezani za vršenje inspekcijskog nadzora od strane Upravnog inspektorata BiH, te nespremnost za korištenje postojeće pravne zaštite od strane zviždača u Republici Srpskoj. Sve navedeno utiče na moguće uspostavljanje i primjenu proaktivnijeg pristupa u nuđenju podrške zviždačima“, jasna je Kljajić Grgić.
I Violeta Romić, stručna savjetnica za odnose sa javnošću Ombudsmana za ljudska prava BiH, institucije koja je takođe bila uključena u Mešićev slučaj, smatra da zaštita prijavitelja korupcije u BiH nije zadovoljavajuća jer adekvatni zakoni nisu usvojeni na svim nivoima vlasti, a i tamo gdje su usvojeni, ta zaštita nije dovoljno efikasna i ne ohrabruje u dovoljnoj mjeri potencijalne prijavitelje korupcije.
Naime, pojašnjava, uprkos postojećem zakonskom okviru, u praksi se pokazuje da nije u potpunosti izvjesno da će potencijalni „zviždači“ sačuvati svoj radni status, te da neće biti izloženi progonu i viktimizaciji od strane rukovodilaca ili onih čije zloupotrebe prijavljuju.
Konačno, postupci dokazivanja korupcije su dugotrajni što otežava postizanje satisfakcije lica koja prijavljuju nezakonite radnje.
Na kraju navedimo i slučaj koji je riješen u korist žviždača.
Riječ je o slučaju Spomenke Mekić iz Banjaluke, bivše zaposlenica Zaštitnog Fonda RS, koja je takođe doživjela pravu golgotu nakon što je policiji prijavila kako je tadašnja direktorica Fonda i supruga bivšeg ministra finansija RS, Ljubica Vilendečić, falsifikovala sudske takse.
Ona je nakon tri godine, krajem 2019. godine, uspjela dobiti spor protiv Zaštitnog fonda RS.
Tada je za BUKU rekla da se uprkos svemu što je doživjela nikada nije pokajala što je prijavila nezakonitosti: “To je moja nepisana moralna obaveza prema mom djetetu, mojim unucima, ali i svim ostalim građanima ove zemlje, poebno mlađim generacijama. Ponosna sam zbog toga”.
Napomenimo da je tada njen pravni tim tužbu pripremio po Zakonu o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju, a koji je u RS stupio na snagu 2017. godine.
Iako su brojni stručnjaci upozoravali na manjkavosti ovog zakona, njih je bila svjesna i Mekićeva i njen tim, ali nisu zaboravljali ni činjenicu da su pored zakona za presudu ključni sudstvo i druga nadležna tijela, pod uslovom da pošteno rade svoj posao.
