Jedan od najizraženijih ali i najdrastičnijih primjera izostanka volje i hrabrosti institucija da se uhvate ukoštac s borbom protiv korupcije, odnosno da zaštite prijavitelje korupcije, jeste slučaj bivšeg zaposlenika Uprave za indirektno oporezivanje BiH Emira Mešića, koji je, nakon što je prijavio korupciju, umjesto da bude zaštićen, doživio progon koji je rezultirao otkazom.
Podsjećamo, Mešić je javno za medije govorio o prijavi nepravilnosti prilikom naplate parkinga na carinskim terminalima privatnim kompanijama. Nedugo nakon objave u medijima o tome kako je više od polovine od 330 miliona maraka prikupljenih po osnovu parkiranja na carinskim terminalima u BiH u proteklih deset godina završilo na računima privatnih firmi, UIO je protiv Mešića pokrenula disciplinski postupak, iako je on ranije od Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) dobio status “zviždača”, odnosno “zaštićenog prijavitelja korupcije”.
Nakon toga su protiv Mešića podignute tri odvojene disciplinske tužbe, od kojih je jedna rezultirala otkazom o radu u martu 2022. godine.
– tekst se nastavlja ispod oglasa-
“Možda bih postupio malo drugačije u smislu anonimnosti, ali bih u konačnici sve ponovio. Ja bih ponovo sve isto uradio, nije mi žao. Naprotiv, ponosan sam”, ističe Mešić za Gerilu i naglašava da je neophodno da se prijavitelji korupcije ohrabre da razotkriju korupciju.
“Svaka ta insajderska vijest bi trebala kod ljudi, kod građana, da probudi svijest o tome kakva je politika, ko im upravlja, kako im upravlja pa da oni na izborima ili na neki drugi demokratski način odrede te politike i neku buduću vlast”, navodi Mešić i naglašava da bi bez istraživačkih i slobodnih medija, a posebno bez organizacije Transparency International, koja mu je u potpunosti pružila pravnu pomoć, borba bila još teža.
“Svim zviždačima je potrebna pravna pomoć, jer očekujete da vas institucije s druge strane posmatraju kao potencijalnu opasnost za njihov rad, jer vi otkrivate njihov nerad koji je u suštini prožet kriminalom i korupcijom”, ističe Mešić.
Upravo ta percepcija da su zviždači opasnost jer otkrivaju nerad institucija predstavlja jedan od najvećih problema u društvu.
“Mi generalno imamo jedan obrnuti način gledanja na pojave u društvu u smislu da se na zviždače u društvu ne gleda blagonaklono. Oni su na neki način stigmatizovani kao neko ko se bavi aktivnostima potkazivanja, odnosno bavi se ukazivanjem na te strane a to nije dobro, nije poželjno iz perspektive ovog društva”, ističe Naučna saradnica Fondacije Friedrich-Ebert-Stiftung Tanja Topić.
Topićeva naglašava da ni institucije, odnosno vlast, na zviždače ne gledaju blagonaklono jer su oni ti koji su ukazali na nepravilnosti koje se dešavaju u tim institucijama, gdje su često glavni akteri ili vinovnici ljudi koji su bliski strukturama vlasti ili čine samu vlast.
“Kod nas je zapravo problem u mentalnom sklopu politike. To je matrica koja je dominantna, koja ne vidi nikakav problem u sukobu interesa. Nema veze što je to u protivrječnosti, što predstavlja jednu vrstu izvora i žarišta korupcije, to za aktuelnu vlast jednostavno ne predstavlja ništa”, ističe Tanja Topić.
Ivana Korajlić, izvršna direktorka Transparency International BiH, smatra da smo, kada govorimo o postupanju društva, došli u situaciju da se podrazumijeva ćutanje i neka vrsta podaničkog mentaliteta.
“Svako ko iskoči i javno govori ili ukazuje ili pokušava da se bori protiv situacije u kojoj se nalazimo smatra se nekom vrstom Don Kihota. Uvijek je to neko razmišljanje da je bolje ne talasati nego uraditi nešto da se zaista doprinese borbi protiv korupcije. A u isto vrijeme svi će se žaliti na nivo korupcije, na lošu situaciju u društvu iako je u isto vrijeme jako mali broj onih koji su zaista spremni nešto i da urade po tom pitanju”, ističe Korajlićeva i dodaje da je kriv način na koji funkcionišu institucije koje su građane dovele do toga da se razočaraju u sistem i da nemaju nikakvo povjerenje u institucije.
Nedostatak političke volje
U Izvještaju o Bosni i Hercegovini za 2022. godinu Evropska komisija navodi da bi BiH, između ostalog, trebala kompletirati pravni okvir i pojačati implementaciju zaštite uzbunjivača.
U Izvještaju se naglašava da nedostatak harmonizacije zakonodavstva u cijeloj zemlji i dalje koči borbu protiv korupcije.
“Državni zakon o sprečavanju sukoba interesa, u skladu s međunarodnim standardima i najboljom evropskom praksom, odbijen je u Parlamentu u maju 2022. godine, što ukazuje na nedostatak istinske političke posvećenosti vladavini prava i putu zemlje u EU. Nacrt zakona o sukobu interesa, usklađen sa međunarodnim standardima i preporukama Grupe država protiv korupcije (GRECO), treba da bude dostavljen u skupštinsku proceduru i usvojen bez daljeg odlaganja”, navodi se u Izvještaju.
Da je izostanak političke volje ozbiljan problem, smatra i viši istraživač/saradnik za pravne poslove u Transparency International BiH Damjan Ožegović. On ističe da se direktive koje postoje kod nas ne primjenjuju na pravi način, odnosno da se naše zakonodavstvo ne usklađuje sa EU.
“Praksa u EU je takva da je mogućnost zaštite obezbijeđena mnogo širem krugu lica, rokovi su mnogo drugačiji, odnosno direktive koje važe u EU bi trebalo da važe i kod nas, budući da mi stremimo EU, i upravo je zaštita zviždača jedna od veoma bitnih oblasti vladavine prava koje moramo da uskladimo sa pravnim tekovinama EU”, navodi Ožegović.
Ipak, čak i kada postoje direktive i kada ih država primjenjuje, opet postoje propusti i slučajevi kada zviždači trpe posljedice zbog toga što su prijavili korupciju. Takav slučaj je npr. u Hrvatskoj, članici Evropske unije.
Novinar portala 24sata Denis Mahmutović ističe da političke elite u slučajevima prijavitelja korupcije pokušavaju na najpodlije, najperfidnije i najniže moguće načine da difimiraju zviždače.
“Objavio sam priče o zviždačicama koje su otkrile ogromne malverzacije u institucijama u kojima su radile. Jedna je odmah dobila otkaz, kasnije je na sudu dobila rješenje da je otkaz bio nezakonit. Druga je dobila otkaz, protjerana je s posla, protjerana je iz društva, u medijima koji su bili bliski vladajućoj kasti bila je optuživana da je plaćenička struja, da to radi za svoj interes. Žena i dalje nema posao, nateže se po sudovima, a osobe koje je ona razotkrila nakon što su izašli iz pritvora vratili su se na svoje funkcije”, ističe Mahmutović.
Naglašava da su u teoriji zviždači pozitivna stvar, zato što predstavljaju “stub koji se usudi izaći i rizikovati svoju egzistenciju”. Međutim, u praksi, kako ističe, događa se da se ni institucije ni društvo još uvijek ne odnose na najbolji način prema osobama koje prijavljuju korupciju.
A da li je sve vrijedno truda, problema i stresa kroz koji prolaze zviždači kako bi ukazali na nepravilnosti? Za Emira Mešića jeste jer je, kako ističe, ipak došlo do izvjesnih promjena nakon njegove prijave.
“Moj čin je prije svega promijenio ono što sam ja prijavio, odnosno ono na šta sam ciljao da se promijeni, to se dijelom desilo, naravno ne u nekom ogromnom obimu, ali dijelom jeste. Recimo Upravni odbor UIO je izmijenio odluku kojom se umanjuju prihodi jednom dijelu privatnih držalaca terminala, što znači da su ti prihodi povećani u budžetu BiH, što bi za građane trebalo da ima pozitivan efekat. To je ono što je meni najdraže, što sam dijelom uspio to da postignem, ono što sam ciljao”, ističe Mešić, ali i dodaje da ga žalosti spoznaja da institucije ne pokazuju ni na koji način spremnost da se uhvate ukoštac u borbi protiv korupcije.
“Oni imaju ovlaštenja da to rade, oni imaju obavezu da to rade, ali nemaju smjelosti i hrabrosti, upravo zbog političkih opstrukcija, odnosno zbog političkih postavljenja. Pošto je kod nas država duboko korumpirana, upravo zbog toga što vladajuće politike upravljaju institucijama, to se zato i dešava”, naglašava Mešić.
Dok političe elite ne odluče da, ako ništa drugo, puste institucije da rade svoj posao bez opstrukcije, dotle će usamljeni borci za pravdu, poput Emira Mešića, možda biti posljednja brana protiv “koruptivne bujice” koja prijeti da poplavi cijelo društvo.
