Građanski aktivizam

Penzioneri u Tuzli ponovo na ulicama, traže povećanje penzija i bolju zdravstvenu zaštitu

“Vlast je nedogovorna i tražit ćemo da se isprave nepravde prema osiromašenim, penzionerima i svim ostalim nemoćnim građanima”.

Iako se na stanje u državi žali većina građana, proteste, u želji za promjenama, najčešće organizuju penzioneri. Primjera radi, u Tuzli, svakog mjeseca, organizuju mirno okupljanje tokom kojeg ukažu na goruće probleme ove populacije i jasno i glasno iznesu svoje zahtjeve.

Zahtjevi penzionera su jasni i relativno skromni. Prvi zahtjev odnosi se na povećanje penzije, traže 52 posto od prosječne plate da bi mogli pokriti osnovne životne troškove. Drugi zahtjev se odnosi na bolju i sigurniju zdravstvenu zaštitu.

“Naši bolesnici se liječe po drugim gradovima kad su u pitanju hemoterapije, što je žalosno. Zatim, grobna mjesta su nam jako veliki problem, to se mora riješiti jer mnogo se plaća, a nema se gdje sahraniti”, navodi Ana Šimić, članica Stranke penzionera Tuzla.

Iako su i cijelu prošlu godinu izlazili na proteste, stanje se nije poboljšalo. Nadležni za njih, tvrde, nemaju sluha.

“Vlast je nedogovorna i tražit ćemo da se isprave nepravde prema osiromašenim, penzionerima i svim ostalim nemoćnim građanima”, poručuje Vehid Jahić, predsjednik Stranke penzionera Tuzla.

I dok čekaju da ih neko čuje, preživljavaju. Penzije im nisu dovoljne ni za lijekove, a kamoli za ostale životne troškove.

“Vidite i sami koliko se po kontejnerima traži i kopa i šta dalje. Kad ne može radnik koji radi stići sve, kako će penzioner?”, pita penzionerka Rašida Plavšić.

“Spalo se tako nisko da je to za žaljenje. Protestujemo jer neće se niko izboriti za nas ako se mi ne budemo izborili”, ističe penzioner Muhamed Džinić.

Ono što prisutne boli jeste mali odziv penzionera. Njih tek pedesetak iz mjeseca u mjesec izlazi i šalje snažne poruke. Pitaju: šta je s hiljadama ostalih?

“Ispadne da smo svi bogati i da svi imamo. Iskreno, pretežno ne dolaze ovi što imaju djecu u inostranstvu, djeca im šalju, isto imam djecu, ali želim svoje što sam zaslužila, radila i odradila”, zaključuje penzionerka Štefica Divković.

Mnogi od njih nisu u mogućnosti izaći na proteste zbog starosti ili zdravstvenih problema, ali to ne znači da su zadovoljni životom u Bosni i Hercegovini, kažu organizatori. U planu im je da u narednim mjesecima organizuju proteste i u drugim gradovima.

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije