Crna Gora ima dobre zakonske propise koji bi trebali destimulisati šljunkare kada je u pitanju nelegalna eksploatacija šljunka, ali Uprava za vode ove države se, kao i nadležni za upravljanje vodotokom u Bosni i Hercegovini, u praksi suočava sa brojnim problemima i izazovima.
To je pokazala uporedna analiza koju su sačinili u Centrima civilnih inicijativa, koji u BiH pružaju podršku neformalnim grupama građana “Za legalnu eksploataciju šljunka u Federaciji BiH” i “Za legalnulnu eksploataciju šljunka u Republici Srpskoj”.
Da su razlike u zakonskim propisama ogromne, pokazuju podaci da naknada za izvađeni riječni materijal po kubnom metru u oba entiteta u BiH rijetko prelaze dvije KM, dok je u Crnoj Gori početna cijena naknade za izvađeni metar kubni riječnog materijala iz korita rijeka – 2,75 evra. I još se usklađuje sa rastom cijena na malo.
“Od 2014. godine u Crnoj Gori se ne daju koncesije za eksploataciju šljunka, a od 2017. godine imamo moratorij za eksploataciju, sem za regulaciju vodotoka u svrhu otklanjanja opasnosti od poplava. Za nas je bitan posao čišćenja vodotoka iz razloga što u slucaju plavljenja građani pokreću tužbe, imamo i donesenih presuda. Za plodno zemljište u odštetnom zahtjevu se nadoknađuje šteta za izgubljene plodove, povrće i oranice i više godina zaredom.“ – navode iz crnogorske Uprave za vode.
Što se tiče transparentnosti postupaka dodjele ugovora, hitne intervencije, odnosno radovi u cilju otklanjanja opasnosti od poplava, što bi trebao biti i glavni smisao čišćenje vodotoka, vrše se na traženje lokalnih zajednica. Ti radovi mogu vremenski trajati dvadeset dana, sve nakon toga, kaže Nataša Rakočević iz crnogorske Uprave za vode, upućuje na sumnju za pogodovanje i korupciju i zbog toga se ne daje izvan tog perioda, već se izvođenje radova vrši nakon provedenih javnih tendera. U slučaju hitnih radova i intervencija lokalna zajednica imenuje nadzorni organ za praćenje radova, rad inspekcije je intenzivan tokom cijelog tog perioda, a i Uprava za vode vrši nadzor sa svoje strane.
“Ne samo kada su u pitanju minorne visine naknada, situacija kod nas u Republici Srpskoj potpuno odudara od ove u Crnoj Gori i u drugim segmentima, a posebno kod dodjele ugovora i hitnih intervencija u svrhu otklanjanja opasnosti od poplava. Po nepisanom pravilu, kod nas se ugovori sklapaju u svrhu obavljanja privredne djelatnosti šljunkarskih preduzeća i pogodovanjem šljunkarima. Za hitne intervencije je posebna priča, u poređenju sa tih dvadeset dana za otklanjanje opasnosti kod Crnogoraca, kod nas se daju poslovi te vrste u neprekidnom trajanju dvije i više godina” – informacije su dobijene iz NGG “Za legalnu eksploataciju šljunka u Republici Srpskoj”, a te svoje tvrdnje ilustruju podatkom da je posao na čak sedam lokacija u slivu rijeke Bosne od Modriče do Šamca dobilo jedno šljunkarsko preduzeće do 2025. godine.
Što se tiče plaćanje naknada, postoji problem naplate i u Federaciji BiH i RS, a kod ovih drugih zbog toga se najviše žale lokalne zajednice, kojima pripada svega 30 odsto i tih minimalnih prikupljenih sredstava. O koliko se sredstava radi najbolje svjedoči podatak da se u RS na ime vodnih naknada godišnje prikupljalo u poslednju deceniju najviše 2,5 miliona KM.
“Uprava obračunava plaćanje nakon sklapanja ugovora, rok za uplatu je 15 dana, nakon toga za kašnjenje se plaća kamata, o čemu se stara Poreska uprava. Ranije je odnos raspodjele naknada bio 70 odsto u korist budžeta Republike, naspram 30 odsto u korist lokalnih zajednica. Sada je taj odnos raspodjele obrnut, lokalnim zajedicama pripada 70 odsto, a preostalih 30 odsto budžetu republike” – informacije su dobijene iz Crne Gore, koja uspostavlja i katastar eksploatacija u kojem će biti evidentirana sva kritična i mjesta gdje je neophodno izvršiti radove vađenja riječnog materijala, kako bi se očistilo i produbilo korito radi povećanja proticajnog profila.
I u tom segmentu, pokazalo je istraživanje CCI, BiH kasni. U RS su u preporukama Glavne službe za reviziju javnog sektora u RS još prije osam godina ukazali na taj problem i preporučili nadležnima za upravljanje vodotocima, prije svega JU “Vode Srpske” da se uspostavi taj katastar, što sve do sada nije urađeno. Ništa bolja situacija nije ni u Federaciji, gdje je nadležna Agencija za vodno područje rijeke Save tek pred istek aneksiranih ugovora za čišćenja vodotoka 30.septembra počela da raspisuje nove javne pozive i to parcijalno. Odnosno, još za sve slivove nisu ni raspisani, a za šest za koje je okončana procedura kao rok za završetak radova označen 31. decembar ove godine. To znači, kažu u NGG “Za legalnu eksploataciju šljunka u Federaciji BiH”, da će, kao i prethodne 2022. godine, već u januaru naredne godine biti produženi ugovori za izvođenje radova u vodotocima, najvjerovatnije opet do kraja septembra 2024. godine.
Međutim, kako ne bi ispalo da su u Crnoj Gori, za razliku od BiH, u potpunosti uredili oblast eksploatacije šljunka i stavili je u zakonske okvire i u praksi, pokazujuje priznanje iz Uprave za vode susjedne zemlje da itekako imaju problema.
“Nastojanja da uredimo ovu oblast i svedemo nelegalnu eksploataciju šljunka na najmanju moguću mjeru nije bez prepreka. Sa druge strane problem imaju građevinci, nedostaje građevinskog materijala, odnosno šljunka, pa se ilegalno uvozi iz Albanije i tu je na gubitku republički i budžeti lokalnih zajednica, a na dobiti šverceri. I kod nas su u prethodnim godinama nekontrolisanom i ilegalnom eksploatacijom šljunka proširena korita rijeka, narušeni tokovi, devastirane obale, narušen biljni i životinjski svijet. Iako se više radilo o krivičnim nego prekršajnim djelima, pravosuđe godinama nije odgovaralo na taj kriminal na adekvatan način” – kažu u Upravi za vode CG.
