Godina je prošla od opštih izbora 2022. godine a napretka u smjeru poboljšanja izbornog procesa nema. Toliko je u jesen prošle godine bilo nezadovoljstva među građanima, pa čak i nekim političarima, da je većina poručila: “Nikada više na izbore bez elektronskog glasanja”. O svemu onome što su vlasti trebale uraditi u ovoj godini i o onome što nas čeka u narednom periodu, za Buku je govorio Dario Jovanović, projekt menadžer Koalicije za slobodne i poštene izbore “Pod lupom”.
Nakon prošlih opštih izbora mnogi su kazali: “Nikada više bez elektronskog glasanja”, zbog brojnih nepravilnosti koje su detektovane. Da li se mogla bolje iskoristiti ova godina nakon izbora kada je riječ o uvođenju novih tehnologija u izborni proces. Vidimo da strankama to i nije cilj, već uvođenje Doma naroda u izbor članova CIK-a?
– Svakako da djeluje obeshrabrujuće da mi godinu nakon izbora još nemamo, zapravo, bilo kakve ozbiljne sistemske i suštinske promjene i unapređenja u izbornom procesu, a koje bi spriječile dokazane prevare i krađe na prošlim izborima u Bosni i Hercegovini, kako bi građani mogli biti sigurni da su oni glasovi koje daju kandidatima prebrojani i da imaju zaštitu, odnosno da je to ono što su građani izrazili kao svoju slobodnu volju i da su rezultati na osnovu toga i ustanovljeni.
Državna vlast potpuno zakazala
Možemo pričati o više nekih paralelnih procesa kada uzmemo prošlu godinu. Jedna stvar je to što Parlamentarna skupština BiH kao glavni donosilac odluka i institucionalno mjesto u kojem bi se trebalo raspravljati o unapređenjima izbornog zakonodavstva, prije svega Izbornog zakona BiH, i krećući od prioriteta, nije radila, zapravo, ništa. Mi nismo imali nikakvu interresornu radnu grupu što je bilo na neki način praksa u prethodnim mandatima, a u kojom bi se na institucionalnom nivou, uz učešće svih relevantnih aktera i svih zainteresovanih strana, vodila stručna, svrsishodna i blagovremena rasprava o tome šta je hitno i bitno za unaprijediti u izbornom procesu. Dakle, tu je Parlamentarna skupština i vlast na državnom nivou potpuno zakazala. Ono što se dešava trenutno i što je započelo opet dosta kasno, devet mjeseci nakon izbora, jesu stranački razgovori o unapređenju izbornog procesa. I dok stranke imaju pravo da razgovaraju u bilo kojem formatu o čemu god žele, to i dalje nije institucionalni mehanizam djelovanja i to i dalje nije inkluzivan i transparentan i najbolji proces djelovanja, jer mi, zapravo, ne znamo o čemu ti akteri pričaju, pogotovo što je riječ o tri osobe, ili tri vladajuće političke stranke, osim kada te informacije dobijamo na kapaljku zahvaljujući ponovo novinarima i novinarkama koji nam te informacije dijele. Ono što te informacije sada pokazuju jeste da se krenulo od onoga što je najmanji prioritet za ljude, za građane, za sve birače, već od onoga što je najveći prioritet za političke stranke, a to je kako jedne političke ljude zamijeniti drugim političkim ljudima. Dakle, cilj je ne napraviti nikakvu suštinsku izmjenu u načinu izbora članova CIK-a i o tome ko su ljudi koji nas predstavljaju u Centralnoj izbornoj komisiji, kako bi ta institucija bila nezavisnija i profesionalnija, nego kako samo na neki način, narodski rečeno, uvaliti svoje, kako bi ovladali još jednom institucijom koja će donositi odluku onako kako im stranka kaže, a ne po Zakonu i u interesu građana. Imamo i treći proces, koji vodi Centralna izborna komisija, gdje se uz pomoć međunarodnih donatora pokušavaju unaprijediti određeni procesi i gdje je ovaj saziv CIK-a, za razliku od nekih prethodnih, pokazao bar dodatni angažman u smislu da želi da napravi određena rješenja koja će adresirati ključne izazove u izborom procesu.
A koji su to ključni izazovi?
– Prioritet svih prioriteta bi trebao biti da se spriječi krađa glasova. Dakle, govorimo o tome da Centralna izborna komisija ima svoj prijedlog zakona koji niko nije razmatrao i koji je vrlo dobar, koji uvažava i preporuke OSCE-a/ODIHR-a i preporuke Koalicije Pod lupom uz još neka tehnička unapređenja i govorimo o tome da je Centralna izborna komisija u saradnji s Evropskom unijom obezbijedila sredstva za pilot-projekat uvođenja novih tehnologija u dva smjera, što je implementacija dvije od tri preporuke Koalicije Pod lupom koje se odnose na nove tehnologije. To je elektronska identifikacija birača i elektronski transfer rezultata s nivoa biračkog mjesta. Međutim, i tu treba pričati o određenim rizicima. Svakako da je bilo dobro da se planira ta implementacija pilot-projekta već u neizbornoj godini, na nekim od prijevremenih izbora koji su najavljeni, a ne čekati naredne redovne izbore do kojih imamo još godinu dana.
Koliko je važno testirati nove tehnologije prije lokalnih izbora?
– Testiranje novih tehnologija na lokalnim izborima može biti izazovno i mogu se možda opet neki rezultati dovesti u pitanje ili da sistem zakaže. Puno je bolje da on zakaže, ako treba, na nekim manjim izborima, u više kontrolisanoj atmosferi, nego na velikim izborima i na rasparčanim biračkim mjestima okolo. To je jedan rizik. Drugi rizik su kompanije koje provode implementaciju tih rješenja. Pitanje je da li one imaju iskustva u izborima uopšte i na koji način će implementirati ta rješenja i kako će različite kompanije sa različitim pristupima rješenjima u identifikaciji birača i transferu rezultata na neki način svoje sisteme integrisati u jedan sistem koji će funkcionisati na izborni dan koji će biti primijenjen putem laptopa koji će biti raspoređeni na biračka mjesta. U isto vrijeme, broj od 168 biračkim mjesta na kojima je najavljeno da će se testirati nove tehnologije u poređenju sa 5.500 redovnih biračkim mjesta se čini kao mali, ali opet bolje da krenemo od bilo čega, nego od ničega. Ono što ostaje u cijeloj priči, kada govorimo o novim tehnologijama, jeste taj srednji dio procesa. Super što ćemo imati pilot novih tehnologija u smislu identifikacije birača i transfera rezultata sa biračkog mjesta online putem direktno u bazu Centralne izborne komisije, jer to sprečava niz nepravilnosti. Nadamo se da će to zaživjeti u praksi do izbora 2026. godine na svim biračkim mjestima jer za to nisu neophodne izmjene Izbornog zakona BiH. Proces ostaje isti, nove tehnologije su samo dodatni sigurnosni mehanizam, pomoć u procesu. Ono što ostaje su skeneri za glasačke listiće, što će također vjerovatno biti tema razgovora unutar same Centralne izborne komisije, a poslije zakonodavca ukoliko se procijeni da za takvu vrstu intervencije trebaju izmjene Izbornog zakona, o čemu se stavovi pravnika i izbornih stručnjaka sada razlikuju. Sa ta tri segmenta: elektronska identifikacija, skeniranje glasačkih listića ili obrazaca s rezultatima na biračkim mjestima koji bi javno bili odmah vidljivi svima i uz transfer rezultata s biračkog mjesta u sistem CIK-a za obradu rezultata, mi bi zaista zaokružili proces na izborni dan, gdje bi izmakli najveći dio kontrole iz ruku političkih stranaka u smislu da će vjerodostojnost rezultata, kvalitet izbora i povjerenje javnosti u izborni proces biti daleko veće.
Koliko bi značile na otklanjanju nepravilnosti nove mogućnosti koje je predstavio CIK?
– Važno je napomenuti zašto je bitna elektronska identifikacija birača. Jedno je zbog toga da osoba ne bi glasala uime druge osobe, da ne bi glasala dva puta, ili da ne bi glasala umjesto umrle osobe, koristeći neke lažne dokumente, ili svoje dokumente gdje posmatrači i drugi ne vide da je riječ o osobi koja se identifikuje i pristupa glasanju ta ista osoba sa izvoda centralnog biračkog spiska. Međutim, još važniji segment, koji sprečava različite vrste prevara i nepravilnosti, a tiče se elektronske identifikacije, jeste to što bi se mašine za identifikaciju, bilo to tehnologija barkoda sa naših dokumenta ili tehnologija otiska prsta, gasile po okončanju glasanja na biračkom mjestu. Dakle, one bi bile onesposobljene nakon 19 sati, što znači da niko ne bi mogao uzeti neiskorištene glasačke listiće i popuniti ih i glasati umjesto onih koji nisu izašli na izbore i ubaciti u kutiju što je jedna od najčešćih izbornih nepravilnosti. Time povećava izlaznost i broj glasova za političku stranku koju podržava. To je vrlo važan segment.
Koliko je važan transfer rezultata savremenijom tehnologijom?
– Transfer rezultata s biračkog mjesta primarno donosi mogućnost da mi brže obradimo rezultate koji se sada voze u lokalne izborne komisije, gdje se čeka u redovima do ujutro da predate vreće i gdje dvoje ljudi unosi sve te rezultate u zatvorenoj prostoriji bez ikakve kontrole. Dakle, sada bi se u kontrolisanom okruženju, gdje su prisutni članovi biračkog odbora i nestranački i stranački posmatrači iz različitih političkih subjekata, unosili rezultati što je puno transparentniji proces. Te rezultate bi imali brzo objedinjene i CIK bi već u 21 ili 22 sata već imao rezultate, recimo, za nivo Predsjedništva Bosne i Hercegovine sa većine biračkih mjesta. Imali bi i veće povjerenje javnosti zato što se rezultati obrađuju i objavljuju puno brže a to su stvarni rezultati s biračkog mjesta bez neke mogućnosti prepravke. To je ključni segment.
A šta je s prevarama?
– Taj unos rezultata bi spriječio da dodajete preferencije na glasačke listiće, da smanjujete broj glasova za političke oponente u transportu materijala do lokalne izborne komisije, prepravljate obrasce sa zbirnim rezultatima u transportu tog materijala do lokalne izborne komisije, oni koji unose rezultate, tzv. operateri u lokalnim izbornim komisijama, koji su često stranački obojeni, namještaju, prepravljaju ili uništavaju glasove pri unosu u sistem, mogu raditi šta god žele, mogu mijenjati ishode glasanja. Sada, da se desi prepravka rezultata u transportu, ili pri zaprimanju u lokalnu izbornu komisiju, to bi sada bilo vidljivo. Mi bi odmah znali da je neko muljao s rezultatima izbora, odnosno prepravljao glasove, jer se ne podudara s prvim, elektronskim unosom. To bi odmah bio okidač da ljudi budu sankcionisani.
Šta su preostali prioriteti osim tri ključne preporuke?
– Jedna od pet prioritetnih je veća uloga tužilaštava i policije u procesuiranju izbornih nepravilnosti, na čemu sada aktivno radimo s ovim institucijama. Ali, tu je i reforma biračkih odbora, za koju mislimo da treba ići u smjeru profesionalizacije funkcije predsjednika i omogućavanja da samo parlamentarni subjekti na svim nivoima imaju pravo da budu članovi biračkog odbora, da nemamo poplavu tzv. fantomskih političkih stranaka, koje se prijavljuju na izbore samo da bi prodale mjesto u biračkim odborima.
Šta smo dobili godinu dana nakon izbora po pitanju procesuiranja nezakonitih radnji kada je riječ o opštim izborima? Nakon prošlih izbora ste mi rekli da bi neko konačno morao završiti u zatvoru…
– Ja to i dalje mislim i čvrsto stojim iza toga. Kazne i do pet godina zatvora su predviđene prema sva četiri krivična zakona u Bosni i Hercegovini. To je svetost svakog društva, ko darne u izbore, u prepravku glasova, mora najmanje završiti u zatvoru.
Kultura nekažnjavanja i zarobljena država
Stvarno smatram da, dok ljudi ne počnu završavati iza rešetaka, drugi neće dobiti poruku. Dakle, i drugi će biti ohrabreni da to nastave raditi. Mi kao društvo imamo hroničan problem kulture nekažnjavanja, zato što je ova država zarobljena, u rukama je političkih subjekata koji često putem kriminalnih radnji dolaze na vlast, ili kriminalnim radnjama pokušavaju biti u vlasti kada završe tamo. Koruptivnim mehanizmima zapošljavanja, ovladavanjem institucijama dovode do toga da u institucijama sjede stranački ljudi koji donose odluke u interesu stranaka, a ne građana, što u potpunosti obesmišljava čitavu demokratiju i sistem koji mi imamo. Ne samo da to stvara nepovjerenje građana u institucije i sistem nego to stvara i hronično nepovjerenje političkih subjekata jednih u druge, jer svi znaju da neko ima instalirane ljude u određenim institucijama i kada god ta institucija, koja god bila, od Ustavnog suda do školskog odbora, donese odluku, onda se poziva da je ta odluka zbog tog stranačkog čovjeka takva i moguće je preispitivati te odluke. Dakle, to urušava vladavinu prava i dovodi do toga da se ili ne pokreću uopšte procesi, ili se pokreću pa obustavljaju zbog nedostatka dokaza zbog toga što drugi neće da pričaju, ili rezultiraju vrlo malim sankcijama onda kada se konačno dovedu do kraja. Sada, kada pričamo šta se desilo u odnosu na prošle izbore, mi imamo sankcije prema članovima biračkih odbora koje daje Centralna izborna komisija, ali drugi vid ozbiljnijih sankcija ne postoji i gubi se na toj relaciji između CIK-a i različitih tužilaštava u BiH. Prebacuje se odgovornost s jednih na druge, a često se čak i ciljano izbjegava da neko preuzme istragu, i dovede slučaj do kraja. Dešava se i da tužilaštva i kada pokrenu procese, sudovi čekaju odluke Centralne izborne komisije, da sankcionišu ljude, a onda kažu da ti isti ljudi ne mogu biti sankcionisani za isto djelo po dva osnova i to koriste kao neki izgovor da, zapravo, sudske procese ili ne pokreću ili obustavljaju istrage ili nema sankcije zato što je već prethodno donesena ili ako se zaista dođe do kraja, onda to budu neke minorne kazne u vidu nekih uslovnih osuda i novčanih kazni.
