Portugalski premijer Antonio Kosta, prije nekoliko dana, podio je ostavku nakon što je protiv njega pokrenuta istraga zbog sumnje na korupciju u vezi sa koncesijama za istraživanje litijuma i projekta fabrike vodonika.
Austrijski kancelar Sebastijan Kurc podnio je ostavku zbog istrage o pronevjeri, primanje i davanja mita.
Ovakvih primjera moglo bi se nabrajati u nedogled, međutim u BiH ostavka postoji samo u teoriji.
Zloupotreba položaja, sumnja na uticaj na izborni rezultat, kriminalne i koruptivne radnje, sumnja na namiještanje milionskih tendera, te brojne druge afere, sve ovo ide uz političare sa BiH scene.
I pored toga, oni i dalje nastavljaju da uživaju na svojim pozicijama, bez i najmanje pomisli da bi bilo moralno da podnesu ostavku. BH političari nisu se ugledali na brojne kolege iz svijeta, koje su izbog mnogo blažih prekršaja podnosili ostavke.
„Portugal malo duže od Bosne i Hercegovine i Republike Srpske uopšte, baštini tu demokratsku tradiciju.
Naravno da nije ni on na početku imao tu demokratsku tradiciju, ali eto od 70-ih godina svrgavanje diktature imaju. Bar toliko duže od Bosne i Hercegovine baštine, ako ništa drugo, princip odgovornosti, političke odgovornosti, što kod nas nije prisutno. Dakle, kao što je profesor Živanović jednom davno rekao, mi smo društvo sa neograničenom neodgovornošću. Političari gotovo svakodnevno to pokazuju“, kaže komunikolog Mladen Bubonjić.
Jedna švedska ministarka podnijela je ostavku nakon što je ustanovljeno da ne plaća TV pretplatu, druga je je napustila političku funkciju nakon što je utvrđeno da je službenom karticom slučajno platila pelene, cigarete i čokoladu. A gdje smo mi.
„Političari, javne ličnosti, koje podnose ostavke iz moralnih razloga, kada se protiv njih vode neki postupci, na neki način vaspitavaju zajednicu ili čuvaju njen princip u kojem se obeshrabruje bezakonje, negativne pojave itd, a ne zloupotrebljavaju funkcije zarad odbrane lične slobode“, ističe profesor na Fakultetu političkih nauka Đorđe Vuković.
BiH zauzima visoko treće mjesto po indeksu percepcije korupcije u Evropi. Ali to domaće političare ne brine mnogo. Međutim, računi za političku odgovornost se polažu na izborima, jasan je profesor Vuković.
Potrebno je razlikovati političku, krivičnu i moralnu odgovornost, koje svakako izostaju, ne samo u današnjici, već uopšte u tradiciji našeg društva u kojem ne postoje razvijena politička kultura i politička svijest. Otuda i veliko nepovjerenje građana u funkcionere jer najčešće postupci koji se protiv njih vode, a rezultati svjedoče ili dovode u sumnju cijele društvene procese“, kaže Vuković.
Razlog zbog kojeg u BiH cvjeta kriminal, a političari se prave ludi, jeste naš mentalitet i nezainteresovanost narodne mase, smatraju sociolozi. Sve što se u svijetu kažnjava, kod nas se nagrađuje.
„Političari, što prave veće skandale, što prave veće probleme državi Bosni i Hercegovini, entitetima, običnom čovjeku, da su oni popularniji među građanima. To je jedan obični paradoks, iz prostog razloga što mi imamo to neko interesovanje za inaćenje. Volimo ljude koji se inate međunarodnoj zajednici, koje se inate svijetu, koji se inate na kraju krajeva običnom čovjeku. Na kraju volimo, što je zaista apsurdno, volimo bahatost kod političara i volimo te nekako skandal majstore. Ne volimo ljude koji su praktični, koji su tihi, a na djelima su jaki“, smatra sociolog Vladimir Vasić.
I kada dočekamo pokretanje sudskog postupka protiv nekog političara, takvi procesi traju godinama, a kako to obično biva, na kraju budu oslobođeni optužnice, iako su optuživani za ozbiljne pronevjere, kao što je to u slučaju bivšeg premijera Aleksandra Džombića.
