Slovenački profesor prava i istraživač dr. Veronika Fikfak. U projektu BREAKtheBIAS, koji će se održati na Univerzitetskom koledžu u Londonu i Institutu za kriminologiju Pravnog fakulteta u Ljubljani, bavit će se jednim od najizazovnijih problema u međunarodnom sistemu ljudskih prava, odnosno pitanjem nejednakog pristupa pravnim zaštita na sudovima za ljudska prava.
Veronika Fikfak, vanredna profesorica na Univerzitetskom koledžu u Londonu (UCL) i iCourts Centru izvrsnosti na Univerzitetu u Kopenhagenu, trenutno vodi ERC projekat Human Rights Nudge – HRNUDGE, koji ispituje kako zemlje reaguju na presude Evropskog suda Ljudska prava (ECHR) i kako ona mijenjaju svoje ponašanje.
Saznala je prilično zanimljive (a i zabrinjavajuće) činjenice, među kojima je i činjenica da znatno manje žena nego muškaraca ide na sud. “Utvrdili smo da su većina osoba, odnosno oko 85 posto, koje se obraćaju Evropskom sudu, muškarci, dok je samo 15 posto žena”.
Odmah se postavilo pitanje zašto tolika razlika. Na prvi pogled izgleda kao da to nije pravo za sve ljude, već samo za muškarce. No, možda je razlika u tome što se sudu obraćaju uglavnom zatvorenici i migranti, a među muškom populacijom ih je više. Drugo objašnjenje je da su domaći sudovi mnogo efikasniji što se tiče žena, te da njihova prava štite već na domaćem nivou, pa se možda žene i ne moraju okretati međunarodnom nivou.”
“U novom projektu, u kojem će učestvovati i Institut za kriminologiju, pokušaćemo da otkrijemo kako i koji slučajevi kršenja ljudskih prava dolaze pred međunarodne sudove. Istraživanje će obuhvatiti ne samo Evropski sud za ljudska prava, već i sudove u Africi, Južnoj Americi i sva tijela Ujedinjenih naroda za ljudska prava. Pokušat ćemo saznati koji ljudi podnose žalbe, a koji su uspješni i zašto.”
Dr. Veronika Fikfak će za novi projekat formirati tim od sedam postdoktorskih istraživača i istraživača u Londonu i Ljubljani. „Uvijek sam dobro sarađivala sa slovenačkim istraživačima. U slučaju novog projekta, zaista sam željela da imam istraživačko prisustvo i kod kuće, da pokrenem međunarodni projekat u kojem će Slovenija igrati važnu ulogu. Institut za kriminologiju u projekat unosi svoje znanje o viktimologiji, kako razmišljamo o žrtvama, kako ih kategorizujemo.”
Globalna slika
Projekat će analizirati međunarodne, regionalne i domaće slučajeve presuda. Obradiće ogromnu količinu podataka, najmanje stotinu hiljada presuda i još milion žalbi. Mašinsko učenje će također pomoći u tome. “Osim toga, imaćemo brojne razgovore sa advokatima. Provjerićemo šta se dešava na domaćem nivou i kako se odvijaju postupci na međunarodnom nivou. Za Sloveniju ćemo se osvrnuti na sve odluke Ustavnog suda, ali ćemo se uglavnom fokusirati na one na koje nema žalbe Evropskom sudu. Naš cilj je da shvatimo zašto se pojedinci ne obraćaju međunarodnom sudu, odnosno da li postoje određene prepreke koje ih u tome sprečavaju, npr. da li je procedura posebno skupa, radi li se o savjetu advokata,… Slično, proučavaćemo slučajeve u afričkim i južnoameričkim zemljama. Pokušat ćemo saznati da li, gdje i zašto slučajevi propadaju, kao i za koja se kršenja ljudskih prava nikada ne čuje na međunarodnom nivou“, objašnjava dr. Fikfak.
Projekat je široko zamišljen, Veronika Fikfak je do sada uglavnom proučavala slučajeve u Evropi, što je, kako kaže, samo deo slike. „Želio sam globalniji uvid u sliku, jer je moj istraživački put do sada bio koncentrisan na ESLJP. Zato ne vidimo, ne znamo koji su problemi globalno. Kada je u pitanju pristup pravdi, velike su geografske razlike. U Latinskoj Americi o ljudskim pravima razmišljaju na vrlo aktivistički način, a ne kao o nečemu što se odnosi na pojedinca, jer se u mnogim slučajevima samo organizirana grupa žali sudu, a u Africi velika većina ljudi ni ne razumije njihova ljudska prava kao zakonska prava, za čiju zaštitu se mogu obratiti sudovima.”
Karta advokata
Jedan od glavnih ciljeva projekta je kreiranje mape advokata. „Za koja su ljudska prava specijalizovani? Postoji li i gdje je nedostatak specifičnih vještina? U Evropi imamo advokate koji su specijalizovani za migraciono pravo, ali nijedan u oblasti siromaštva. Zašto je to tako, zašto nema pritužbi na kršenje prava na određeni životni standard? Da li su takvi slučajevi izgubljeni na domaćem nivou?” dr. Fikfak navodi neka istraživačka pitanja. “Voljeli bismo da razumijemo u kojim se zemljama nalaze ovi advokati, njihove specijalizacije i kako biraju svoje klijente. Smatramo da su advokati ključni element u oblikovanju cjelokupne putanje predmeta i kada je tužitelj uspješan, a kada nije. U trenutnom ERC projektu primijetili smo da su neki pravnici uvijek uspješni na međunarodnom nivou. Advokati su stoga ključni element našeg istraživanja.”
Treći dio će biti simulacija kako se odvijaju postupci na različitim nivoima – od domaćeg do međunarodnog – i koliko se postupaka završava neuspješno za podnosioca žalbe. „Kompjuterskim simulacijama pokušaćemo da reprodukujemo različite mehanizme“, objašnjava dr. Fikfak, koji je u projektu osmislio nekoliko inovativnih istraživačkih elemenata.
Razotkrivanjem prepreka koje ograničavaju pristup pravdi pred međunarodnim sudovima za ljudska prava, te ispitivanjem uloge međunarodnih pravnika u ovom procesu, projekat značajno doprinosi saznanju o nejednakosti u međunarodnom pravu pokušavajući razumjeti uzroke razlika u pristupu pravdi. sudovima i utvrditi koje lične, geografske ili strukturne pravne sklonosti igraju ulogu u ovom kontekstu. “Između ostalog, postavićemo sebi pitanje koje advokati izbjegavaju po svaku cijenu. To je da li smo i koliko smo pristrasni“, naglašava istraživačica koja će svojim otkrićima pokušati transformirati i pozitivno promijeniti procedure kako bi osigurala jednak pristup pravdi za sve ljude.
Korištenje mašinskog učenja u pravu
Naravno, umjetna inteligencija prodire i u područje prava, uz njenu pomoć pravni stručnjaci sigurno mogu „pročitati i analizirati“ veći broj slučajeva, ali, kako kaže dr. Fikfak, takva upotreba korisničkog sučelja je još uvijek prilično rijetka. „Takođe je vrlo rijetko da se formira ovakva interdisciplinarna grupa kakvu želim u ovom projektu. Drago mi je da će pored pravnika u projektu učestvovati psiholozi, politički stručnjaci, ekonomisti i informatičari. Bit će to skup različitih stručnjaka, formirao sam slično raznoliku grupu za svoj prvi ERC projekat, koji polako završavamo. Već je vidljivo koliko je doprinos različitih disciplina važan za projekat. Sjajan je osjećaj kako se ove discipline povezuju i kako drugi stručnjak može izvući dodatne rezultate iz istog skupa podataka. Mašinsko učenje postaje dio pravnog istraživanja, ali još uvijek ima mnogo nesporazuma i nepoznanica“, objašnjava dr. Fikfak, koji osniva federaciju za empirijska istraživanja u Engleskoj, u kojoj će nove vještine i nove tehnologije iz oblasti prava biti u prvom planu.
Neočekivana otkrića
Čak i prije početka novog projekta, dr. Fikfak je zaključila projekt HRNUDGE, s kojim je bila uspješna na natječaju za pokretanje samostalnog istraživačkog puta (ERC Starting Grant). Pored pomenutog velikog rodnog jaza u žalbama sudovima za ljudska prava, u istraživanju pitanja odgovora zemalja na presude, fokusirajući se na deset zemalja i oko 25.000 presuda, čekalo ju je još nekoliko iznenađujućih otkrića.
“Potpuno neočekivano je otkriće da, pored samih sudskih odluka, postoji i proces poravnanja. U ovim slučajevima nije bilo presude, već su predmeti nestali u svojevrsnoj pravnoj crnoj rupi. Pronašli smo 12.000 takvih poravnanja. Radilo se o slučajevima očiglednih kršenja, ali su zemlje odlučile da žrtvama ponude određenu sumu novca i tako zatvore slučajeve prije nego što o njima odluči međunarodni sud. Ova praksa je dobrodošla za zemlje, jer međunarodna zajednica ne saznaje za kršenje ljudskih prava i tako svako može da zažmuri pred problemima“, upozorava dr. Fikfak. „Srbija je do sada rešila skoro polovinu žalbi koje su protiv nje podnete ESLJP, što je ogromno. Slučaj Mađarske bio je zanimljiv nakon dolaska Viktora Orbana na vlast, kada su poravnanja postala normalna praksa, jer su izbjegavali kritike i sistemske promjene. Na neki način, ovaj mehanizam je izbjegavanje zakona o ljudskim pravima, izbjegavanje suda. Međutim, kako smo otkrili, ovaj mehanizam omogućava ESLJP, pa čak i koristi, jer je stoga manje slučajeva o kojima mora odlučivati“, objašnjava istraživač.
Zanimljivo je bilo i zapažanje o jezičkim razlikama u sudovima. „Analizirali smo emocionalni naboj riječi ili jezika korištenih u presudama. Doktorand Ula Aleksander Kos, koji proučava Mađarsku i Poljsku, tako je otkrio da je sud bio mnogo kritičniji prema Poljskoj nego prema Mađarskoj, jer je Poljska otpornija na odluke i njihovo poštovanje.”
Takođe kompjuterski simuliraju odnos suda i država, gdje su ustanovili da tzv i. minimalno poštovanje, odnosno da se tužena država što manje pridržava presude ESLJP: „U Engleskoj su dugi niz godina pokušavali da isprave nepravde prema zatvorenicima koji su ostali bez prava glasa, a onda su to samo priznavali. pojedinim zatvorenicima, slično u Danskoj su u najmanjoj mogućoj mjeri riješili problem migranata. Zanimljivo je da sud to dozvoljava starim članovima, ali očekuje više od novih članova, a očekuje više od zemalja koje više poštuju te odluke, na primjer od Slovenije u odnosu na Mađarsku ili Poljsku.“ Dodala je da su neke od njih već potvrdili. prethodnim nalazima o odnosu Zapada i Istoka, odnosno da sud izbjegava da stari, ili Zapadne demokratije su previše puta osudile kršenje ljudskih prava.
Kako implementirati nalaze
Ovakva istraživanja mogu pozitivno promijeniti funkcioniranje sudova, potvrđuje dr. Fikfak. „Učestvovao sam u obračunu odštete i predočio nalaze ESLJP; na osnovu studije, sam sud je promenio sistem. Već smo razgovarali o nagodbi sa sudom, a prije svega smo naglasili kako to utiče na žrtve. Ovo je bila jedna od naših ključnih tačaka jer je uglavnom izgledalo kao da je podnosilac pritužbe prisiljen da se nagodi. Predstavljamo i rezultate za pojedine zemlje. Promene pokušavamo da postignemo dijalogom, ali na nekim mestima to postižemo samo polako, zavisno od zemlje, u Mađarskoj, na primer, uopšte nismo mogli da dođemo do sagovornika.”
Vremena nisu dobra za ljudska prava, jasan je sagovornik. “Mislim da treba zadržati određeni optimizam da se stvari (mogu) promijeniti, ali vremena su daleko od idealnih. To nije samo napad na ljudska prava; ono što nas posebno brine je napad na institucije koje štite ljudska prava i da te napade pokreću države. Imitacija među državama se brzo pokreće i nepoštovanje sudskih presuda (može) se proširiti poput virusa. Pogotovo ako moćna država više ne predstavlja primjer vladavine prava, nepoštovanje može postati zarazno“, upozorava stručnjakinja za ljudska prava. „Što više upoznajemo cijelu sliku, više brinemo o budućnosti. Mislim da i sam sud ima istu zabrinutost.”