U koritu rijeke Drine, zasigurno područje na kojem je najveća prisutnost nelegalnih šljunkara je kod Pavlović mosta, gdje se za nelegalne radnje koristi nedefinisana i isprepletena nadležnost inspekcija BiH i Srbije. Na ovo područje neprestalno atakuju šljunkarska preduzeća ne samo iz Bijeljine, već i iz Zvornika, Ugljevika, kao i susjedne Srbije.
Osim za vodne, puno posla bilo bi i za poljoprivredne inspekcije obje države, jer pored korita rijeke Drine, šljunkari sve više šire prostor svojih nezakonitih radnji i na priobalje i poljoprivredne parcele.
I pored drskosti i bahatosti šljunkokradica, drinski aktivisti ne daju šljunkarima mira i svaku sumnju u nelegalni i nekontrolisani iskop šljunka redovno prijavljuju nadležnima, odnosno Republičkoj upravi za inspekcijske poslove RS i Javnoj ustanovi “Vode Srpske”.
Informacije dolaze sa raznih strana a možda ponajviše od ribara. A na osnovu tih informacija NGG „Za legalnu i kontrolisanu eksploataciju šljunka u Republici Srpskoj“ su unazad dvije godine, koliko su aktivni, podnijeli više prijava o nelegalnom iskopu šljunka, praćenih foto dokumentacijom sa snimkama mašina i kamiona preduzeća „Taras“, „Žićo“, „Jović“, „Savić“ i drugih.
Na njihovu poslednju prijavu Inspektoratu RS su odgovorili iz Poljoprivredne inspekcije, čiji inspektori su tri dana u različitim vremenskim intervalima zvršili vanredni inspekcijski pregled. Prema dostavljenom odgovoru Grupi, prilikom kontrole nisu zatekli građevinske mašine koje vrše eksploataciju šljunka iz korita Drine, kao ni sa priobalja, ali su utvrdili da je u ranijem periodu na lokaciji uzvodno od Pavlović mosta, kao i nizvodno od Pavlović mosta prema mjestu Međaši, vršena eksplotacija šljunka iz korita rijeke Drine i njenog priobalnog pojasa.
„Na ovim lokacijama vidljivi su tragovi vađenja šljunka i dislociranja riječnog nanosa, tako da se na predmetnim lokacijama sada nalaze naplavine i iskopi puni vode, a dio pristupnih puteva je većim dijelom neprohodan za saobraćaj“ – navedeno je u odgovoru iz Inspektorata RS.
Inspektori navode da su uz pomoć aplikacije „@FARM FitoGis” skinute koordinate lokacije područja Pavlovića most, te da je utvrđeno da se radi o području koje pripada Republici Srbiji. Takođe, utvrđeno je da se u blizini Pavlović mosta nalazi velika količina deponovanog šljunka, gdje su zatečeni bageri i kamioni preduzeća “Integral Inžinjering” Banja Luka, koje vrši odvoz šljunčanog materijala za izgradnju auto-puta Bijeljina – Rača. Inspektori tvrde da je taj šljunak izvađen u ranijem periodu od strane preduzeća DOO “DMS Company” Bijeljina iz korita rijeke Drine u blizini Pavlović mosta i deponovan je na ovu lokaciju, a na osnovu odobrenja za vađenje materijala, izdatog od strane JU „Vode Srpske“.
Na ovaj izvještaj inspekcija reagovali su aktivisti, pohvalivši njihove sve učestalije kontrole i izlaske na teren po prijavama, ali su izrazili sumnju u konstatacije inspekcija da je deponovani šljunak legalno izvađen od strane bijeljinskog šljunkarskog preduzeća “DMS Company”.
„Raspolažemo sa informacijama da na lokalitetu „Balatun“ “DMS Company” ima saglasnost i ugovor sa JU „Vode Srpske“ do 03.06.2024. godine, a na lokalitetu “Tri dlake” do 15.12.2024. Poslednje informacije o lokalitetu „Pavlovića most“ je da je rok za izvođenje radova od strane ovog preduzeća bio 14.11.2022. godine. To nam daje osnovu za sumnju da se ne radi o deponovanom šljunku u ogromnim količinama, koji se koristi za radove na auto-putu, već da „Integral“ dolazi do šljunka pod sumnjivim okolnostima i od nelegalnih šljunkara, sa čim smo prošli mjesec i izašli u javnost na osnovu prethodnih dojava naše „građanske patrole“ u slivu rijeke Drine“ – reakcija je iz pomenute neformalne grupe građana.
Da su u pravu, navode da su nadležnima dostavili snimke sa istaknutim cijenama na separacijama u blizini Pavlović mosta od devet i deset KM, iz čega nije teško zaključiti da je zarada šljunkara višestruka, budući da je uobičajena naknada koju privredna društva u budžet RS plaćaju od 1,5 do dvije KM po kubnom metru. Ako mineral vade bez saglasnosti JU „Vode Srpske“, što je i najčešće, onda ostvaruju ekstra profit. Naravno, ukoliko ne moraju, odnosno nemaju obavezu da “počaste” one koji im gledaju kroz prste na te njihove radnje, tada je njihova dobit ogromna.
“To što milioni, stotine miliona maraka ne uđe u entitetski i lokalne budžete posebna je priča i to one koji donose zakone, kao ni druge koji bi se trebali baviti njegovom sprovođenje, izgleda, nimalo ne brine” – reakcija je iz NGG „Za legalnu i kontrolisanu eksploataciju šljunka u Republici Srpskoj“.
