Centar za građanske slobode (CEGAS) pozdravio je donošenje smjernica za sporazum o priznanju krivice, ali i naveo da brine za njihovu upotrebnu funkciju, saopštili su iz te nevladine oragnizacije (NVO).
“CEGAS je, baveći se dugogodišnjom analizom kaznene politike prilikom zaključivanja sporazuma o priznanju krivice, a onda i ‘administrativnom’ ulogom suda prilikom donošenja presuda na ovaj način, nastojao da ukaže na pretvaranje ovog pravnog instituta u svoju suprotnost”, navodi se u saopštenju.
Kazali su da Izmjenom Zakona o krivičnom postupku, od 2015. godine, kreće ubrzan rast zaključivanja ove vrste sporazuma, sa akcentom na djela organizovanog kriminala i visoke korupcije, koja je dovela do pojave trenda blage kaznene politike iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije, koja je išla čak i ispod jasno propisanog zakonskog minimuma.
Dodali su da bez postizanja odvraćajuće i srazmjerne kaznene politike, ne može se govoriti o vladavini prava i efikasnom pravosudnom sistemu.
“Preporuke koje smo davali išle su u pravcu ograničavanja mogućnosti zaključenja sporazuma o priznanju krivice za određena krivična djela, kao što su trgovina ljudima, pranje novca, teško ubistvo, krivična djela protiv polne slobode, a naročito ukoliko je krivično djelo protiv polne slobode učinjeno na štetu maloljetnog lica. Sporan je bio i način zaključivanja sporazuma o priznanju krivice sa povratnicima, čija je visina kazne bila nesrazmjerno mala. U predmetima organizovanog kriminala i visoke korupcije, neophodno je bilo ograničiti primjenu sporazuma o priznanju krivice na izuzetne slučajeve. Donešene smjernice za državne tužioce i sudije, od strane Vrhovnog suda i Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore, čine mali korak ka napretku, uz bojazan njihove stvarne upotrebe”, piše u saopštenju.
Iz CEGAS-a su istakli da se novim dokumentom, koji, kako navode, nije obavezujućeg već usmjeravajućeg karaktera, propisuju načini sačinjavanja smjernica o sporazumijevanju, kao i sve ono što treba da sadrži jedan takav dokument, kao i predlog za početak vođenja postupka, upoznavanje oštećenog, kao i vođenje službene zabilješke o početku pregovora, tok pregovaranja, zapisnik o saslušanju okrivljenog, pisani sadržaj sporazuma, odmjeravanje kazne, propisane kazne za krivično djelo koje je predmet sporazuma, svrha kažnjavanja kao i okvir odmjeravanja kazne.
“Jedna od novina koja je unešena novim Smjernicama jeste da kod odmjeravanja kazne, tužilac mora imati na umu kolika je očekivana sankcija za konkretno krivično djelo, kao i da sankacija odgovara svojoj svrsi, pravdi i pravičnosi, kao i to da državni tužioci određuju kazne u odnosu na praćenje kazni izrečenih za pojedina krivična djela”, navodi se.
Ukazali su da upravo u tom dijelu izražavaju zabrinutost postizanja ovog vida kontrole, “ako imamo u vidu nepostojanje razrađenog programa praćenja kazni za izrečena krivična djela, sa jasnim pojedinostima i svim relevantnim podacima, pa se za ovaj vid kontrole mora sačekati reforma pravosudnog informacionog sistema, koji će u ove i slične svrhe, razraditi vođenje jasne evidencije kaznene politike sudova”.
“Smjernice iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije, idu isključivo u dijelu povećane opreznosti kod odmjeravanja kazne i date su uopšteno, a sudu se sugeriše da se ‘prilikom odlučivanja o podnijetom sporazumu o priznanju kivice, u kojem je predložena kazna ispod zakonskog minimum, cijeni da li je stečena imovinska korist vraćena, odnosno da li su se stranke dogovorile u vezi imovinsko-pravnog zahtjeva’. Ovaj vid preporuke, ne stvara pravnu sigurnost, da će i u konačnome doći do postizanja pravičnosti i smanjenju sporazuma o priznanju krivice u djelima iz oblasti organizovanog kriminala i visoke korupcije. S obzirom na činjenicu da se institut sporazuma o prizanju krivice, u najvećem broju slučajeva odnosio i na krivična djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, a da su kazne bile neujednačene i ispod propisanog minimum, smjernicom je određeno da sudovi u okviru odmjeravanje ove vrste kazne, moraju imati u vidu ‘težinu krivičnog djela izraženu kroz količinu i vrstu opojne droge i apstarktnu opasnost na zaštićena dobra’, gdje se iznova nalaže kreiranje tabela praćenja kaznene politike, što je još jedan pokazatelj da bez pravosudnog informacionog sistema nema mogućnosti jasne kontrole i upotrebe smjernica”, rekli su iz CEGAS-a.
“CEGAS smatra da, kada već nije došlo do ograničenja upotrebe sporazuma o prizanju krivice kod već navedenih krivičnih djela, bilo bi nužno predložiti izmjene i dopune Člana 45 Krivičnog zakonika Crne Gore u pogledu propisivanja granica ublažavanja kazne u slučajevima zaključenja sporazuma o priznanju krivice, baš kao što je to dato i u navedenim smjernicama”, zaključuje se u saopštenju.
