Za žene u Sloveniji njihov dom ostaje najopasniji. Svaka peta je žrtva nasilja, pet do sedam umre svake godine, a 2022. bilo je dvanaest femicida. SOS telefon Društva za žene i djecu – žrtve nasilja prošle godine je primao u prosjeku šest poziva dnevno, au novembru i decembru desetak poziva.

Ove godine će obilježiti 35 godina postojanja, njihove usluge, pomoć i podrška su (nažalost) sve potrebniji. Prošle godine objavili su monografiju U njenoj koži sa pričama žena koje su doživjele nasilje – to je sveobuhvatan prikaz dinamike nasilja u porodici.

75,5 posto žena i 24,3 posto muškaraca doživjelo je partnersko nasilje od svoje 15. godine. Žene su češće žrtve težih oblika nasilja – 30 posto više žena nego muškaraca imalo je fizičke ozljede (posjekotine, modrice, ogrebotine, slomljene kosti, abortus, opekotine, povrede genitalija) kao rezultat fizičkog ili seksualnog nasilja. Dvostruko više žena nego muškaraca strahovalo je za svoje živote.

Knjiga U njenoj koži , jedna od rijetkih monografija na ovu temu u Sloveniji, sadrži 23 priče o žrtvama nasilja. Monografija nije istorijski prikaz onoga što se dogodilo u prošlosti, već živopisan i okrutan narativ o pojedincima koji su se oslobodili začaranog kruga (porodičnog) nasilja. Kao takav, nije lako štivo, ali nudi jasan i bolan uvid u dinamiku nasilja iza četiri zida. Namijenjen je i stručnoj i laičkoj javnosti, jer rasvjetljava mnoga pitanja koja si pojedinci postavljaju – jedno od najčešćih je zašto je ženi trebalo toliko vremena da napusti partnera koji zlostavlja .

U nasilnim vezama intimnog partnera, piše sociologinja Jasna Podreka u svojoj monografiji , govorimo o vrlo složenim odnosima koji nikada ne počinju nasiljem. Ljudi često i dalje vjeruju da su žrtve same krive za nasilje koje doživljavaju. Žrtva nikada nije kriva. Najmlađa sagovornica koja je svoju priču podijelila s autoricama – Jasnom Podrekom, Mojcom Suhovršnik i Majom Plaz – sada ima 22 godine, najstarija 73. Žene su različitih kultura i religija, različito im je obrazovanje, neke od njih su i zaposlene u vrijeme nasilne veze, drugi to ne čine.

Dokaz nefunkcionisanja institucija su i ženske priče

Pedesetogodišnja Rubina , kosmopolitska žena sa sedmim stepenom obrazovanja, bila je u nasilnoj vezi 14 godina. “Prijetio je da će me silovati, politi benzinom, raskomadati me i baciti u kiselinu”, rekla je za knjigu U svojoj koži . Priča kako ju je bivši partner potpuno prisvojio, izolovao od porodice i prijatelja. Nažalost, mnoge priče hrabrih žena dokaz su neadekvatnog, sporog i neefikasnog funkcioniranja pojedinih institucija u Sloveniji. Krivični postupak protiv bivšeg Rubinog partnera vodi se od 2018. godine, a na porodičnom sudu od iste godine se vodi i postupak za utvrđivanje starateljstva i alimentacije koji još nije okončan.

Tridesetosmogodišnja Tajana , kako piše u monografiji, ljuta je i ogorčena zbog svojih negativnih iskustava sa sistemom koji, kaže, nije uspeo da zaštiti njenu ćerku od zlostavljanja. Njena tada četvorogodišnja ćerka počela je da se ponaša čudno, odbija kontakt sa ocem, plače…

“Prvi vještak uopšte nije ispitivao ćerkinog oca, nije ga upoznala, samo na osnovu onoga što je napisao, pripremila je vještačenje. Kada smo moja ćerka i ja bili kod drugog veštaka, bivši partner se iznenada našao u prostoriji, nenajavljen… Po mišljenju veštaka, na kraju je pisalo da ima tako dobar IQ da je verovatnoća seksualnog zlostavljanja minimalna ili nula, a ja kažem da imam tako ispodprosečan rezultat da sam pogrešno protumačila šta se dešava…”

Maja Plaz, predsjednica Društva SOS telefona za žene i djecu – žrtve nasilja, naglašava koliko je važno da žrtve nasilja dođu u kontakt sa empatičnom i stručno obučenom osobom koja ih zna saslušati i ne reviktimizira: “Svi idemo za istim ciljem, i nevladine organizacije i državne institucije, iako se ponekad čini da smo na suprotnim stranama. Voleo bih da čujem konkretne priče ljudi uključenih u krivične postupke koji su svjedoci onoga što se dešava na sudovima. Mnogo je neznanja o nasilju u porodici. Rezultat je da su žene koje su žrtve nasilja i dalje zarobljene u nasilnim vezama, sistem ih na to tjera.”

Tokom našeg razgovora dvije majke sa ovakvim problemom obratile su se predsjednici udruženja.

Monografija U njenoj koži , koja je besplatno dostupna na sajtu Udruženja SOS telefon, nije samo alarm da će funkcionisanje institucija, sudskih veštaka, porodičnih sudija, pojedinaca centara za socijalni rad i policije morati da se ispita, već i dokaz da je moguće – uz pomoć stručnih radnika, porodice, prijatelja i poznanika – prekinuti krug nasilja.

Žene su ispričale da su nakon napuštanja nasilne veze odahnule od slobode i konačno zaspale u miru nakon mnogo godina. Naglasili su da nikad nije kasno – loše je kad se odlučiš i odeš, ali onda s vremenom bude bolje. Neki su kasnije našli partnere koji su ih poštovali i bili u ljubavnoj vezi.

Vesna Leskošek je napisala da „svrha knjige nije da izazove simpatije, što je važna, ali nedovoljna emocija. Priče nam omogućavaju da razumijemo nasilje jer nam govore kako je sve počelo, šta se dogodilo i koliko je teško izaći iz nasilja.”

Istovremeno, monografija je ogledalo za sve moguće svjedoke nasilja, da više ne skreću pogled i sjede skrštenih ruku, već da se aktivno suprotstave nasilju i oštro ga osude bez relativizacije.

___________________________________________________________________