”’Vlada premijera Andreja Plenkovića zakonom opasnih namjera želi ušutkati svakoga, posebice u ovoj superizbornoj godini. Ovaj zakon jest čin državne agresije na novinarsku profesiju i na javni interes” zagrmio je predsjednik HND-a Hrvoje Zovko u jednoj od svojih posljednjih najava novinarskog prosvjeda 31. siječnja na zagrebačkom Markovu trgu i ispred splitskog HNK-a. Iako je čelni čovjek hrvatske novinarske strukovne organizacije sada već notorni ”lex AP” nazvao i ”jednim od najvećih udara na novinarsku profesiju u zadnjih trideset godina”, znakovita je dosadašnja šutnja uprava vodećih hrvatskih medijskih kuća – Hanza medije i Styrije, komercijalnih televizija, portala, ali i medijskih regulatora i inače brojnih i sveprisutnih medijskih i novinarskih stručnjaka.
Stoga, o ”lexu AP” zatražili smo i dobili mišljenje od ”bivših”- bivšeg šefa i vlasnika EPH – sada Hanza medije Ninoslava Pavića, bivše ravnateljice Agencije za elektroničke medije Mirjane Rakić i i bivšeg šefa HND-a Saše Lekovića.
‘Afere otkriva samo nekoliko manjih medija’
Bivši šef EPH Ninoslav Pavić upitan za ukupan utjecaj ”lex AP-a” na cjelokupnu hrvatsku medijsku scenu smatra da očekivani ”udar” i neće biti pretežak.
”To hrvatsku medijsku scenu neće pogoditi jer ta hrvatska medijska scena ne otkriva afere i korupciju. To radi samo nekoliko manjih medija. Situacija se neće bitno promijeniti osim što je savršeno jasno da je, bez obzira na to što su novinari formalno izuzeti iz tog zakona, ključ u dotoku informacija prema medijima. Nije pitanje hoće ili neće mediji objavljivati, jesu li slobodni ili nisu – nego je osnovno pitanje istraživačko novinarstvo koje, de facto, time u Hrvatskoj postaje proskribirano, zapravo zabranjeno”, kazao je Pavić. Dodaje kako je pitanje što se zapravo može istraživati ako vam je zabranjeno primanje informacija jer ”ugrožavate druge ljude”. A to zapravo nitko u tim medijima ne želi, zaključuje Pavić.
”Imamo medijsku scenu koja je, blago rečeno, uškopljena, vezana raznim političkim ili financijskim aranžmanima tako da se ne otkrivaju ozbiljne afere. To će samo pridonijeti daljnjoj eutanaziji medija u Hrvatskoj. A ta eutanazija je očigledna, ona je na sceni, ona se vidi. To je suština tog zakona, a širi kontekst jest da nakon što pravosuđe učinite disfunkcionalnim, nakon što razne institucije u državi postanu produljena ruka vlasti, ostaju samo mediji. Pokušaj s novim zakonom o medijima je odgođen ili propao. Sadašnji pokušaj s lexom AP je drugi pokušaj s discipliniranjem medija, kazao je Pavić.
Dodaje i kako lex AP nije toliko osobni interes premijera Andreja Plenkovića,” koliko je to njegova politika ušutkavanja, porobljivanja i stavljanja u funkciju izvršne vlasti svih hrvatskih institucija’.
‘U Plenkovićevoj nomenklaturi svi trube isto’
”Ne brine njega samo njegov lik i djelo, on se može izvući iz te nevolje, nego ga više brine to da mu je dvadesetak, tridesetak ministara i različitih župana, načelnika i šefova javnih poduzeća zbog različitih oblika korupcije, kriminala i pogodovanja zbrisano sa scene. Dakle, taj val propitivanja svega toga, po logici upravljanja državom premijera Plenkovića, treba zaustaviti. On je to i sam rekao – da njemu to stvara političku štetu. No, ne samo njemu nego i njegovoj nomenklaturi koja je, onako usput rečeno, fantastično organizirana. Kada gledate, primjerice, sastanke različitih saborskih odbora – oni svi trube isto, uigrani su, svi imaju svoje uloge. Impresioniran sam”, zaključio je Pavić. Osobno, kako je kazao, ne ide na nikakve prosvjede, ne potpisuje nikakve peticije i nije član nikakvih novinarskih organizacija.
”Nisam član HND-a i nikad nisam bio jer ne volim takve organizacije. No, sa simpatijama ću gledati te prosvjede. Nadam se da će biti što masovniji, iako sumnjam u to poznavajući domobransku strukturu potencijalnih prosvjednika”, zaključio je Pavić.
S druge strane, bivša ravnateljica hrvatskog medijskog regulatora Mirjana Rakić podupire HND u njihovoj borbi protiv ”zakona opasnih namjera”. ”Slažem se s ocjenama HND-a u vezi sa Lex AP-om! Ponašanje vladajućih na način: sve bi bilo u redu da novinari ne stvaraju “probleme” nekako se udomaćilo. Novi Lex trebao bi opasno suziti prostor novinarskog djelovanja i osigurati počiniteljima kaznenih djela mirniju svakodnevicu i nastavak onoga zbog čega bi pred zakonom i javnošću trebali odgovarati. Prijetnja zatvorom svakome tko novinarima dojavi informacije od javnog interesa bjelodano to potvrđuje”, kazala je Rakić.
‘Lex AP je samo jedan od udara na novinarstvo’
Dodala je i kako će, prema njezinim riječima, nakaradno spojen Femicid i Lex AP glatko proći kod saborske većine koja bespogovorno slijedi partijski diktat. Oporba može biti glasna i protiviti se tome no rezultat će biti isti, ističe Rakić. ”Da su razdvojeni Femicid bi dobio jednoglasnu podršku, Lex sigurno ne! Zbog toga su se i dosjetili: paketu. Kako ruku ima dosta paket će proći bez obzirom na štetnosti dijela njegovog sadržaja” kazala je i zaključila:
”Ne mogu predviđati kakav će biti odaziv na poziv HND-a, važno je da se on dogodi. Građani moraju postati svjesni da je demokracija, za koju se barem deklarativno svi zalažu, proces u kojem oni trebaju aktivno sudjelovati. Činjenica je isto tako da jedino dobro informirani građani mogu donositi odluke a u tome su novinari nezaobilazni čimbenik. Ograničavanje njihova rada izravan je udar i poništava sva zaklinjanja u demokraciju”.
Bivši, pak, predsjednik HND-a Saša Leković smatra da će ”lex AP” smanjiti dotok informacija novinarima, ali i da je udara na novinarstvo bilo i prije te da je borba protiv ”lex AP-a”, nažalost, uzaludna.
”Bude li provođen dosljedno, a još više bude li se njime i dalje ‘mahalo’ u svrhu političke prijetnje, tzv. Lex AP će, zaista smanjiti ‘dotok’ informacija iz istraga pa će posljedično novinari imati manje ‘robe’ takve vrste za svoje medije. Logično je što se HND buni. No, meni su važne isključivo činjenice, iako je razumljiva želja da se ‘pumpanjem’ emocija postigne trenutačni cilj. Ako je tzv. Lex AP zaista najveći čim agresije na javni interes i jedan od najvećih udara na novinarsku profesiju u zadnjih trideset godina, što je bilo proglašavanje samog HND-a državnim neprijateljem kojeg financira Soros u devedesetima; što su bila tajna praćenja i prisluškivanja novinara poticana s državnog vrha? Ili što je bilo, prije nepunih deset godina, osnivanje HDZ-ovog parapolitičkog udarnog medijskog ‘odreda’ zvanog HNiP, koji je, uz maksimalnu ministarsku pomoć Zlatka Hasanbegovića, imao zadatak novinarstvo do kraja pretvoriti u uvlakačko-doušničku djelatnost, pritom bezočno kidišući ne bi li uništio upravo HND? Velike riječi nekada ne prate velika djela, a u završnici ona su važnija od riječi. Ali da, HND se legitimno protivi usvajanju prijedloga Plenkovićeve vlade. Nažalost uzaludno, ali to već nije odgovornost HND-a nego parlamenta”, kazao je Leković.
Andrej Plenković – glavni urednik svih medija
Bivši čelnik HND-a osvrnuo se i na Zovkove izjave da premijer Andrej Plenković ” već godinama ima ambiciju da bude glavni urednik svih medija”’ te na tvrdnje vodećih ljudi HND-a da se ”lex AP počeo pripremati tek kada su se inicijali AP počeli pojavljivati u nekim istragama”.
”Ne mogu znati kad je započeta priprema tz. lex AP, ali svakako premijer koristi sva sredstva da ostane ‘netaknut’ u slučajevima kad više nije u mogućnosti politički obraniti čak niti najbliže suradnike koje je sam birao. Uzgred, preciznosti radi, autor tvrdnje o Andreju Plenkoviću kao glavnom uredniku Hrvatske sam ja. Prvi put je spomenuta u mojoj kolumni objavljenoj 20. srpnja prošle godine na portalu Nacionala. Štoviše, baš tako je glasio naslov te kolumne: Andrej Plenković, glavni urednik Hrvatske”, kazao je Leković. Osvrnuo se i na najnoviji HND-ov prosvjed, ali i na nasljeđe.
‘‘HND organizira prosvjede onda kad je njegovo vodstvo odlučilo da je to korisno, potrebno, a možda i neophodno. To je njihovo pravo, pa i obveza. Naprimjer, dva prosvjeda – jedan pred Ministarstvom kulture, a jedan pred Saborom) – HND je organizirao na početku sadašnjeg ciklusa HDZ-ove vladavine, kad sam ja bio na dužnosti predsjednika te udruge, a treći, na Zrinjevcu, zajedno s još nekoliko udruga civilnog društva. Očito se godinama gomilaju problemi u vezi novinarstva i medija za koje je velikim dijelom odgovorna i koje može barem pokušati riješiti – vlada. No, nadam se da aktualni predsjednik HND-a ne misli kako se ozbiljnost problema i sposobnost profesionalne novinarske udruge da se s njima bore ocjenjuje isključivo prema broju, učestalosti i posjećenosti prosvjeda”, rekao je Leković.
Zaključio je i da je, prema svemu sudeći, glavno pitanje – što nakon prosvjeda?.
”Da bi se vjerovalo da će tzv. lex AP biti usvojen u parlamentu ne treba biti naročito pametan. Dovoljno je poznavati osnovne računske operacije. Nisam sposoban prognozirati ishod prosvjeda, bez obzira na geografske specifičnosti. Ali volio bih biti sposoban razumjeti postoji li jasna strategija – što nakon prosvjeda. Oni, sami po sebi, sigurno neće nikome štetiti, ali niti pomoći, izuzev ako bi se nekim ogromnim čudom pretvorili u izraz masovnog općeg nezadovoljstva, poput onomad zagrebačkih prosvjeda zbog ‘Stojedinice“. Ali ne vjerujem da je to moguće. Prije svega revolt nema tadašnji potencijal. Zatim, da bi se možda nešto pokrenulo to bi se moralo desiti barem unekoliko najvećih hrvatskih gradova. I to istovremeno. Ali današnja Hrvatska nije Zagreb iz devedesetih. Niti današnji Zagreb više nije Zagreb iz devedesetih”, zaključio je Leković.
