Neretva je vodeno tijelo ledeno plave i smaragdnozelene, vijuga više od 200 kilometara od Dinarskih planina u Bosni i Hercegovini do hrvatskog Jadrana, probijajući se kroz klisure krševitije i dublje od bilo čega što poznajemo s Alpa. Još uvijek divlja u velikim dijelovima: nije ispravljena, preusmjerena, zadavljena branama. Bistra i prohladna, jedna od najhladnijih rijeka na Zemlji. Okružena šumama u kojima mještani još uvijek vežu pušku kada se upuste u šikaru: vuk, medvjed, divlja svinja.
Dom mekousne pastrmke, vidre, ugroženih rakova, ali i stvorenja za čije postojanje možda još ne znamo: jer žive duboko pod zemljom, u pećinskim sistemima koji prolaze kroz jedinstvenu krašku stijenu koja čini planine Balkana.
Neretva ima dva lica. U dijelovima izgleda kao što biste zamislili da izgleda rijeka. U gornjem toku, međutim, riječni sistem vodi dvostruki život kakav se može zamisliti samo u kršu. Svake godine je ista stvar: u jednom trenutku zimske vode huče po ravnicama gore u planinama, a onda, negde oko maja ili juna, rupičasta kraška stena kao sunđer usisava ranije moćne nadzemne tokove. Rijeka, strogo govoreći mreža potoka s mnogo pritoka, nestaje – ali nije nestala: sada pronalazi svoj put pod zemljom u bazenima i kanalima i kanjonima koje ljudsko oko još nije vidjelo – i postaje vidljiva samo na ražnju opet na drugoj strani planina. Sa zimskim padavinama, voda se ponovo razlijeva po zemlji, čak i na naizgled sušnim visoravnima, i ono što je bila tek travna i cvijeća, ponovo pretvara u tekući potok.
“Kao da je plima”, kaže Ulrich Eichelmann iz nevladine organizacije Riverwatch: “Rijeka diše” milionima godina. “Neretva,” kaže Eichelmann, “je riječni sistem koji je jedinstven u cijeloj Evropi, s raznolikošću vrsta koje gotovo nigdje drugdje ne viđamo.” Pitanje je: koliko još?
Lokalne vlasti napadaju Neretvu bagerima i utovarivačima i cementom i betonom. Žele da grade brane. Puno brana.
Riverwatch je nedavno izbrojao oko 70 planiranih projekata brana na Neretvi i njenim pritokama. Programeri obećavaju radna mjesta, ekonomski rast i zelenu energiju. Ulrich Eichelmann kaže da to znači: “Rijeku treba ugušiti, strijeljati i objesiti.”
Mali most u planini, drvena koliba, stol napolju. Jesen je na Neretvi, Eichelmann otvara mapu koja prikazuje rijeku i sva planirana mjesta zločina.
U malom mjestu Ulogu – gdje Neretva teče iznad zemlje tokom cijele godine – dobivate predokus budućnosti kako je zamišljaju planeri. Mjesto pripada Republici Srpskoj, koja je većinski dio države Bosne i Hercegovine. Ovdje se prva od novih velikih brana već zabija u duboku klisuru. Brana visoka 53 metra za elektranu od 35 megavata. Kineska kompanija Sinohydro već deset godina gradi u ime kompanije EFT, koja je u vlasništvu srpskog biznismena sa sjedištem u Londonu – bilo je mnogo kašnjenja, među kojima i zbog klizišta. Svojevremeno je završetak planiran za 2023. godinu, ali posao je daleko od završetka.
Ulog je uglavnom napušteno selo. U Titovo vrijeme ovde je živjelo 500 ljudi, a mjesto je bilo administracija i punkt za snabdijevanje na desetine drugih zaselaka u okolnim planinama. Danas kuće propadaju.
Još uvijek imaju samo dvanaest stanovnika. Većina ljudi se svake večeri sastaje kod Bobana Škrkara, koji drži birtiju u maloj drvenoj kolibi na vodi.
Ujutro vas gostioničar poziva na rakiju od jabuka. Osnovni posao Bobana Škrkara je nadzornik ribe na ovom dijelu Neretve. Zamolio je da izađemo napolje da na stolu raširi jutarnji ulov: pet jadranskih pastrmki za večeru. „Nema života bez vode“, kaže on.
Zatim mahne rođaku, koji iz džepa vadi mobilni telefon i pokazuje fotografije: Na slikama su i mrtve pastrmke, ali one su već bile odnešene mrtve na obalu. Voda rijeke na slikama je kredastobijela. “Na brani su nešto isprali u vodu, možda i svoje mašine”, kaže Boban Škrkar. “Sada su ribe mrtve mnogo kilometara nizvodno.” Mjesto je udaljeno 20 minuta autom od Uloga, tamo se spuštamo niz klisuru: i sada, mjesec dana kasnije, voda je još uvijek bijela i mliječna.
Bernska konvencija preporučuje zamrzavanje izgradnje
Postojala je procjena utjecaja na okoliš 2011. godine koja je projektu brane dala certifikat o odobrenju, a predstavnici ekoloških organizacija poput Bosanskog centra za okoliš nazvali su to “šalom”. Postojala je jedna javna rasprava, u oktobru 2010. godine, u obližnjoj zajednici od 1.700 stanovnika Kalinovik, ali ne i u pogođenim gradovima nizvodno.
Nakon što je koalicija grupa za očuvanje prirode podnijela pritužbu Bernskoj konvenciji (naziva se Sporazum Vijeća Evrope o “Očuvanju europskih divljih biljaka i životinja i njihovih prirodnih staništa”), izvršila je inspekciju ugroženog ekosistema Neretve 2021. – i usvojene preporuke krajem 2022. godine, koje, između ostalog, traže hitnu obustavu izgradnje brane Ulog.
No, u Ulogu se nastavlja izgradnja.
Investitor, kompanija EFT, rekao je lokalnim medijima da se gradi u skladu sa lokalnim zakonima i da će brana donijeti nova radna mjesta. Argument koji je načelnik obližnjeg Kalinovika Radomir Sladoje ponovio kada je prošlog augusta održao kratak govor grupi naučnika okupljenih u Ulogu: “Mi smo mala zajednica, trebala nam je finansijska injekcija”.
Region se smatra kolijevkom biodiverziteta
Više od 60 naučnika iz 17 zemalja okupilo se drugi put kako bi istražili ekosistem rijeke i njene okoline na “Neretvanskoj sedmici nauke”. Gabrijel Singer, vodeni ekolog sa Univerziteta u Insbrucku, vodio je kamp kao naučnik. Telefonom priča o Neretvi, o netaknutim rijekama, o raznolikosti staništa. Postoje razlozi zašto je biodiverzitet na Balkanu posebno visok po evropskim standardima: glečeri ledenog doba, koji su bili smrtonosni za mnoge vrste, nisu stigli tako daleko na jug. Region je ono što naučnici nazivaju „evolucionom kolijevkom“ – kolijevkom biodiverziteta. Učesnici Sedmice nauke u Ulogu su samo u jednoj sedmici pronašli i katalogizirali više od 1.300 vrsta.
A još se nisu ni upustili u podzemlje kraških pećina: „Balkan je žarište kada su u pitanju karstni sistemi, što je od globalnog značaja“, kaže Singer. Ovo su sistemi “nezamislive složenosti.” Naučni kamp je organizovao generalni direktor Riverwatcha Ulrich Eichelmann. Zajedno s lokalnim nevladinim organizacijama želi osigurati da još uvijek netaknuti dijelovi Neretve budu proglašeni zaštićenim područjem.
Sada Eichelmann u ribarskim čizmama gazi Neretvom, prateći rođaka gazde Bobana, koji – s puškom preko ramena, sa štapom za pecanje u desnoj ruci – žuri kroz hladnu vodu do brzaka neposredno prije Uloga, jednog od njegovih omiljenih mjesta.
“Ne znam ni za jednu rijeku u Evropi,” kaže Eichelmann, “koja je trenutno toliko ugrožena, a opet tako jedinstvena.”
Eichelmann i njegove kolege nisu oni koji bi lako odustali. Prirodno riječno čudo, desetine planiranih brana, nerazumna vlast – sve su to već iskusili, u Albaniji, sa sistemom rijeke Vjosa. I tamo je njihova borba godinama izgledala uzaludno, a onda je, u posljednjem trenutku, vlada popustila: planovi za brane su zaustavljeni, a Vjosa i sve njene pritoke proglašene su prvim evropskim nacionalnim parkom divljih rijeka. To nije bilo ni prije godinu dana.
Vozeći se od Uloga do kraških polja, možete shvatiti zašto neki sanjaju o turizmu kao mogućem izvoru prihoda.
Na 1200 metara, gola, travom obrasla visoravan Morine, blago valovita, jedini dokaz ljudskog naselja, usamljeni pastir sa svojim vjetrom raznesenim stadom i ogromnim kamenim blokovima: ostaci srednjovjekovnog groblja.
Zatim se ponovo spušta u Nevesinjsko polje, ogromno kraško polje površine 180 kvadratnih kilometara. Ova polja se ovdje zovu polja, močvare, dom jezera, močvare, vlažne livade. Polja su i korito rijeka kada ih zimska voda ponovo potiskuje iz podzemlja.
Rijeka Zalomka, na primjer. Silazak do biogradske špilje ponora. Ovdje Zalomka nestaje u planini, da bi se nakon dugog putovanja pod zemljom ponovo pojavila na drugoj strani planine, u Hercegovini. Mjerni štapovi pokazuju nivo vode: tamo gdje u oktobru na površini ima samo kaplja, nakon kišne sezone i topljenja snijega voda teče više od deset metara.
Kinezi su donijeli novac
Dok nastavljamo putovanje kroz gotovo pustu prirodu, uz cestu se nalazi grafit: „Ne pravite brane!“ Upravo tu će biti izgrađena brana Dabar. Prva u nizu planiranih brana kojima bi Republika Srpska željela da vodu polja učini upotrebljivom. Ove brane imaju za cilj da stave tačku na milion godina staru igru riječne plime u kršu. Kako bi se osiguralo da voda više ne curi u budućnosti, trebalo bi je usmjeriti u kilometrima duge, mrtve ravne, ogromne betonske kanale; 85 posto sve vode treba isušiti. Prvi planovi za to postojali su 1950-ih i 1960-ih godina. „Dugo Vlada nije imala novca za to“, kaže Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu Banja Luka: „Dok nisu došli Kinezi.
Dok nastavljate vožnju, pored puta je natpis sa kineskim slovima: „Obratite pažnju na kvalitet“. Kineski radnici, individualne građevinske mašine.
China Energy Gezhouba Group gradi branu Dabar od juna 2023. godine u ime Republike Srpske. Očekuje se da će brana koštati 338 miliona evra, od čega će 180 miliona eura biti kredit od kineske Eksim banke. „Kinezi sami donose novac sa sobom“, kaže Andrey Ralev iz nevladine organizacije Bankwatch. “I čini se kao da su se vrlo lako prilagodili lokalnim prilikama, na primjer kada je u pitanju problem mita.”
Energetika je veliki biznis u Bosni i Hercegovini. „Imali bismo i više nego dovoljno za sebe“, kaže Vladimir Topić. Energija je izvozni proizvod broj jedan: četvrtina električne energije proizvedene ovdje ide u inostranstvo. Vlada kaže da je potrebno više hidroenergije za postizanje ciljeva održivosti: do 2030. godine više od 40 posto potrošnje energije trebalo bi da dolazi iz obnovljivih izvora energije. Ekolozi tvrde da se zemlja mora više oslanjati na vjetar i sunce. „Hidroenergija može biti obnovljiva, ali ako uništava jedinstveno životno okruženje, onda je to suprotno od održivog“, kaže Andrey Ralev iz Bankwatcha.
I upitno je da li ciljevi održivosti zaista leže iza politika lokalne uprave. Kamioni kompanije Integral, koji pomaže u izgradnji projekta, parkirani su na gradilištu. Nedavno preminuli šef Integrala Slobodan Stanković bio je blizak prijatelj predsjednika Republike Srpske, nacionaliste i provokatora Milorada Dodika. Američka vlada je tek krajem 2022. dodala građevinskog izvođača Stankovića na svoju listu sankcija. Američki izvještaj govori o “korupcijskim odnosima”: “Većina Stankovićeve imovine dolazi iz javnog novca”.
„Zakon protiv klevete“ ima za cilj da ućutka kritičare
Ovdašnjim zaštitnicima prirode više nije lako javno iznositi takve kritike: u julu prošle godine, Skupština Republike Srpske donijela je kontroverzni „zakon o zabrani klevete“ koji zabranjuje „klevetu“ između ostalih i predstavnika vlasti. Aktivisti za građanska prava to vide kao sredstvo za ućutkavanje kritičara.
Posljednja stanica. Ispod, s druge strane planine, gdje je Jadran udaljen samo 40 kilometara, u idiličnom gradu Blagaju, koji pripada Hercegovini. Blagaj leži na Buni, koja je ujedno i pritoka Neretve.
Buna se ovdje uzdiže iz pećine na strmoj stijeni, na koju je umjetnik prije 600 godina utapkao derviški manastir.
To je voda iz kraških polja visoko u Republici Srpskoj, također voda rijeke Zalomke, koju smo vidjeli kako nestaje u stijenama, ovdje hrani Bunu. Proljeću se svake godine ovdje dive desetine hiljada turista.
Znaju li ljudi šta prijeti Buni i ostalim rijekama ovdje dolje ako se ostvare planovi brane na drugoj strani planina? „Podzemne rijeke su jedinstvene. Ali ako nešto ne vidite, onda mnogi ljudi ne uspostavljaju vezu”, smatra Ulrich Eichelmann. Jedno je sigurno, on tada kaže: “Niko se nekažnjeno ne petlja sa Krasom.”
