Sutkinja Minka Kreho vozila se u automobilu nakon cjelodnevnog suđenja kada je na radiju čula vijest da je uhapšen predsjednik Suda Bosne i Hercegovine Ranko Debevec.
Na pitanje kako je moguće da se sada vodi istraga zbog prisluškivanja sudija a da se unutar institucije nije znalo za takvo prisluškivanje, kaže da sudije vrijeme uglavnom provode u sudnicama i da niko nije naslućivao nešto takvo.
“Niko od nas o tome nije ni razmišljao, niti se predsjednik nekako ponašao da bismo mogli da pomislimo da se to radi. I ne znamo da li se to radilo tako zbilja”, dodaje Kreho o istrazi protiv Debevca, koja je još u toku.
On je u utorak, 12. marta, nakon duže od dva mjeseca pušten iz pritvora uz mjere zabrane.
Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) imenovalo je Minku Kreho za vršioca dužnosti predsjednice Suda nakon hapšenja Debevca. Kreho kaže da to nije bila njena želja.
Prvo što je kao privremena predsjednica Suda uradila bilo je da zamoli kolege da nastave raditi kako bi održali dignitet i vratili ugled institucije, narušen hapšenjem Debevca, koji je predsjedničku funkciju obavljao od 2016. godine.
“Naravno da je [hapšenje] naštetilo. Toga smo mi svi svjesni, zato i pokušavamo na neki način pokazati – Sud je ostao, Sud će biti i dalje, i Sud će raditi svoj posao za koji je i osnovan”, kaže Kreho i podsjeća na istragu protiv Debevca i ostale istrage i krivične predmete koji su se vodili ili se još vode protiv sudija ovog suda.
Osim hapšenja predsjednika, Državni sud u većem je fokusu javnosti nego inače zbog još jednog slučaja. Suđenja predsjedniku Republike Srpske, optuženom za nepoštivanje odluka visokog predstavnika, uvijek privlače veliki broj ljudi ispred zgrade Suda, ali i u sudnicu.
Sam Dodik u svojim izjavama vrijeđa sudije, a također odbija ustati u sudnici. Dok Sud neke druge optužene zbog takvog ponašanja udalji iz sudnice, njega nije.
Kažnjavanje Dodika i druge odluke u rukama sudija
Kreho je bila u sudnici 1. februara ove godine na ročištu za izjašnjenje o krivici Vildana Ključe, optuženog za terorizam. On nije htio ustati tokom obraćanja Sudu, što je njegov sudija objasnio vjerskim razlozima. Kreho je konstatovala nepoštivanje Suda, ali ga nije udaljila iz sudnice, kako je to ranije uradila sutkinja Vesna Jesenković, na ročištu za pritvor.
“Nisam ga izbacila iz prostog razloga – kad mi je rekao branilac njegov da je iz vjerskih razloga, ja sam pomislila: ‘Te sekte razne negiraju žensko, završit ću izjašnjenje o krivnji’, i evo sad kod sudije Tankića – sudija Tankić je dobio taj predmet u suđenje – ustane”, kaže sutkinja Kreho.
U slučaju Milorada Dodika sudija je također konstatovao da optuženi ne ustaje, ali ga nije udaljio iz sudnice.
Na pitanje hoće li Dodik biti kažnjen za nepoštivanje Suda i izbjegavaju li sudije u njegovom slučaju ovakvu odluku, Kreho odgovara da je to stvar sudije koji postupa u predmetu.
“Predmet protiv gospodina Dodika je predmet sudije koji sad postupa u tom predmetu. Raniji [sudija] koji je postupao nije to uradio. To je do sudije, ni v.d. predsjednika ni predsjednik Suda ne mogu utjecati na sudiju, na njegovu odluku kako će se on ponašati u sudnici. Sudija koji je ranije vodio taj predmet nije ga izbacio, vjerovatno je on znao zašto to nije uradio”, pojašnjava Kreho.
O konkretnoj odluci sudije ovisi i eventualna zabrana istupanja u javnosti o predmetu, dodaje Kreho. Dodik je nakon posljednjeg ročišta organizovao konferenciju za medije, na kojoj je, između ostalog, naveo da državni Sud i Tužilaštvo nisu ustavni. U nekoliko ranijih predmeta koji su vođeni pred ovim sudom, kao predmeti Fahrudina Radončića ili Miomira Savčića, takva je odluka bila donesena, između ostalog, zbog degradiranja institucija.
“Sudija odlučuje u svom predmetu šta će raditi. Tako da ja o tome ne mogu komentarisati”, kaže v.d. predsjednice Suda.
Na konferenciji koju je organizovao, Dodik je sudije i tužioce nazvao egzekutorima koji rade pod ingerencijom stranaca, dok su i druge osobe tada, i ranije pred zgradom Suda, tvrdile da je proces montiran. Sanji Vulić, državnoj zastupnici i potpredsjednici Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), zbog psovki i vrijeđanja institucije pred kapijom Državnog suda uručen je prekršajni nalog, odnosno novčana kazna. Sudije ovo ne zanima, kaže Kreho te dodaje da većina njenih kolega ni ne čita portale na kojima se ove vijesti prenose.
“Postoje organi koji gone, koji to i prekršajno kazne, mogu i krivično kažnjavati, oni trebaju da rade svoj posao. A mi treba da se skoncentrišemo na svoje predmete. I da im sudimo”, kaže Kreho.
Negira da ona ili kolege, koliko joj je poznato, osjećaju pritiske ili primaju prijetnje, ali da Sud od početka rada trpi razne napade i pokušaje negiranja.
Srbijansko ministarstvo pravde prepreka procesuiranju ratnih zločina
Kreho je bila sutkinja za prekršaje općine Centar Sarajevo, a potom Općinskog suda, gdje je radila do 2003. godine, kada je izabrana za sutkinju sarajevskog Kantonalnog suda. U Državni sud je imenovana u januaru 2007, a radila je i kao šefica Odjela za ratne zločine.
Nova funkcija je ne ometa da postupa u predmetima ratnih zločina, kaže Kreho. Kao nekadašnjoj šefici Odjela za ratne zločine, odranije su joj poznate kritike na rad Suda u odnosu na procesuiranje ratnih zločina, među kojima je najčešća pretjerana dužina postupaka, od kojih neki traju duže od pet godina. Ali Kreho tvrdi da su – osim u vrijeme pandemije koronavirusa, kada je broj optuženih u sudnici zbog mjera bio ograničen – kapaciteti sudnica i ljudskih resursa Suda dobro iskorišteni.
“Jedino se odlaže ako je optuženi bolestan. Vidite koliko je već u zadnje vrijeme optuženih umrlo, znači vrijeme je učinilo svoje. Mi zbilja radimo svaki dan, ali to je tako, svjedoci se razbolijevaju, umru, odu negdje, optuženi su van države”, navodi sutkinja.
Za raniju izjavu Ranka Debevca da se raspored suđenja prilagođava advokatima jer postupaju pred drugim sudovima, kaže da nije tačna.
Detektor je ranije više puta pisao kako Tužilaštvo BiH nedostupne osobe optužuje za ratne zločine, a Kreho potvrđuje da je do ove godine to bila praksa, ali ne može reći da li je tako uzalud trošeno vrijeme.
“Ove godine je bilo manje tih predmeta, a bilo ih je jako puno ranijih godina. I dobro ako su to predmeti ratni zločin protiv civilnog stanovništva ili ratnih zarobljenika, ali kada je predmet zločin protiv čovječnosti, te predmete mi ne možemo ustupiti drugim državama u regiji, jer oni nemaju taj član predviđen krivičnim zakonom. I ti predmeti nam i dalje stoje ovdje”, kaže.
Ranijih godina Kreho je izjavljivala da je prepreka efikasnijoj međunarodnoj saradnji na predmetima ratnih zločina spora administracija slanja zamolnica putem Ministarstva pravde BiH, ali sada tvrdi da je došlo do poboljšanja. Prepreku i dalje vidi u sporosti ministarstva susjedne Srbije, kod kojeg dugo stoji predmet prije nego bude proslijeđen u Viši sud u Beogradu, s kojim je, kaže, komunikacija dobra.
“Njih koči njihovo ministarstvo. Naša situacija se poboljšava uveliko. Mi smo čak sa sudijama dogovarali da idemo mailovima i skeniramo poziv za svjedoke, pa kad dođe od ministarstva. Međutim, njihov zakon to ne dopušta. Ne dopušta ni naš, ali mi smo spremni i to da uradimo da ubrzamo postupak. Tamo je sad veći problem nego u Bosni i Hercegovini”, objašnjava Kreho.
Rješavanje predmeta ratnih zločina u BiH će se produžiti za dvije godine u odnosu na rok do kraja 2023, koji je bio predviđen Revidiranom strategijom, utvrđeno je na sjednici Vijeća ministara Bosne i Hercegovine u novembru. Kreho je bila u Radnoj grupi za revidiranu strategiju i Nadzornom tijelu pri VSTV-u i sumnja da će predmeti biti završeni i do kraja 2025. godine.
“Da Tužilaštvo i završi podizanje optužnica u tih dvije stotine i nešto predmeta koliko je ostalo, ne može Sud završiti čim dobije optužnicu. Trajat će to još”, smatra ona.
Uprkos kritikama s kojima se suočava domaće pravosuđe u radu na provedbi Strategije, Kreho smatra da bi situacija bila znatno gora da ovog dokumenta nije bilo.
Žali za svim žrtvama proteklog rata koje su uznemirene sporošću procesuiranja i dodaje da se sudije trude donijeti ispravne presude i na taj način pružiti satisfakciju žrtvama.
“Čak smo u zadnje vrijeme napravili kriterije na osnovu kojih možemo nakon osuđivanja nekome za ratni zločin i da mu izreknemo obavezu i naknade štete. Napravili smo kriterije za naknadu štete, jer smo vidjeli da bi Tužilaštvo u toku istrage trebalo da izvrši vještačenje na osnovu kojih bismo mi to mogli a priori odrediti. To ne rade, onda mi u toku glavnog pretresa sada završavamo i taj dio posla, da bismo žrtvama što više učinili, da se nađe neka satisfakcija za njih”, navodi Kreho.
Ali nisu svi zadovoljni kako Sud primjenjuje ova pravila.
Fikret Bačić, koji je svjedočio u predmetu za ubistvo svoje dvoje maloljetne djece i supruge, odnosno za ubistva oko 30 žena i djece u prijedorskom selu Zecovi – zaseoku Gradina, na ročištu je od optuženih zatražio da otkriju gdje su tijela ukopana i podnio imovinskopravni zahtjev u ime ostalih porodica. Nakon što je presuda izrečena, poslije više od osam godina suđenja, trojica optuženih su pobjegla, a Fikret Bačić je na svom Facebook profilu napisao da je Sud BiH, zbog obimnosti, odbio rješavanje apelacija porodica žrtava za naknadu nematerijalne i materijalne štete, te ih uputio da se obrate nadležnom sudu.
Udruženja žrtava kritikovala su reakciju domaćeg pravosuđa kada je u jesen 2020. u medijima otkriven identitet zaštićenog svjedoka iz predmeta “Josipović i ostali”. Ovaj svjedok je izjavio da mu je Radovan Višković 1996. godine nudio novac za prekopavanje grobnica. Kreho je tada rekla da je otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka krivično djelo.
“Pokrenuli smo zajedno s Tužilaštvom postupak za daljnju zaštitu svjedoka i za pokretanje krivičnog postupka protiv onih koji su otkrili identitet zaštićenog svjedoka”, rekla je tada Kreho.
Duže od tri godine od otkrivanja identiteta niko nije niti optužen niti kažnjen. Kreho kaže da se sjeća da je ona bila predsjedavajuća u tom Vijeću i da je dokaz poslala Tužilaštvu.
“Šta je Tužilaštvo dalje napravilo zbilja ne znam, jer Sud se ne može miješati u istragu Tužilaštva. Mi smo uradili svoje koliko smo trebali i mogli”, kaže ona.
Bez potrebe za konferencijama za medije
Dok je bio aktivni predsjednik Suda BiH, Debevec nije održavao konferencije za medije i ova državna pravosudna institucija dobijala je pozive za veću transparentnost prema javnosti. Kreho kaže kako osim infrastrukture i spremnosti da se nastavi raditi, ne vidi o čemu bi se moglo govoriti pred novinarima.
“Javnost je uvijek bila upoznata putem web stranice na kojoj se oglašavaju odluke Suda, ročišta su javna, tu je sve, ali mislim konferencija za štampu, predsjednik suda i v.d. predsjednika suda i sudija – šta na toj konferenciji da priča? O predmetima ne može pričati, o predmetima Sud priča u svojim odlukama”, smatra Kreho, koja instituciju u kojoj radi već 17 godina vidi otvorenom i za sada nema konkretnih planova za povećanje transparentnosti.
Ovaj sud u 2022. godini, prema indeksu transparentnosti koji su pripremili BIRN Bosne i Hercegovine i Transparency International u BiH, ne objavljuje budžet institucije na stranici, kao ni godišnje izvještaje. Također ne posjeduje ni online kanal za prijave na rad sudija i uposlenika, a odnos prema dostavljanju informacija medijima je dobio loše ocjene. Sud je propuštao dostaviti odgovore novinarima, te odluke koje su tražene o mjerama pritvora ili zabrane ili kopirane presude.
Nedavno je konačna presuda Fadilu Novaliću i ostalima dospjela u medije prije nego je Sud izdao saopćenje, zbog čega su odbrane u predmetu poznatom kao “Respiratori” kritikovale Sud jer su osuđeni i njihove porodice na taj način saznali da odlaze u zatvor. Kreho tvrdi da Sud BiH nije kriv za to.
“Sud kurirom pošalje odluku bilo koju – pa eto i tu drugostepenu presudu – Tužilaštvu, koje je petnaestak-dvadeset metara od nas. Branioci, ako su se zatekli u Sudu na nekom ročištu, kad izađu iz sudnice, dobiju u ruke tu presudu, a poštom ide optuženima, odnosno tad pravomoćno osuđenim licima. Kako je procurilo? Sigurno iz Suda nije”, tvrdi ona.
Sud kojim trenutno rukovodi uskoro bi mogao ostati bez svojih proširenih nadležnosti. One podrazumijevaju da državno pravosuđe može preuzeti predmete s nižih nivoa. Sada zvaničnici iz Republike Srpske osporavaju ovu nadležnost u tekstu novog zakona o sudovima, koji je jedan od uslova za približavanje BiH Evropskoj uniji. Za Dodika je sporno i sjedište novog Apelacionog suda, koji želi smjestiti što dalje od Sarajeva, dok stručnjaci navode da bi taj sud, iz praktičnih razloga, trebao biti što je moguće bliže sadašnjoj lokaciji Suda BiH.
Takvo mišljenje dijeli i Kreho. Kaže da je Sud slao svoje komentare na zakon.
“Dobili smo mišljenje Venecijanske komisije, koja za sjedište kaže da bi to trebalo biti, da se procijeni blizina, pritvorska jedinica, sigurnosna provjera. Što će reći, da bi trebalo da bude bliže ovoj zgradi Suda i Tužilaštva. To je naše mišljenje, ali politika će uraditi svoje”, kaže Kreho.
Ranija preporuka Suda BiH bila je da se ne mijenjaju nadležnosti, dodaje.
“Ne znam sad koji je nacrt u opticaju”, kaže Kreho.
Dok tvrdi da o kandidaturi za mjesto predsjednice Suda ne razmišlja i da bi svaki sudija bio pogodan za tu poziciju, u intervjuu za Detektor Kreho zaključuje da je njena jedina želja da Sud BiH nastavi s normalnim radom nakon što ga je uzdrmala vijest o hapšenju Debevca.
“Postupak protiv predsjednika vode Tužilaštvo i Sud. To je baška, a ovo mi ovamo moramo raditi svoj posao, da se Sud održi na nogama. I mislim da smo do sada pokazali da je Sud nastavio raditi, da radi uspješno, da nema nikakvih uticaja, nego radimo svoj posao svi. Evo i ja idem svaki dan u sudnicu, i prijepodne i poslijepodne”, kaže Kreho.
