Evo, kad je riječ o temi zdravstva, ja bih htjela da krenem s tim, da napomenem da je predsjednik Vlade još u prošlom mandatu u svom ekspozeu, onako svjestan problema, jako dobro opisao stanje zdravstvenog sistema – da on krvari i da je prioritet rješavanje problema u ovoj oblasti.
Evo, pet-šest godina kasnije dolazimo do toga da imamo katastrofalne negativne izvještaje revizora i da većina zdravstvenih ustanova ima iste probleme, to su: loši finansijski izvještaji i potpuna neusklađenost sa zakonom.
Ja bih htjela malo da prokomentarišem Bolnicu Gradiška, s obzirom da su kolege pričale o bolnicama gradova iz kojih dolaze. Ovo je najbliže, pa ponešto znam o toj bolnici. Ima mnogo i dobrih stvari ali, evo, nažalost, ljudi koji rade u računovodstvu, u tim nekim stvarima izgleda da prave puno više grešaka nego što ljekari rade dobrih stvari, pa to sve nekako pada u drugi plan.
Dakle, neke od grešaka su bile: zapošljavanje bez saglasnosti Vlade, nezakonit obračun minulog rada, naknade za prekovremeni rad pogrešno obračunavane, kršenje Zakona o javnim nabavkama, povećanje plate rukovodioca suprotno od zakona i kolektivnih ugovora, zapošljavanje ljudi bez saglasnosti ministarstva i mnogi problemi koji muče sve ove zdravstvene ustanove. Čak nisu bili u stanju ni popis imovine da urade po Zakonu. Knjigovodstveno stanje nije usklađeno sa stvarnim troškovima, neki troškovi su precijenjeni, tako da… greške za greškom gomilaju se ovdje.
Dosta stvari nisu u skladu sa zakonom. Evo čak vidimo da ni obračun naknada za službena putovanja i naknade za dežurstva nisu dobro obračunate.
Ko su ti ljudi koji prave ovakve greške? Ja mislim da koju god temu da otvorimo, nekako nam dolazi na naplatu to stranačko zapošljavanje. U bolnicama gomilanje nemedicinskog kadra koji pravi greške koje će na kraju koštati sve. I evo kolega je rekao da se to knjiži direktorima bolnica bez obzira koliko oni bili vrsni ljekari, ispade da svoj posao ne rade kako treba.
Takođe, kada je u pitanju Gradiška, 20 ugovora o djelu je zaključeno za dežurstva, što nije u skladu sa Zakonom o radu, jer je to redovna djelatnost i ti ljudi treba da budu zaposleni. Ono što ja znam iz ličnog iskustva i što sam čula od svojih prijatelja, je da Bolnica Gradiška ima dobro porodilište i da mnogi ljudi iz Prnjavora, čak iz Banjaluke, odnosno žene, biraju da se porode tamo zbog boljih uslova tako da je to jedna pohvala za ovu bolnicu ali nažalost od ovih silnih problema to negdje nikako ne prolazi, prolazi ispod radara.
Ono što je glavni problem naših bolnica a i generalno zdravstvenog sistema jeste nedostatak ljekara i ti ljekari koje imamo svake godine, iz godine u godinu ih sve više odlazi u inostranstvo. A ono što je meni fascinantno jeste da mnogi ljekari iz Republike Srpske odlaze da rade u bolnice u Federaciji. Pa me interesuje šta je to u Federaciji bolje nego kod nas? Zašto su tamo bolji uslovi, primamljiviji? Zašto bi naši ljekari radije da rade tamo nego kod nas? Mi smo ista država i ne razumijem zašto je toliko loše stanje ovdje kod nas.
Ono što je još važno da napomenem, kada su bolnice u pitanju, jesu loši uslovi u kojima ljekari rade i ja sam dobila mnogo i pitanja i… evo ministar je tu da ga pitam: Ima li šanse za povećanje plata zdravstvenim radnicima koji, nekako, svaki dan pitaju i strepe. Stvarno, za posao koji oni obavljaju u uslovima u kojim obavljaju, plate su jako male i zaslužuju puno više jer oni na svojim leđima nose ovaj zdravstveni sistem koji ima mnogo šupljina ali je najpozitivnija stvar njega jesu upravo ljekari i stručnjaci. Međutim stranačko zapošljavanje i tu nekako pravi velike probleme, jer mnogi od njih svaka tri mjeseca strepe pred vratima direktora. Čekaju da li će im se produžiti ugovor. Ispunjavaju neke stranačke aktivnosti da bi radili svoj posao koji im je po struci tako da… Evo, stranačko zapošljavanje nam uništava jedan po jedan resor i trpimo mi kao pacijenti, kao ljudi koji se liječe a trpe i ljekari.
Ono što još da napomenem jeste i problem i IZIS koji predugo traje i koji je napravio problem zdravstvenim ustanovama tako da mi ovdje imamo nenormalna dugovanja i nenormalno rasipanje novca, ja bih rekla. 26 miliona za jedan sistem koji nas je vratio na početak dok bolnice duguju 100, 200 miliona, ne znam koliko zajedno, za poreze i doprinose.
Mi smo, mislim, jedina zemlja na svijetu u kojoj ljekari nemaju uplaćeno zdravstveno osiguranje, u kojoj nas liječe ljudi bez zdravstvenog osiguranja i taj problem je sada riješen na godinu-dvije, evo koliko je odgođeno ali će nas on za godinu dana ponovo dočekati i ponovo će praviti problem kako zdravstvenim radnicima tako i cijelom zdravstvenom sistemu.