Kako izgleda jedan od lokaliteta na području Šamca za koji su radovi ustupljeni bez javnog poziva pogledajte u gornjem videu.
Posljednja revizija upravljanja vodotokovima u Republici Srpskoj i eksploatacije riječnog materijala utvrdila je da su postojeći sistem i prakse administriranja dozvola za čišćenje materijala iz vodotoka više orijentisani ka željama i interesima privatnih subjekata, dok je javni interes u drugom planu.
Takođe, i da je proces upravljanja vađenjem materijala i čišćenjem vodotoka sve pasivniji i sporiji, kako se broj izdanih saglasnosti smanjivao, naročito nakon 2011. godine, kada se odustalo od redovite prakse javnih konkursa. Po pravilu, rijeke su se čistile samo na onim sprudištima koja su bili profitabilna za poslovne subjekte ili na kojima su poslovni subjekti rješili imovinsko-pravne odnose. Značajan broj riječnih dionica i sprudišta, malih vodotoka i kanala iz kojih je trebalo čistiti samo nekomercijalni mulj i materijal uopšte nije bio čišćen, sve do katastrofalnih poplava u maju 2014. godine.
Revizori su u dvije revizije, kada je ova tema u pitanju, konstatovali da Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i JU “Vode Srpske” za njihovo čišćenje nisu imale jasnu viziju i strateška opredjeljenja, niti operativna rješenja, a privatni subjekti za njih nisu bili zainteresovani.
Kumulativno, za period 2010-2014, za koji je objavljena Revizija učinka za cijeli prostor ovog entiteta, ukupno izvađena, odnosno prijavljena količina materijala, na svim rijekama u RS nije dosegla dozvoljenu i obaveznu količinu propisanu vodnim saglasnostima. Tako je u rijekama, od planiranih devet miliona metara kubnih ostalo oko pet miliona metara kubnih materijala. Na svim rijekama u RS prosječno godišnje je vađeno svega 45 odsto od godišnjih dozvoljenih količina, a trend procenta izvađenih u odnosu na dozvoljene količine je generalno u opadanju na svim rijekama osim na rijeci Bosni. To je uz nedostatak retenzija, pojedinačno možda najveći uzrok katastrofalnih posljedica poplava koje se dešavaju u sjevernim opštinama RS u posljednjim godinama.
Od tih konstatacija Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske iz prije gotovo deceniju objavljenog Izvještaja revizije učinka “Upravljanje eksploatacijama mineralnih resursa i čišćenjem materijala iz vodotoka”, malo se šta promijenilo, u međuvremenu. Odnosno, situacija je gotovo ista, ako ne i gora.
To je, uostalom potvrđeno i naknadnim pregledom provođenja dvadeset preporuka iz tog izvještaja Glavne službe za reviziju javnog sektora RS, iz aprila 2022. godine, po kojem su nadležne institucije, kojima su upućene, u cjelosti provele samo dvije, trinaest preporuka djelimično je provedeno, za tri preporuke provođenje je u toku, a dvije preporuke nisu provedene.
Temom ubiranja naknada bave se od početka ovog mjeseca i u neformalnoj grupi građana “Za legalnu i kontrolisanu eksploatciju šljunka u Republici Srpskoj”. Već su utvrdili da su prikupljene vodne naknade za izvađeni materijal iz vodotoka, koje privredna društva, odnosno šljunkari, uplaćuju u budžet RS, nesrazmjerno manje u odnosu na potrebna sredstva za održavanje vodoprivrednih objekata.
„Za vrstu prihoda “Naknada za izvađeni materijal iz vodotoka” šljunkarska preduzeća su unazad četiri godine uplatila svega 7,4 miliona KM. Nasuprot ovome, samo za jedanaest lokalnih zajednica u RS za četvorogodišnje održavanje vodoprivrednih objekata izdvojiće se čak 37,1 miliona maraka. Takođe, indikativno je da su uplate u neizborne godine bila veća od, ionako minimalnih, 2,1 miliona KM, dok su u izbornim bile oko 1,6 milionama KM godišnje. Ovo posmatramo uz sumnje da su, umjesto u budžet, šljunkari naknade uplaćivali na neke druge račune ili u „kešu“– prezentirali su iz NGG prve podatke u istraživanju, izražavajući očekivanja da će se i direktor Javne ustanove „Vode Srpske“ Miroslav Milovanović nakon najave da će otići sa liderske pozicije vladajuće stranke na republičkom nivou u Gradu Bijeljini, ubuduće više baviti svojim redovnim poslom nego do sada, a između ostalog, brinuti i o većem ubiranju vodnih naknada u budžet RS i lokalnih zajednica.
Aktivisti ukazuju da je, po njima, glavni razlog za „minimalac“ koji za prirodni resurs zvani šljunak dobija entitetski budžet to što se, mimo prakse u susjednim zemljama, poslovi održavanja vodotokova u RS u ne malom omjeru daju mimo javnih poziva. Umjesto toga koristi se problematični Pravilnik o uslovima i načinu dislokacije i vađenja materijala iz vodotoka iz 2022. godine. Navode primjer da je na taj način sedam najatraktivnijih lokacija od Modriče do Šamca dato jednom privrednom društvu da do 31.12.2026. godine izvadi šljunka u vrijednosti od čak 1,7 miliona KM.
„Javna ustanova zadužena za upravljanje vodotokom u RS sa sjedištem u Bijeljini je prvog dana u ovom mjesecu raspisala javni poziv za dostavljanje ponuda za održavanje vodotoka, dislokaciju i vađenje riječnog materijala iz vodotoka u sedam rijeka na ukupno 15 lokaliteta. Niti na jednom lokalitetu nije planirano vađenje riječnog materijala u količini većoj od 17.000 metara kubnih, dok je samo na jednom u vodotoku rijeke Bosne i više stotina hiljada metara kubnih za vađenje dato i to bez javnog poziva. Osnovano se postavlja pitanje zašto i za te, po šljunku izdašne lokalitete nisu ustupali zainteresovanim privrednim društvima po tenderima, čime ih zasigurno ne bi dali po tako minimalnim cijenama“ – kažu u NGG i ističu da su po obilasku tih atraktivnih lokaliteta uvjerili se u navode iz revizorskih izvještaja da se na njima teško može govoriti o održavanju i produbljivanju riječnih tokova radi povećanja proticajnih profila i sprječavanju mogućih poplava, već prvenstveno o privrednoj djelatnosti, odnosno eksploataciji šljunka radi prodaje.
