Gradu Doboju, zbog nebrige njegove vlasti, prijeti realna opasnost da ostane bez svojih mladih i školovanih ljudi. Ostaće u njemu samo oni koji završe “brizinske” fakultete i da bi očuvali aktuelnu vlast ucjenama će zaposlenje dobijati u javnim institucijama i drugim preduzećima pod njihovom ingerencijom.
Ovo je budućnost grada na tri rijeke, kako je vide aktivisti, okupljeni u neformalnu grupu mladih iz Doboja koja za cilj ima uvrštavanje stipendija u budžet Grada i njihovu poštenu dodjelu kroz jasnu konkursnu proceduru.
U subotu 20.04.2024. godine, simbolično 4 minuta do 12 sati, su započeli, u centru grada, prikupljanje potpisa na peticiju za građansku inicijativu kojom se traži uvođenje stipendija u budžet grada Doboja.
Pozvali su sugrađane da do idućeg vikenda, do kada traje potpisivanje peticije, u što većem broju potpišu peticiju i da zajedno otvore i započnu ovu aktivnost koja će, kako se nadaju, rezultirati uvođenjem stipendija u budžet Grada.
“U osnovnoj i srednjoj školi bila sam nosilac Vukove diplome. Tek sam u razgovorima sa svojim kolegama na fakultetu shvatila da sam jedna od rijetkih koja nema stipendiju od svog grada. Planiranih sredstava za te namjene nema u budžetu Doboja, a to bi bilo ne samo olakšavajuće za naše roditelje sa finansijskog aspekta, već i motivacija za nas studente za rad i dalji napredak– kaže Ana Kurtinović, student Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu.
Ona, kao i ostali studenti okupljeni u ovoj inicijativi pozvali su građane Doboja da narednih dana potpišu peticiju i vrate Doboj, kako su neki od njih naveli u “normalne” gradove u RS, jer je on jedina lokalna zajednica koja ne stipendira svoje studente.
Studente su podržali i profesori, a jedan među njima je i Željko Stević, vanredni profesor na dobojskom Saobraćajnom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, zaposlen kao glavni naučni saradnik na Fakultetu za transportno inžinjerstvo u Viljnusu, Litvanija, a kao naučni saradnik angažovan je i na Fakultetu za inžinjerstvo u Južnoj Koreji.
“Kroz obrazovanje svakog pojedinca značajnu ulogu imaju stipendije, tako da, ako mislimo dugoročno, ulažimo u obrazovanje mladih. Jer, generalno, investicije u znanje plaća najbolje kamate, kao što je rekao Frenklin – pozvao je Simić sve lokalne zajednice, a posebno Grad Doboj da u budžetu imaju izdvojena sredstva za stipendiranje mladih ljudi, studenata.
I profesorica Jadranka Blagojević, sa stažom u prosvjeti više od dvadeset godina, se pridružila apelu, izjavom da podržava inicijativu, koja je po njoj, zalog za opstanak Doboja.
“Pametni i moralni ljudi su nasušna potreba. Ne smijemo nebrigom dozvoliti da ih izgubimo. Doboj treba da uvrsti stipendije u budžet Grada i tako pokaže učenicima i studentima da su mu potrebni. Prosto ne mogu da vjerujem da pričam o ovoj temi. Ovo je nešto što se podrazumjeva” – rekla je prvog dana potpisivanja peticije Blagojević, a u podršci mladima su joj se pridružili i nastavnica Slavica Marković, profesorica Sonja Stanojević i profesor Goran Ostojić.
Takođe i Stefan Kovačević, profesor fizike u dobojskoj Medicinskoj školi, koji je, vodeći se vlastitim iskustvom u vrijeme studiranja, potpisujući peticiju, ohrabrio studente da se izbore za ono što im prirodno pripada.
“Bio sam stipendista Grada od 2008. do 2012. godine, potpisali smo ugovor da ću kao nosilac Vukove diplome iz osnovne škole dobijati kao srednjoškolac stipendiju od 50 KM mjesečno. Nažalost, nijednu od tih stipendija nisam primio, što se svojevremeno pravdalo klauzulom ugovora da lokalna zajednica nije dužna isplaćivati stipendiju ukoliko nema dovoljno sredstava u budžetu. Izgleda da tih sredstava u tom periodu nikada nije bilo. Još konkretnije iskustvo nosim iz studentskih dana u periodu između 2012. i 2016. godine, kada sam studirao fiziku na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, gdje sam bio jedini student koji nije imao stipendiju iz svoje lokalne zajednice, dok su iz svih drugih imali od prve godine pa do završetka studija. Mogu slobodno reći da me bilo sramota zbog toga. I sada, nakon nepunih sedam godina rada kao profesor, imam ne mali broj mojih bivših đaka koji su prošli kroz istu sramotu kroz koju sam prošao i sam” – na najilustrativniji način je Kovačević opisao stanje sa stipendiranjem u Doboju zbog nebrige njenih vlasti za mlade ljude, izrazivši nadu da će se situacija uskoro promjeniti i da se mladi neće još dugo stiditi svog Grada i onih koji su vlast u njemu.
