Uređenje obale Vrbasa od Šehera/Srpskih Toplica do gradske plaže Abacija, iako dobro prihvaćena od strane građana budući da je riječ o dijelovima Banjaluke koji su bili infrastrukturno zapostavljeni decenijama, otkrilo je nove probleme.
Za sam grad i njegove turističke potencijale jako je značajno da je rekonstrukcija obale Vrbasa te blizina termalnih izvora (Banjalučanima poznatiijih kao Vrućica) povećala broj šetača i izletnika, ali i međunarodnih turista, međutim paralelno su otkriveni problemi koje grad ima sa kanalizacionom infrastrukturom i ulijevanjem otpadnih i fekalnih voda u Vrbas.
Mnogi ispusti, što kolektivni ali i oni iz privatnih domaćinstava, postali su naprosto vidljiviji nego ranije.
HAOTIČNA GRADNJA NA OBALI VRBASA
Iako je riječ o decenijskom problemu koji nije riješila niti jedna gradska vlast od kraja rata, postavlja se pitanje da li je nova vlast ipak postavila stvari naopačke, uređujući obalu a pri tom potpuno zaboravljajući na probleme sa otpadnim i fekalnim vodama? Ovome nije pomogla ni dosta haotična i ekspanzivna gradnja na samoj obali rijeke ali i mimo nje.
Iako se već godinama priča o izgradnji kolektora koji bi riješio ovaj problem, lokalna i entitetska vlast se do sada nisu pokazala dovoljno interesovanja, jer su se bavili (i dalje bave) „prečim“ stvarima.
Čak je 170 kanalizacionih ispusta duž toka Vrbasa (ova brojka se odnosi na potez od restorana Slap do naselja Ada). Neki od ovih ispusta su dobro poznati Banjalučanima, poput riječice Crkvene koja je postala doslovno veliki kanalizacioni ispust, dok drugi pak nisu toliko vidljivi.
Posebno problematičan je prelivni ispust nadomak popularne Vrućice, koji je ustvari mješavina termalnih i otpadnih voda iz obližnje termalne žile koja je razbijena prilikom gradnje bazena Šeher.
Kada se uzme u obzir da se nalazi desetak metara nizvodno od popularnog izletišta koje svake godine privlači sve veći broj posjetitelja, jasno je u kakvoj su opasnosti kupači.
Tako je u direktnoj koliziji plan gradske vlasti da od Banjaluke naprave nekakav turistički hotspot i ekološko stanje na terenu, u doba kada je ekologija i zaštita životne sredine postala i političko pitanje.
Da ne treba izmišljati toplu vodu pokazuju i evropski primjeri, gdje su donedavno puno zagađenije i mrtve rijeke vraćene u život (Rajna i Temza). Jedno od mogućih rješenja je i izgradnja kolektora, koji bi tehnikom slobodnog pada skupljao sve otpadne vode.
Na internetu je moguće pronaći i egzaktnije podatke o ovom problemu. Naprimjer, jedno istraživanje je pokazalo da čak 70% stanovništva banjalučke regije svoje otpadne vode ispušta u javni kanalizacijski sistem, dok 30% to radi putem septičkih jama. Problem je što sve te otpadne materije na ovaj ili onaj način na kraju dospiju do manjih i većih vodotoka i gotovo sve bez izuzetka završe u Vrbasu u određenoj količini. Isto istraživanje pokazuje laganu ali konstantnu degradaciju ekosistema Vrbasa, koja još nije dosegnula alarmantne razmjere, ali situacija je iz godine u godinu sve gora.
VLASTI „NEMAJU“ NOVCA ZA KOLEKTOR
Da je stvar alarmantna svjesni su i u Centru za životnu sredinu, nevladine organizacije koja se godinama neumorno bori za poštovanje ekoloških standarda u na području Banjaluke. U izjavi za naš portal navode kako konstantno prate stanje na terenu te da su više puta apelovali da je rješavanje problema otpadnih voda primarni ekološki problem u Banjaluci, posebno za stanje Vrbasa.
„Decenijama slušamo priču o kreiranju rješenja i izgradnji kolektora za prečišćavanje otpadnih voda. U zadnjih par godina smo svjedoci da sredstva za ovaj vid projekta, koji jeste skup – postoje, i da za ovo pitanje treba volje i više rada nadležnih a na prvom mjestu Gradske uprave. Godinama svjedočimo različitim planovima prostornog plana u Banjaluci i realizaciji različitih stambenih i poslovnih kompleksa, kao i „uređenja“ obala Vrbasa, ali pravo sistematsko i primarno rješenje treba biti pitanje otpadnih voda posebno u užoj gradskoj zoni“, navode iz Centra.
Podsjećaju da je danas u užoj gradskoj jezgri više od 20 kanalizacionih otvora i otvora za ispust otpadnih voda, a u široj više od 50.
„Povećana gradnja stambeno-poslovnih objekata dovodi i do otperećenja kanalizacione mreže, a ista mreža nije više u stanju da prima toliko povećanje, i problem raste svake godine i postaje sve ozbiljniji. Gradska administracija je javno i rekla da nije u mogućnosti da proširuje istu kanalizacionu mrežu jer time stvara dodatno opterećenje, tako da se ni ovaj problem ne može rješavati bez sistema prečišćavanja. Ali umjesto ulaganja miliona u famozna uređenja obala koja nisu toliko prijeko potrebna gradu i našem društvu, potrebno je ista kao i samo
energiju i znanje uložiti u gradnju sistema za prečišćavanje otpadnih voda. Pitanje kolektora se i dalje nije pomjerilo sa mjesta kao i kod prethodnih gradskih administracija“, navode, između ostalog, iz Centra te zaključuju:
„Problem je vidljiv i veliki, problem godinama raste, a problem uništava ne samo rijeku Vrbas, nego i kvalitet živta na Vrbasu. Problem i dalje stoji u mjestu i trenutno nema pomaka s mrtve tačke“.
Iz svega navedenog evidentno je da se problem zagađenosti Vrbasa neće riješiti u dogledno vrijeme i da sadašnja gradska administracija na čelu sa gradonačelnikom Stanivukovićem baštini tradiciju prethodnih, baveći se populizmom i gurajući ekološke probleme pod tepih nauštrb divlje i nekontrolisane gradnje. Cijenu ove bahatosti platiće živi svijet rijeke Vrbas, ali i građani Banjaluke.
