Anonimna anketa sprovedene početkom maja ove godine, u kojoj je učestvovalo više od 300 osoba (97% žena), pokazala je da je više od polovine njih svjesna da je doživjela diskriminaciju ili neki vid nasilne radnje na radnom mjestu. Nažalost, manje od jedne trećine je to nasilje i prijavilo!
„Nisam želio/la prijaviti, jer ne vjerujem institucijama!“ – jedan je od najčešćih odgovora na pitanje o razlozima zbog kojih nasilje i diskriminacija nisu prijavljeni.
Anketa je pokazala i to da je tek nešto više od trećine ispitanika/ica napustilo radno mjesto na kojem su doživjeli nasilje, a zbog ekonomske zavisnosti: „Moja plata jedini je izvor prihoda za moju porodicu“ – direktno potvrdivši da su svjesno primorani trpiti zlostavljanje radi preživljavanja!
Posebno je zabrinjavajući podatak da su verbalnom nasilju bili izloženi skoro svi, njih 287, dok je neverbalno nasilje doživjela skoro trećina. Kada je riječ o fizičkom nasilju, njih preko 22% je bilo izloženo nedopuštenom fizičkom kontaktu, diranju, štipanju i milovanju od strane druge osobe. Skoro 73% je doživjelo nepotreban fizički kontakt ili dodirivanju dijelova tijela, a ostali su bili izloženi fizičkom nasrtanju u svrhu ostvarivanja kontakta seksualne prirode.
U istraživanju se, osim rezultata ankete, mogu pronaći i korisne definicije i kontakti, te uputstva za prijavu nasilja i diskriminacije koji se dešavaju na radnom mjestu. Istraživanje možete pročitati ovdje.
Podsjećamo, u fokusu projekta „Međusektorsko partnerstvo za ljudska prava i rodnu ravnopravnost na tržištu rada“ su ljudska prava na tržištu rada, posebno ljudska prava zaposlenica. Shodno tome, glavni cilj je doprinijeti procesu smanjenja diskriminacije žena na tržištu rada, kroz promociju i zaštitu ekonomskih i socijalnih prava žena, te kroz jačenje procesa EU integracija.
