Licemjernost politike je na ilustrativan način demonstrirana u prethodna dva dana na suđenju po optužnici koju je 06.12.2022. godine, protiv Obrena Petrovića (67) i Milka Vidakovića (71), podiglo Okružno javno tužilaštvo u Doboju, zbog krivičnog djela Izazivanje opšte opasnosti. Suđenje se nakon što je sudski proces započeo u Okružnom sudu u Doboju vodi u Okružnom sudu u Banja Luci.
„Optužnica ih tereti da u vremenskom periodu od 13. do 17.05. 2014. godine, na području grada Doboja, u situaciji neposredne opasnosti od prirodne nepogode i nadolazeće opasnosti od poplave, usljed stalnog rasta vodostaja rijeke Bosne uzrokovan obilnim padavinama, kao službena lica, Petrović u svojstvu gradonačelnika grada Doboja i komandanta gradskog Štaba za vanredne situacije a Vidaković u svojstvu načelnika gradskog Štaba za vanredne situacije i šefa odsjeka Civilne zaštite grada Doboja, nisu uopšte postupali po propisima i tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama od poplave, čime su usljed propuštanja preduzimanja propisanih mjera i radnji, u kritičnom vremenskom periodu, izazvali opasnost za život ljudi i imovine većeg obima, usljed čega je nastupila smrt 11 lica i imovinska šteta većeg obima“ – navelo je OJT Doboj u optužnom prijedlogu.
Optužnica i sudski proces rezultat su dijela krivične prijave koju je tadašnji, a i sadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, u maju 2014. godine uputio Specijalnom tužilaštvu RS protiv lica koja su odgovorna za eventualna krivična djela koja su se desila tokom poplava tog maja prije deset godina. U tadašnjem saopštenju Kabineta predsjednika Republike navedeno je da tom prijavom predsjednik RS želi da se utvrde svi eventualni propusti koji se odnose na neadekvatno i nepravovremeno djelovanje na prirodnu nepogodu.
“To se posebno odnosi na slučajeve obezbjeđenja pravovremenog obavještavanja građana o elementarnim nepogodama, izgradnju i održavanje nasipa, izdavanje potrebnih dozvola za gradnju u vodoplavnim područjima, kako stambenih i drugih objekata tako i putne mreže, održavanje nasipa tokom poplava, eksploataciju šljunka, ispuštanje vode na branama i druge aktivnosti” – navedeno je u saopštenju.
Nakon decenije, međutim, od tužitelja, odnosno podnosioca krivične prijave, predsjednik RS se pretvorio u svjedoka odbrane, u kom svojstvu se prekjuče (04.06.2024.) pojavio pred banjalučkim Sudom.
“Obilne padavine su izazvale opasnost po ljude. Obim padavina je bio veliki tako da su svi očekivali da će vodostaji rijeka rasti. Okupili smo se sa rukovodstvom RS i razgovarali o situaciji i o tome šta nas čeka dalje. O situaciji na terenu informisao me je MUP RS, javili su mi da poduzimaju sve potrebne mjere. Bio sam informisan da je urađen nasip koji bi trebao da štiti. Osim toga, bio sam informisan i da je štab za vandredne situacije poduzimao sve mjere zaštite ljudi i materijalnih dobara. Sjeo sam u čamac zajedno sa pripadnicima MUP RS, išli smo glavnom ulicom, sa Obrenom Petrovićem sam komunicirao preko veze MUP RS, jer je bio na drugom kraju grada” – dio je svjedočenja Milorada Dodika.
Indikativno je da Dodik ni na koji način nije stavio do znanja da je prije deset godina bio napadan od vlasti u Doboju, na čijem čelu je upravo bio Petrović, da ga čak nije primio u čamac kada je on sa članovima Štaba za vanredne situacije bio zarobljen u tadašnjem sjedištu Gradske uprave u Domu vojske, a da su republičke vlasti imale ozbiljne primjedbe na postupanje u tim teškim danima za Doboj od strane njegovog rukovodstva.
Još manje je kritična bila jučer (05.06.2024.) tadašnji predsjednik Vlade RS, a sadašnji srpski član predsjedništva BiH Željka Cvijanović. Prema njenom svjedočenju o događajima prije deceniju, dobojske lokalne vlasti na čelu sa Petrovićem su uradile sve što je bilo moguće, te da su angažovali sva materijalno tehnička sredstva i ljudske resurse i da su donijeli odluku o vanrednoj situaciji.
“Nismo proglasili vandrednu situaciju samo zbog Doboja, već i zbog drugih opština koje su bile pod vodom, svi na lokalnom nivou su odradili svoj dio posla, uključujući i Doboj. Izvještaj o poplavama iz Doboja prihvaćen je tada i ocijenjen kao pozitivan” – izjavila je Cvijanović, negirajući da je angažman Republičkog štaba za vanredne situacije bio uzrokovan nepostupanjem lokalnog štaba u Doboju.
Međutim, očigledno je da je i Cvijanović “oboljela” od amnezije, jer su činjenice i njene izjave prije deceniju da je zbog toga što nije imala povjerenja u lokalnu vlast imenovala povjerenika za Doboj, penzionisanog generala Momira Zeca. Precizirala je tada i da je Republički štab u Doboju morao da interveniše prva dva dana poplava i da nije imao komunikaciju s lokalnom vlašću.
“Morate pitati lokalnu zajednicu zašto nisu sarađivali na način da se stave na raspolaganje ministrima. Ministri su se stavili na raspolaganje građanima, ali je izostala saradnja lokalne zajednice” – rekla je Cvijanović tada novinarima.
Takođe, Cvijanović očigledno nije željela pred sudom da pomene da tada vladajuća većina predvođena Petrovićevim SDS u Skupštini grada Doboj nije na prvoj sjednici nakon poplava u junu 2014. godine dozvolila da se Skupštini obrate predstavnici Republičkog meteorološkog zavoda i Republičkog štaba civilne zaštite, kao ni načelnik CJB Doboj. Obrazloženje tadašnjeg predsedsednika SG Esmina Mahmutovića bilo je da to obraćanje prethodno na Kolegiju skupštine nije traženo niti predviđeno Dnevnim redom, dok su “nesuđeni” gosti pojasnili da su tu po nalogu iz Vlade RS.
“Sva suština zašto su Dodik i Cvijanović promjenili priču je što je Petrović tada, prije 10 godina, bio lider njima suparničkog SDS-a, a sada su zajednom pod “kapom” SNSD-a, a Petrović još i poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH. U narednom periodu ćemo se pozabaviti ovim njihovim lažnim svjedočenjima, kao i time što od tužioca i sudija, izgleda namjerno, nisu imali pitanja kakve su njihove tadašnje izjave bile i da ih suoče sa činjenicama o tadašnjem nezadovoljstvu koju su kao čelnici republičkih vlasti ispoljavali prema lokalnim vlastima u Doboju” – reakcija je na svjedočenja Dodika i Cvijanović na suđenju Obrenu Petroviću i Milku Vidakoviću, predsjednika Centra za humanu politiku Momira Dejanovića.
