Komentari i analize

Kako se vlasti u BiH bore protiv siromaštva, nejednakosti, klimatskih promjena, degradacije okoliša,… a za prosperitet, mir i pravdu? I jel na to treba da ih prisiljavaju međunarodne obaveze?

Pet godina kasnije (od kako se ovom temom bavio državni ured za reviziju), u situaciji u kojoj ni stanje u BiH ni u svijetu ne nudi nikakav optimizam, i u kome umjesto očekivanog napretka, svjedočimo urušavanju svih civilizacijskih vrijednosti i strahu od još gore budućnosti, Federalni ured za reviziju odlučio se vratiti temi UN-ove Agende 2030 i Ciljevima održivog razvoja.

U septembru 2015. godine Bosna i Hercegovina se, skupa sa 192 države članice Ujedinjenih naroda, obavezala da će provesti Agendu 2030 za održivi razvoj, koja se sastoji od 17 ciljeva održivog razvoja i 169 podciljeva. Ciljevi održivog razvoja predstavljaju optimistički transformativni plan za stvaranje bolje i održive budućnosti za cijeli svijet. Oni se bave globalnim izazovima s kojima se cijeli svijet suočava, uključujući siromaštvo, nejednakost, klimatske promjene, degradaciju okoliša, prosperitet, mir i pravdu.

Državni ured za reviziju BiH četri je godine kasnije, 2019., proveo reviziju učinka „Spremnost institucija BiH da odgovore na preuzete obaveze iz Programa održivog razvoja do 2030. godine.“, u kojoj je konstatovan krajnje neodgovoran odnos naše vlasti prema preuzetim međunarodnim obavezama. Odnosno, u suštini, prema vlastitim građanima, i kvalitetu njihovog života.

Revizija je, naime, utvrdila da u četri godine, od 2015., kada je Agenda 2030 usvojena, u BiH nisu osigurane niti osnovne pretpostavke za njeno provođenje.

Ovdašnja je vlast stavljena i na svojevrsni međunarodni stub srama, objavom ovog izvještaja na engleskom jeziku na web stranici Međunarodne organizacije vrhovnih institucija za reviziju (INTOSAI), te informacije o njoj na web stranici i kanalima društvenih medija časopisa International Journal of Government Auditing.

Naravno da se neodgovorna, bahata, socijalno neosjetljiva, korupciji sklona, sobom i svojim ličnim interesima opsjednuta vlast na to nije ni osvrnula, a kamoli da je nekom palo na pamet da podnese ostavku iz moralnih razloga.

Pet godina kasnije, u situaciji u kojoj ni stanje u BiH ni u svijetu ne nudi nikakav optimizam, i u kome umjesto očekivanog napretka, svjedočimo urušavanju svih civilizacijskih vrijednosti i strahu od još gore budućnosti, Federalni ured za reviziju odlučio se vratiti temi UN-ove Agende 2030 i Ciljevima održivog razvoja.

12.06.2024. objavljen je izvještaj o provedenoj reviziji učinka na temu „Aktivnosti institucija na implementaciji Ciljeva održivog razvoja“, s ciljem ispitivanja efikasnost nadležnih institucija u Federaciji BiH na osiguranju pretpostavki za implementaciju Ciljeva održivog razvoja i utvrđivanja da li je uopšte ostvaren ikakav napredak u njihovom provođenju.

Revizijom je obuhvaćeno 38 institucija relevantnih za predmetnu oblast, i to: Federalni zavod za programiranje razvoja, Federalni zavod za statistiku, śesnaest federalnih ministarstava, deset kantonalnih vlada i deset gradova/općina, i njihove aktivnosti u periodu 2021.-2023. godine. Dakle, krajnje ozbiljno.

A ozbiljan je i rezultat. Mada, očekivan, naravno. Rezultati revizije, naime, pokazali su da nadleźne institucije još uvijek nisu osigurale elementarne pretpostavke za implementaciju Ciljeva održivog razvoja.

Nisu jasno utvrđene čak ni odgovornosti institucija i mehanizmi koordinacije za ostvarivanje Ciljeva, iako je prošlo više od osam godina od usvajanja „Programa odrżivog razvoja do 2030. godine – Agende 2030“ i tri godine od usvajanja „Okvira za realizaciju Ciljeva održivog razvoja u BiH”. Analizom dostupnih podataka ustanovljeno je da nedostaju jasne smjernice i obaveze za provođenje Ciljeva održivog razvoja.

Potpuno je neshvatljivo i porazno da nije uspostavljena veza izmedu izvrśne i zakonodavne vlasti u provođenju Agende 2030. I da dijelovi sistema, kao što su parlamentarna radna tijela u Federaciji BiH, uopšte nisu na adekvatan način uključena u proces implementacije Ciljeva održivog razvoja. Formirane komisije/odbori u Parlamentu FBiH i kantonalnim skupštinama nisu održavale tematske sjednice, niti im je propisana obaveza praćenja napretka u realizaciji Ciljeva.

Ciljevi održivog razvoja nisu u potpunosti integrisani ni u donesene strategije razvoja. Od 20 analiziranih kantonalnih i lokalnih strategija razvoja, u četiri je (Kanton Sarajevo, Posavski kanton, Grad Zenica i Općina Posušje) samo deklarativno napisano kako se vodilo računa o usklađenosti s Ciljevima, bez njihovog detaljnijeg povezivanja sa mjerama i indikatorima. Analizom sektorskih strategija iz oblasti zapošljavanja i turizma utvrđeno je da strateški ciljevi, mjere i indikatori nisu na odgovarajući način povezani s Ciljevima održivog razvoja, iako su strategije usvojene nakon donośenja „Okvira za realizaciju Ciljeva održivog razvoja u BiH“.

Revizijom je takoder utvrđeno da strategije i provedbeni dokumenti (trogodišnji/godiśnji planovi rada, izvještaji o radu) nisu dovoljno usklađeni i međusobno povezani.

Takođe, nedovoljna je uključenost ranjivih kategorija stanovništva u procese planiranja i implementacije strategija, politika i programa što može prouzrokovati još veću marginalizacija i nejednakost ove populacije.

Nije uspostavljeno sistemsko prikupljanje informacija i izvještavanje za područje Federacije, što onemogućava praćenje postignutog napretka i procjenu uticaja strategija, politika, planova i programa na postizanje Ciljeva održivog razvoja.

Nisu osigurani odgovarajući resursi u Federalnom zavodu za statistiku, zbog čega će on tek u 2024. godini prvi put objaviti podatke, za samo 68 od ukupno 232 indikatora održivog razvoja.

Dostupni podaci koji se prikupljaju za BiH pokazuju da je ona u 2022. i 2023. godini imala indeks Ciljeva odrżivog razvoja od 74%, što predstavlja jedan od najnižih medu državama Zapadnog Balkana.

Revizori, u objavljenom izvještaju naglašavaju da je implementacijom Ciljeva održivog razvoja iz Agende 2030. moguće je ostvariti značajnu dodatnu vrijednost koja se ogleda u poboljšanju ekonomskog razvoja, socijalne inkluzije i održivog upravljarja životnom sredinom. Jedini problem je u pitanju: interesuje li našu vlast išta od navedenog? I što je to pitanje retoričko. Jer odgovor znamo.

 

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije