Sposobnost političara da vam lažu u lice, ignorišu vaše potrebe i zahtjeve, a guraju po svaku cijenu svoje uske lične, stranačke ili koalicione interese, predstavljajući ih, pritom, bezobrazno, kao rad za vaše dobro, notorna je. I čovjek na ovim prostorima nakon toliko razočarenja gubi nadu da drugačiji uopšte postoje. Doduše, dijelom je i do nas i naše sklonosti da svaku personalnu promjenu na nekoj funkciji dočekamo kao potencijalno rješenje svojih problema. I da više vjerujemo Njima nego svojim očima.
Dvije promjene na funkcijama koje su svojevremeno dočekane gotovo sa oduševljenjem (nakon izbora smo na ovom portalu morali upozoravati aktiviste da su lijepe riječi, sastanci i obećanja OK ali da prije izvođenja zaključaka o nekim političarima treba sačekati konkretna djela), gradonačelnik Mostara Mario Kordić i Federalna ministrica okoliša i turizma Nasiha Pozder (čiji su prethodnici bili tako loši da se smatralo da od njih ne može biti gore), u međuvremenu su iznevjerili nade onih koji su ih doživljavali kao dugo čekanu promjenu. Pogotovo aktivista i građana okupljenih oko građanske inicijative “Jer nas se tiče”, u Mostaru, koji se bore za gašenje deponije na Uborku i njeno izmještanje na neku drugu lokaciju, na kojoj neće uzrokovati takvu štetu po zdravlje građana i životnu okolinu.
Ovih dana, ovo su dvoje pomenutih političara, potpisali ugovor o završetku radova, odnosno konačnom stavljanju u funkciju pročistača otpadnih voda na deponiji Uborak, vrijednog, kažu, 366 hiljada maraka.
Ministrica je pritom izjavila kako ono što se tiče deponije Uborak zanima i tišti cijeli grad pa i šire te da joj je drago što će se konačno napraviti jedan pozitivan pomak. A Gradonačelnik je, izražavajući svoje zadovoljstvo kazao kako je to prvi preduslov za zatvaranje navedenog lokaliteta.
Nastranu što se nešto što je normalno i podrazumijevajuće, što je davno trebalo da bude napravljeno i bez čega deponija nije trebala nikad(!) da radi predstavlja kao veliki rezultat, nastranu što to ne mijenja status Uborka kao ekološke bombe, kako ga nazivaju već desetljećima, to ne da ne rješava problem Uborka, nego se pokušava iskoristiti kao argument za njegovo “cementiranje”.
I Ministrica i Gradonačelnik su ovaj, pažljivo tempirani, “pozitivni pomak”, kako ga je Ministrica nazvala, iskoristili (zloupotrijebili) stavljajući ga u kontekst najavljene skore javne rasprave (ponedjeljak 22. jula, u gradskoj vijećnici Grada Mostara) o novoj sanitarnoj plohi na deponiji Uborak, odnosno o „Ažuriranoj Studiji utjecaja na okoliš za projekat izgradnje nove sanitarne plohe, površine 2,53 ha, na regionalnoj sanitarnoj deponiji čvrstog otpada Uborak- Buđevci, Mostar“.
“Ugovor ustvari predstavlja početak plana prilagodbe deponije koji svi čekamo godinama jer je on prvi preduslov za zatvaranje tog lokaliteta. Zahvalan sam i veselim se i javnoj raspravi za novu okolišnu dozvolu gdje smo manje-više sve probleme ili nekakve nedoumice koje su bile riješili. Očekujem da će i građani sjevernog dijela grada prepoznati tu želju, ambiciju i volju da se konačno riješi problem deponije te podržati jedan ovakav dokument kako bismo svi skupa krenuli što prije u realizaciju – naveo je gradonačelnik Kordić
Dakle, konačno stavljanje u funkciju pročistača otpadnih voda na deponiji Uborak, pokušava se iskoristiti da bi se građane privolilo da na javnoj raspravi podrže proširenje deponije, koje im se predstavlja kao preduslov za njeno zatvaranje???
I još se od građana – koji se za zatvaranje ove deponije bore više od pet godina, i pritom su izloženi različitim oblicima sistemskog nasilja, prijetnji, ucjena, javnog vrijeđanja i pokušaja gušenja otpora – u ovom propagandnom ispiranju mozga, “očekuje” da “prepoznaju tu želju, ambiciju i volju da se konačno riješi problem deponije”.
Pritom se potpuno ignoriše činjenica da sudovi uporno obaraju odluke vlasti i daju za pravo građanima. I ne daje odgovor na pitanje: Koliko poništenih dozvola je potrebno da bi se postavilo pitanje odgovornosti nosilaca funkcija za nesavjestan rad ili zloupotrebu položaja i ovlaštenja?
Vlast i dalje apsurdno tvrdoglavo odbija uraditi jedinu stvar koju građani zahtjevaju i koju bi shvatili kao “želju, ambiciju i volju da se problem konačno riješi”. A to je da bar počne tražiti mesto za buduću deponiju.
I upravo na tom pitanju se sve aktivnosti koje lokalna vlast, uz pomoć Federalne, provodi, razobličavaju kao prevara. Jer “preduslov za zatvaranje deponije na Uborku” nije otvaranje nove plohe u njoj, niti davanje dozvola za nastavak rada deponije za koju je jasno da ugrožava zdravlje ne samo okolnog stanovništva i da je “ekološka bomba” (Podsjetimo, predhodna studija imala je jasan zaključak: “Deponija na ovom prostoru ne može garantovati sigurnost po ljude, životinje i biljke.” I to se jednim pročistačem promijenilo nije!).
Preduslov za zatvaranje deponije na Uborku je – nalaženje nove lokacije za odlaganje otpada sa ovog područja! Zašto to aktuelna vlast odbija u startu (a istovremeno proširenje postojeće deponije naziva preduslovom za njenim zatvaranjem, vrijeđajući inteligenciju ovdašnjih građana) – ostaje misterija.
Ali ostaje i čvrst zahtjev aktivista i građana sa ovog područja. “Pokažite nam novu lokaciju”, ključni je uslov za bilo kakav smislen dijalog po ovom pitanju. Sve ostalo je pristajanje na obmanu, učestvovanje u skeču “Obećanje ludom radovanje”.