Da našoj vlasti ne padaju na pamet nikakve stvarne reforme, ne tobožnjem putu ka EU integracijama valjda je odavno svima trebalo da bude jasno. Kao i to da je njihova jednoglasna verbalna podrška EU integracijama BiH prizemna prevara (više namjenjena za strane nego domaće uši), čiji je jedini cilj dočepati se novca iz EU fondova. A pritom ne uraditi ništa što bi zemlju približilo EU standardima!
Jer, što više pravne države, poštovanja ljudskih prava i stvarne demokratije, to je manje ne samo mogućnosti da oni ostanu na vlasti, nego i manje mogućnosti da ostanu na slobodi. I pošto oni nisu glupi (ne, ne, glupi smo mi, građani), naravno da neće pristati ni na šta što će izazvati stvarnu promjenu nabolje.
Zato već godinama (ili desetljećima), imamo situaciju da se reformski zakoni, i kad se pojave kao startni prijedlog, “u demokratskoj proceduri” izmijene do te mjere da na kraju nerijetko predstavljaju gore rješenje od onog koje se “reformiše”. Ili da ako se pod određenim pritiscima i propuste neka dobra rješenja, ona su propuštena samo zato što je iz političkih centara moći procjenjeno da ih se može opstruirati u primjeni.
Otuda je i sasvim očekivan zaključak analize Transparency Internationala, da nakon usvajanja četiri reformska zakona značajna za evropski put Bosne i Hercegovine, zapravo, nisu zabilježeni nikakvi pozitivni pomaci. Da se neke odredbe ne provode, dok neke daju i negativne efekte, na što je civilno društvo upozoravalo, kao izglednu mogućnost, prije usvajanja zakona.
Novim Zakonom o slobodi pristupa informacijama na nivou BiH, tako, nije ubrzano objavljivanje podataka od javnog interesa, što je trebao biti cilj. Naprotiv, na objavljivanje nekih ključnih informacijama se čeka duže nego za vrijeme primjere starog zakona. Žalbeno vijeće pri Vijeću ministara neke žalbe ne rješava duže od šest mjeseci, iako je zakonski rok 30 dana. Pored toga, duga lista izuzetaka omogućava vlastima da sakriju brojne informacije od javnog interesa i tako onemoguće medije i civilno društvo da kontrolišu rad institucija i otkrivaju nepravilnosti.
Izmjenama Zakona o VSTV-u u praksi nije unaprijeđen integritet nosilaca pravosudnih funkcija, a Odjel za provjeru imovinskih kartona sudija i tužilaca još nije osnovan. Također, nisu uvažene sve preporuke EU i Venecijanske komisije, a neprovođenje novih odredbi je dovelo u pitanje samo funkcionisanje krovne institucije bh. pravosuđa.
Novi zakon o Sprečavanju sukoba interesa, navode iz Transparency-ja, donio je značajna poboljšanja, ali… je njegova primjena, za početak, odgođena za 6 mjeseci, odnosno do septembra ove godine. Konkurs za imenovanje članova nove nezavisne Komisije koja će odlučivati o sukobu interesa raspisan je tek krajem maja i malo je vjerovatno da će biti okončan na vrijeme. Komisija će imati kratak rok da usvoji veliki broj podzakonskih akata, što bi dosadašnjom dinamikom rada moglo dodatno odgoditi primjenu zakona. Pritom, važno je napomenuti da je fokus reformi stavljen samo na državni nivo, dok se u Federaciji BiH i dalje ne primjenjuje zakon koji reguliše ovo pitanje, a Republika Srpska je prošle godine usvojila štetne izmjene i praktično ozakonila sukob interesa.
Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti još uvijek ne ispunjava sve međunarodne standarde i preporuke. Transparency International je apelovao na Ministarstvo bezbjednosti BiH da ubrza rad kako bi se ispunio rok za usvajanje podzakonskih akata do kraja avgusta 2024. godine, bez čega nije moguća primjena zakona. No, teško da će se to i desiti.
“Iako su usvajanje i implementacija ovih zakona neophodni za efikasnu borbu protiv korupcije, što je ključni prioritet BiH na evropskom putu, vlasti u BiH nisu ispunile ovaj zadatak kvalitetno.”, upozoravaju iz Transparency Internationala. “Proces je bio netransparentan, bez mogućnosti za smisleno učešće javnosti, a prijedlozi civilnog društva upućivani u toku javnih konsultacija uglavnom nisu usvajani. Vijeće ministara je prije glasanja mijenjalo suštinske odredbe reformskih zakona, i na taj način obesmislilo proces.”
Ono što treba imati u vidu, u ovom kontekstu, je da se ne radi ni o kakvoj grešci, neznanju ili propustu. Nego o preciznoj namjeri. Na naše je političare, naime, neprimjenjiva ona biblijska: “Gospode, oprosti im ne znaju šta rade”. Znaju. Vrlo dobro.