Pokret za restituciju Trebinje, godinama je već meta raznih oblika napada vlasti u Republici Srpskoj i institucija i pojedinaca pod njenom kontrolom. Razlog je takoreći klasičan – usudili su se usprotiviti planovima za organizovanu pljačku državne imovine, nezakonitim pretvaranjem poljoprivrednog zemljišta u građevinsko i ignorisanjem, pritom, činjenice da se radi o zemljištu koje je bivša država oduzela njenim prethodnim vlasnicima u korist zadružno-poljoprivrednog kombinata, i koje se može koristiti isključivo u poljoprivredne namjene, a trebalo bi biti i predmet restitucije.
Pokret od početka uz organizovanje protesta, animiranje javnosti i razgovore sa poslanicima na različitim nivoima vlasti, vodi i pravnu bitku. Čiji rezultati, na žalost, nisu uvijek rezultat pravnih normi, nego i političkih i drugih uticaja. Pa uz česte pobjede, povremeno trpe i udarce u vezi tužbi koje podnose protiv vlasti i institucija pod njenom kontrolom.
Posljednji udarac Udruženje je dobilo 5.7. ove godine, kada je Okružni sud u Trebinju donio presudu o odbacivanju tužbe udruženja kao neosnovane.
Već ranije, 5.10.2023. godine, Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove Banja Luka (RUGIP) je donijela Rješenje kojim odbija žalbu Udruženja (od 28.2.2023. godine) protiv Zaključka RUGIP-a, Područne jedinice Trebinje, kao neblagovremenu i izjavljenu od strane neovlašćenog lica.
U svojoj žalbi Udruženje se pozvalo na činjenicu da je predmetno rješenje izdato od Područnog ureda Trebinje (2.12.2022.) zaprimilo 31.1.2023. godine i prvi put izvršilo uvid u njega na sastanku mještana i nevladinih organizacija sa poslanicima i odbornicima Trebinja.
Ističemo, udruženje je imalo nezvaničnu(!) informaciju da je Rješenje izdato i pokušavalo dobiti dokument u skladu sa Zakonom, međutim institucije na to nisu reagirale! Nakon što su, ipak, došli u posjed ovog dokumenta aktivisti udruženja su podnijeli žalbu protiv istog u roku navedenom u pravnoj pouci.
U žalbi navode da su kao raniji vlasnici poljoprivrednog zemljišta čija prenamjena je izvršena a koje im je davne 1963. godine tadašnja država oduzela za potrebe poljoprivrednog kombinata, trebali biti obaviješteni o svim promjenama i uključeni barem kao zainteresirana lica prilikom donošenja rješenja (od 2.12.2022. godine) kojim je usvojen zahtjev Pravobranilaštva RS, Sjedište zamjenika u Trebinju, za prenamjenu zemljišta iz „voćnjak prve klase“ na način da parcela odgovara „zemljištu posebne namjene – gradilištu, do privođenja iste trajnoj namjeni“. Tom Rješenju prethodio je Zahtjev Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS nakon čega je proveden postupak u kojem je utvrđeno ispunjavanje uslova za navedenu izmjenu. Kako smo već istaknuli, nakon uložene žalbe ista biva odbačena uz tvrdnju da aktivisti nisu imali položaj stranke tj. da je položaj stranke imalo samo ministarstvo. Obzirom da je tako riješeno, drugostupanjski organ se nije upuštao u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda.
U obrazloženju se dalje navodi da zakon razlikuje tri vrste stranaka: aktivnu – fizičko ili pravno lice koje pokreće upravni postupak i time traži priznavanje nekog prava, pasivnu – nadležni organ koji vodi postupak i interventijenta (zainteresovano lice) – koji učestvuje u postupku s ciljem zaštite svojih prava i pravnih interesa. Razlog učešća u postupku toga lica je lični interes jer bi mu u sprotnom bila nanesena šteta. U obrazloženju suda se još navodi kako ni iz provedenog upravnog postupka a ni iz podnesene žalbe nije jasan lični interes aktivista te način na koji bi članovima udruženja mogla biti nanesena šteta (???).
Čovjek, ponekad, naprosto zanijemi pred kafkijanskom bešćutnošću sistema.
Kako netko može ljudima koji se u zadnje tri godine grčevito bore protiv korupcije, nezakonitosti i otimanja državne imovine reći da su njihove argumentirane tvrdnje neosnovane? Kako poljoprivredna saglasnost može zamijeniti rješenje o prenamijeni poljoprivrednog u građevinsko zemljište? Kako netko može ljudima koji žele zaštititi svoju davno oduzetu imovinu do donošenja Zakona o arondaciji reći da nisu zainteresirana strana i da im ne može biti nanesena šteta? Kako?
U partokratskoj državi, u kojoj institucije žmire, ćute i nereaguju na očigledna kršenja zakona od strane vlasti i sveprisutnu sistemsku korupciju i u kojoj se stanje u pravosuđu – obilježeno korupcijom, uticajem politike i nejednakošću zakona za sve – u istraživanjima prepoznaje kao jedan od ključnih društvenih problema, odgovor je jednostavan – lako.
