U “pripremama” za narednu 2024/2025. godinu, Sud BiH potvrdio je optužnicu protiv šest privatnih visokoškolskih ustanova i 15 fizičkih lica zbog trgovine visokoškolskim diplomama. Optužnica uključuje osobe povezane sa univerzitetima u Banjaluci, Mostaru i Brčko distriktu, a među optuženima su bivši rektori, profesori i menadžeri.
Sud BiH je potvrdio optužnicu koju je Tužilaštvo BiH podiglo protiv pravnih lica Nezavisnog univerziteta za političke i društvene nauke „NUBL“ Banja Luka, Visoke škole za primijenjene i pravne nauke „Prometej“ Banja Luka, Univerziteta za poslovni inženjering i menadžment „PIM“ Banja Luka (poslovna jedinica: Univerzitet PIM u Brčko distriktu), Univerziteta „Victoria international university“ Mostar, Visoke škole „Union“ Mostar i Internacionalnog univerziteta Brčko distrikt BiH. Sud je potvrdio optužnicu u kojoj su optuženi Zoran Kalinić (1954), Dragan Ilić (1984), Vladimir Stojanović (1965), Dragan Đuranović (1966), Denis Pračić (1967), Mirko Tufegdžija (1962), Ljubiša Todorović (1981), Dragan Golijan (1953), Vaso Pajić (1944), Vojislav Škrbić (1946), Goran Lalović (1968), Dušan Perić (1964), Senad Sinanović (1952), Ljubinko Dobraš (1963) i Miodrag Tepić (1967).
Kada je riječ o diplomama, značajna promjena u odnosu prema ovim javnim ispravama stiže iz Tuzlanskog kantona, čije vlasti su, izgleda, prve u BiH, odlučile urediti oblast visokog obrazovanja i otpočeti sa striktnom primjenom Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u BiH. Naime, u konkursu kojim Uprava policije MUP-a Tuzlanskog kantona planira zaposliti 230 policajaca i 20 mlađih inspektora, zabranjen je prijem osoba koje su završile fakultete na neakreditovanim visokoškolskim ustanovama.
Tako je ne mali broj kandidata na konkursu za prijem mlađih inspektora u MUP Tuzlanskog kantona isključen iz konkursne procedure, jer imaju fakultetske diplome sa neakreditovanih visokoškolskih ustanova. Njihov identitet je sakriven šiframa, tako da nije poznato o kojim visokoškolskim ustanovama je riječ.
„Poštujući Zakon o visokom obrazovanju Tuzlanskog kantona, koji govori o licenci za rad, odnosno, akreditaciji visokoškolskih ustanova, gdje je propisano da je kandidat prilikom pristupanja konkursu dužan dostaviti diplomu u tom trenutku akreditovane, odnosno u vrijeme svog studiranja akreditovane visokoškolske ustanove. Sad će u prvom koraku otpasti svi oni koji nemaju validne diplome, odnosno, nisu završili visokoškolsku ustanovu koja je bila licencirana za rad“ – izjava je na ovu temu ministra unutrašnjih poslova TK Hajrudina Mehanovića.
U startu se vrši sigurnosna provjera od strane SIPE i OSE, kao i drugih koji utvrđuju validnost javnih isprava, i u daljnjem procesu konkursne procedure se isključuju kandidati čije su diplome izdali neakreditovani univerziteti.
“Ne samo da imate studente koji su dobivali diplome neakreditovanih visokoškolskih ustanova, već ste imali i doktorate od neakreditovanih visokoškolskih ustanova. Ovdje je indikativno da su određene visokoškolske ustanove, na šta sam upozoravao, a što je suprotno članu 54. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju, izdavale diplome u vrijeme dok nisu imale akreditaciju“ – rekao je zamjenik predsjednika Skupštine TK Boris Krešić, a prenosi Tuzlanski.ba.
Inače, na dosljednoj primjeni Okvirnog zakona o visokom obrazovanju unazad četiri godini insistirali su i studentski aktivisti NGG “Akreditovane visokoškolske ustanove – priznate diplome”. Oni su u traženjima tumačenja zakonskih propisa u oblasti visokog obrazovanja insistirali kod Ministarstva civilnih poslova BiH, čija je ona nadležnost, da im decidno odgovori da li se u javnu službu na svim nivoima, od lokalnih do kantonalnih, entitetskih i državnih mogu zapošljavati osobe sa neakreditovanih fakulteta.
“Nismo dobili konkretno tumačenje, već je ono bilo uvijeno u oblandu. I prilikom kontakata i sastanaka sa drugim nadležnim institucijama susreli smo se sa različitim tumačenjima Okvirnog zakona o visokom obrazovanju BiH koji se tiču pitanja kada je visokoškolska ustanova akreditovana. te da li se priznaju diplome kandidata i sa takvim diplomama za rad u državnoj službi. Po nama, u Centru za informisanje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja (CIP) smo dobili nešto direktnije tumačenje, iako su se i oni oglasili nenadležnim, pravdajući to da se oni ne bave tumačenje kvaliteta u visokom obrazovanju, već to treba da radi isključivo tijelo koje je zakon i propisalo“ – informacije su iz NGG.
Aktivisti su, osim Ministarstva civilnih poslova i CIP, pitali i Agenciju za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta u BiH (HEA), da li se u smislu primjene člana 54. i člana 49. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju BiH prilikom zapošljavanja u državnim institucijama mogu priznavati jedino diplome izdate od strane akreditovanih VŠU koje se nalaze samo i isključivo na listi akreditiranih visokoškolskih ustanova HEA.
„Pitali smo ih da li se akreditovanim VŠU smatraju isključivo one VŠU upisane na listi akreditovanih ustanova kod HEA i od CIP nam je to potvrđeno. Napomenuli su i da su u boljem sprovođenju zakonski odredbi neophodne izmjene i dopune Okvirnog zakona o visokom obrazovanju BiH, što je i preporuka i European Association for Quality Assurance (ENQA-e) „ – precizirali su studentski aktivisti.
Nova praksa sa kojom su prvi započeli u TK, kažu aktivisti, daje nadu da se dileme da li se priznaju diplome kandidata koji konkurišu za rad u državnoj službi možda više neće rješavati na sudovima, što se već dešavalo u praksi. Naime, po tim presudama, poslodavci u državnoj upravi prilikom odabira službenika za određenu poziciju u konkursnoj proceduri moraju voditi računa da li je diplomu koju prilaže izdala akreditovana ustanova i upisana u registar visokoškoslih ustanova u BiH. U suprotnom sudovi su poništavali izbor i postavljenje kandidata čiji fakultet nije u registru Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta u BiH.
„Ističemo konkretan slučaj Zorana Mandića iz Bijeljine, koji je nakon više od tri godine uspio da se izbori da poslodavac kod kojeg je zaposlen postupi po odluci suda i poništi izbor kandidata čija Visoka škola za ekonomiju i informatiku iz Prijedora nije bila u registru Agencije BiH, a to nije čak ni sada. Presudu Osnovnog potvrdio je Okružni, a ta odluka ostala je i nakon podnošenja apelacije Vrhovnom sudu. Bez sumnje je da bi se odluke i drugih sudova ne samo u RS, već i u cijeloj BiH, bazirale na tim presudama.
