Ako su požari prirodne pojave (osim, naravno, onih izazvanih “ljudskim faktorom”, odnosno njegovom nepažnjom, kriminalnim motivima ili mentalnom bolešću), to ne znači da i njihove posljedice (pogotovo u potpunosti) možemo pripisati prirodi.
Naime, ako snijeg u januaru (svaki put!) iznenadi naše komunalne službe, nije do snijega, nego do… nesposobnih i neodgovornih, najčešće politički postavljenih rukovodilaca tih službi (da se poslužimo eufemizmom).
A što se tiče požara i njihovih posljedica, stvar je još jednostavnija. Nije do vatre, nego do vlasti, tj. političara. Samo u Bosni i Hercegovini se zagađenje zraka ili požari rješavaju čekanjem da prirodne pojave riješe problem – da vjetar oduva smog ili kiša ugasi požar. A u međuvremenu političari glumataju da nešto rade. I međusobno se optužuju, ako imaju priliku (a najčešće imaju).
Ne godinama, nego desetljećima u kojim vatrena stihija svako malo spaljuje ogromna prostranstva pod šumama (a samo zahvaljujući sreći i kiši, koja se pojavi često kad su snage vatrogasaca i nada stanovništva na kraju, posljedice nisu i mnogo teže.) u BiH se priča o potrebi nabavke kanadera ili bar zračnih traktora.
Ali, čim kiša ugasi požar, zaboravi se i na skandalozno lošu opremu i raspoloživa sredstva vatrogasaca i na kanadere i zračne traktore. Do sljedećeg požara. I posljedica koja se u nekim slučajevima ne mogu svesti samo na finansijsku štetu. Kao u slučaju aktuelnog požara u nacionalnom parku “Sutjeska” i njegovog potencijalnog širenja.
Brojne su nevladine organizacije reagovale, upozoravajući vlast na njenu odgovornost.
Centar za životnu sredinu prenio je apel uprave Nacionalnog parka u kome se kaže da se ta oaza biodiverziteta neprocjenjive vrijednosti, suočava se sa ozbiljnom prijetnjom, da se požar koji bjesni u nepristupačnom terenu otima kontroli i da je svaki minut je ključan za njegovu odbranu.
Aarhus centar u BiH, upozorivši da gori prastara borova šuma u srcu nacionalnog parka, jedna od najljepših u BiH pozvao je bh. političare da “smjesta ostave sve svoje političke razmirice po strani i da anagažuju sva raspoloživa sredstva, domaća i strana, za gašenje ovog požara”.
Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT nije skrivala svoju ogorčenost, upozorivši: “Požari pustoše naše šume, a država, entiteti i kantoni nijemo posmatraju!”
Naveli su da je ugrožen Nacionalni park Sutjeska, ali da gori i na desetinama drugih lokaliteta širom države, da će se štetu ponovo brojati u milionima konvertibilnih maraka, da su vatrogasci, protivpožarne jedinice preduzeća šumarstva i goloruki građani i građanke na izmaku snaga nakon sedmica borbe s vatrenom stihijom. Postavivši pitanje građanima:
“Znate li da BiH nema nijedan zračni traktor? I znate li da isti košta tek nekoliko miliona (7-8)? I znate li da su vlasti novac namijenjen za nabavku zračnih traktora preusmjerile u fondove za nabavku skupocjenih službenih automobila, kao i za građevinske firme. I znamo li da nije normalno da ovo trpimo?! Ali trpimo, godinama i decenijama. DO KADA?”
Na žalost, odgovor na ovo pitanje dala nam je i tek verbalna podrška iz BiH masovnim protestima u 40-ak gradova u Srbiji, koji su se dešavali u posljednje vrijeme. Dok u Srbiji stotine hiljada ljudi na ulici protestuju protiv autokratske, korumpirane, kriminalne vlasti koja zarad ličnog interesa šuruje sa poznatim stranim zagađivačima i uništivačima životne sredine, ignorišući zahtjeve i interese svojih građana, dotle u BiH, koja se suočava sa identičnim problemom, borbu vode tek male grupe eko aktivista i građana koje vlast nije korumpirala mrvicama sa svog stola ili im isprala mozak nacionalističkom propagandom.
I tako je o bilo čemu da se radi. Pa i požarima. I zato nam sve i jeste tako kako jeste. Jer, da parafraziramo onu komunističku o omladini: Vlast koja ima ovakav narod ne mora da brine za svoju budućnost. Niti da išta mijenja u svom ponašanju.