Nakon skoro mjesec i pol dana od prekida javne rasprave koju je organiziralo Federalno Ministarstvo okoliša i turizma o ”Ažuriranoj Studiji utjecaja na okoliš za projekat izgradnje nove sanitarne plohe, površine 2,53 ha, na regionalnoj sanitarnoj deponiji čvrstog otpada Uborak-Buđevci, Mostar” skoro da je 3.9. propao i ponovni pokušaj organiziranja ovog događaja. Naime, poslije skoro dva i pol sata žučne rasprave, u kojoj su nakon prezentacije Studije aktivno sudjelovali stanovnici okolnih naselja Vrapčića i Bijelog Polja, te, mještani koji žive neposredno uz samu deponiju Uborak, dogodio se incident za koji je malo nedostajalo da preraste u otvoreno nasilje i tuču.
Vratimo se na početak. Prvi pokušaj organiziranja javne rasprave na pomenutu temu je propao jer su mještani i članovi udruženja “Jer nas se tiče” negodovali zbog uslova u kojima se ista organizirala i tražili da se ista održi prema zakonu, na odgovarajućoj lokaciji najbližoj deponij o kojoj se raspravlja. Federalno Ministarstvo okoliša i turizma je udovoljilo ovom zahtjevu i organiziralo novu javnu raspravu u JU “Kulturni centar” Mostar Sjever ali opet u radnom vremenu što je uticalao na posjećenost ovom događaju. No, i pored toga, na javnu raspravu se odazvalo nešto više od 100 građana od kojih se sigurno dobar dio njih odazvao zahvaljujući dodatnim naporima aktivista udruženja koji su na području sjevernog dijela Mostara u proteklih deset dana dijelili letke i lijepili plakate ukazujući na značaj dolaska i sudjelovanja na ovoj javnoj raspravi. Pri samom dolasku pred objekat građane je dočekalo više policajaca parkiranih u nekoliko policijskih automobila. Po ulasku u dvoranu dočekalo ih je nekoliko osoba angažiranih za održavanje reda i sigurnosti što je izazvalo kod mještana zbunjenost i sumnju da se možda očekuju neki neredi tokom javne rasprave.
Nakon što je predstavnica organizatora javne rasprave otvorila događaj i predstavila sudionike iz ministarstva, pozvala je konsultanta Instituta za građevinarstvo IG Banja Luka d.o.o da obrazloži studiju. Predstavljanje studije svelo se na iščitavanje dijelova studije što su učesnici propratili s negodovanjem i komentarima da su s pojedinostima studije već upoznati. Željeli su da rasprava o problemima s kojima se godinama svakodnevno suočavaju što prije započne kako bi imali dovoljno vremena iznijeti sve svoje stavove.
Među prvima se obratio Omer Hujdur, predsjednik udruženja “Jer na se tiče” koji je u dužem izlaganju obrazložio zakonska kršenja, probleme s kojima su se mještani suočavali desetljećima što je danas kulminiralo jako teškim uslovima za život, povećanim brojem oboljelih od zloćudnih bolesti koje završavaju često smrtnim ishodom. Istaknuo je da Mostar nema industrijska postrojenja i zagađivače te pitao prisutne zašto je onda HNK kanton sa najvećim brojem porasta oboljelih od karcinoma u FBiH. Na kraju izlaganja ponovio je zahtjeve aktivista i zatražio da ministartsvo ne prihvati studiju, nego da krene u iznalaženje druge lokacije jer je to jedino rješenje problema od kojeg nitko od članova neće odustati do kraja života. Zatražio je od prisutnih mještana da se izjasne o tome zahtjevu i svi su u glas podržali izlagača. Nakon toga Fuad Hujdur je ponovio eksperiment prikazan i na prvoj javnoj raspravi i obrazložio na jednostavan način kako procjedne vode s deponije završavaju u rijeci Neretvi koju građani Mostara koriste kao pitku vodu. Aktivistice udruženja “EKO dvogled” su ponovile zahtjev mještana i dale im podršku te sa naučne strane objasnile koju štetu deponija dugoročno uzrokuje na lokalnom području ali i šire.
U raspravu se ispred aktivista uključio i Edhem Čustović, diplomirani inžinjer kamijske industrije koji je detaljno obrazložio sve pravne napore koje su aktivisti podnijeli u posljednje četiri godine i kroz presude suda argumentirao sve do tada navedene tvdnje o kršenju zakona i štetnom uticaju deponije na stanovništvo. Kroz par konkretnih pitanja upućenih predstavniku instituta uvjerio je javnost da se institut nije ozbiljno bavio izradom ove studije te da nikada nisu proveli konkretna istraživanja i razgovarali s građanima na terenu već su samo analizirali dokumentaciju dobijenu od institucija Grada Mostara i kantonalnih ministarstava.
Jedan od privrednika ovoga kraja, koji živi neposredno uz deponiju i bavi se poljoprivredom, nakon što je iznio problem s kojima se suočava, izjavio je da ozbiljno razmišlja o zatvaranju farme u slučaju da bude izdana okolinska dozvola te da će ministrici Nasihi Pozder poslati svoje radnike da ih ona zaposli.
Aner Omanović, mještanin Kuta, naselja koje je 700 metara udaljeno od Uborka je iznio problem neugodnog mirisa koji je intenzivan pogotovo u ljetnim mjesecima i koji smeta i okolnim mjestima, te upitao kako to da rijeka Sušica koju svi spominju jer se u nju slivaju procjedne vode a putem nje u Neretvu, uopče postoji jer je Federalno ministarstvo okoliša i turizma nedavno izdalo okolinsku dozvolu za kamenolom Kuti na temelju Studije utjecaja na okoliš u kojem piše da je korito rijke Sušice suho korito iz čega se da zaključiti da rijeke nema. Ostali su iz ovoga izveli zaključak kako se studije rade prema naruđbi i isključivo prema željama investitora.
Spominjalo se tu još mnogo problema koji su ukazivali na veliki utjecaj deponije na kvalitetu svakodnevnog života – zagađenost zraka i čestice koje svakodnevno ostavljaju naslage u okolišu, nemogućnost provjetravanja prostorija usljed neugodnih mirisa pogotovo u ljetnim danima,… Žalili su se ljudi kako noću ne mogu spavati pored otvorenih prozora a da se guše u kućama iza zatvorenih prozora jer su noću temperature veće od 30 stepeni i sl.
Kada se već osjetilo da se rasprava bliži kraju, voditeljica je dala riječ Zoranu Milašinoviću, koji se predstavio kao profesor na Univerzitetu u Sarajevu (diplomirani inžinjer građevine) koji je započeo izlaganje o tome kako je dobro upoznat sa problemom deponije još iz 80-tih i 90-tih godina o čemu učesnici nisu htjeli slušati jer je pokušao uvjeriti prisutne da je međunarodna zajednica kriva što deponija nije zatvorena nakon rata već i danas radi. Građani koji su već godinama ogorčeni zbog nemara i ignorantskog odnosa lokalnih vlasti prema ovom problem nisu dozvolili daljnje izlaganje i tada je netko od učesnika izazvao incident jer je jednom od aktivista rekao da se ova rasprava koristi za političku promociju pojedinaca što je izazvalo veliko negodovanje i dobacivanje i ostalih učesnika, pogotovo jer je osoba koja je to izjavila dobro poznata lokalnom stanovništvu kao pristalica jedne od vladajućih političkih opcija. Oni malo staloženiji su pokušavali da spriječe veći sukob a umješale su se i osobe iz osiguranja. Srećom do fizičkog obračuna među učesnicima nije došlo i javna rasprava je privedena kraju.
I što zaključiti na kraju? Javna rasprava je provedena, “delegacija” iz federalnog ministarstva okoliša može se vratiti zadovoljna u Sarajevo jer su obavili svoju formalnu zakonsku obavezu. Institut je svoj posao obavio i naplatio. I oni odoše svak svojim putem, svojim kućama. I ostaviše ovdašnje mještane sa njihovim problemima, strahom da će se oni nastaviti unedogled i vlašću koja ignoriše te problem i odbija da radi na njihovom otklanjanju, odnosno zatvaranju postojeće deponije, njenom saniranju i otvaranju deponije na novoj lokaciji.
