Fantastična vijest iz Okružnog suda u Banjaluci. Nakon što su, ranije, uvažene tužbe Resursnog Aarhus centra i poništene ekološke dozvole za još neizgrađene mini hidroelektrane Samar i Slapi, na Kasindolskoj rijeci, danas, 23.09., stigla je vijest da je poništena ekološka dozvola i za treću mHE na ovoj rijeci – za već izgrađenu mHE Podivič.
Okružni sud u Banjaluci naložio je Ministarstvu prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije da u roku od 30 dana od prijema odluke donese novi akt, uvažavajući pravno shvatanje i primjedbe suda u ovom slučaju. U presudi je navedeno da je došlo do potpunog izmještanja projekta iz jedne opštine, kao i da je izostavljena mjera kojom se nalaže redovno pregledanje obale rijeke u obuhvatu mHE i sanacija na mjestima gdje se uoči pojava klizišta.
U svega dva mjeseca, oborene su, dakle, sve tri ekološke dozvole za mini hidroelektrane na Kasindolskoj rijeci, koje je izdalo Ministarstvo prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije Republike Srpske.
U uređenijim društvima, u kojim političari poznaju pojam odgovornosti, već nakon prvog sudskog poništenja rješenja ministarstva, ministar bi podnio ostavku „iz moralnih razloga“. Kod nas, međutim, ministar, odnosno ministarka, Srebrenka Golić, ne da ne pokazuje nikakav osjećaj odgovornosti i namjeru podnošenja ostavke, nego se, u odbrani interesa investitora, upušta u sukob sa sudovima i inspekcijskim organima koji nalažu obustavu radova na izgradnji mHE.
Podsjećamo, Ministarstvo prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS je predalo Vrhovnom sudu Republike Srpske zahtjev za preispitivanje Presude okružnog suda u Banjaluci kojom je usvojena tužba resursnog Aarhus centra i kojom je poništena njihova obnovljena ekološka dozvola za mHE Samar na Kasindolskoj rijeci. Kao jedan od argumenata Ministarstvo navodi da u konkretnom slučaju nije nastala šteta za zdravlje ljudi i po životnu sredinu samim tim što postrojenje mHE Samar do danas nije izgrađeno niti su započeti radovi na izgradnji predmetnog postrojenja. Sličan argument je upotrebljen i pri poništavanju rješenja Republičke uprave za inspekcijske poslove kojim je naloženo obustavljanje radova na izgradnji mHE Samar nakon što je Okružni sud u Banjaluci poništio ekološku dozvolu za gradnju te mHE. Iz Ministarstva su tada saopštili da ekološka dozvola zapravo nije bitna jer investitor ima građevinsku dozvolu koju im je Ministarstvo izdalo, ignorišući činjenicu da je ona izdata na osnovu poništene ekološke dozvole, te bi, po automatizmu trebala i sama biti ništavna.
Na stranu što su argumenti Ministarstva besmisleni i što njihova reakcija samo produbljuje javne sumnje o korupciji u pozadini čitavog slučaja, ostaje pitanje šta će Ministarstvo uraditi sada, kada ima presudu i za izgrađenu mHE. Povuće neke nove podjednako apsurdne argumente? Ponovo se žaliti na presudu Vrhovnom sudu? Ignorisati i volju građana i pravnu državu, odnosno odluke sudova? Ili se osloniti na “rupe u zakonu” koji su sami pisali.
Naime, nigdje u zakonima RS ne stoji definisano da ukoliko nakon dobijene građevinske dozvole neki od dokumenata koji su preduslov za njeno dobijanje bude poništen, po sili zakona treba da se ponište i te građevinske dozvole. Ili da je neko od nadležnih dužan po sili zakona da to poništi.
To je jedna od onih rupa po zakonima koje su političari ostavili za sebe i svoje, da bi, kad ih uhvate u neprihvatljivim radnjama mogli reći: „Sve je po zakonu“.
No, stručnjaci upozoravaju da evropska regulativa nalaže da se prilikom poništavanja ekološke dozvole automatski ukida i građevinska. I da ne postoji način da se bilo kakvi radovi izvode ukoliko je poništena ekološka dozvola jer ona reguliše propise prilikom pripreme za gradnju na način da se sačuva životna sredina u toku gradnje, definiše pravila kojih se investitor pridržavati da se ispoštuju sve ekološke norme, i na kraju definiše koji se uslovi trebaju ispuniti da bi se dobila upotrebna dozvola. Dakle, ukoliko nema ove dozvole, nema apsolutno nikakve gradnje.
No, naši političari su daleko i od evropske prakse i od logike i od morala. Umjesto izvinjenja građanima zbog izdavanja dozvola koje su se pokazale nezakonitim, promptnog poništavanja svih drugih rješenja izdatih na osnovu onih koje je sud proglasio ništavnim, zaustavljanja svih radova na terenu i podnošenja ostavki svih odgovornih, oni igraju na odugovlačenje procesa, ulažu žalbe, ponavljaju postupak, sve dok investitor ne izgradi objekat i počne dobijati podsticaje. Nadajući se da izgrađeno niko neće srušiti. Odnosno da će građani, ponovo, biti dovedeni pred svršen čin. Nemoćni pred sistemom koji je izgrađen ne da im služi, nego da ih pljačka, porobljava i manipuliše njihovim osjećanjima.
No, na sreću, iako političari pokazuju zabrinjavajuću nesklonost poštovanju zakona i volje građana, građani ne odustaju od borbe za svoja prava i zaštitu prirodnih bogatstava. Nadajući se da će im nejaka pravna država pomoći u tome. I spremni, ako se to i ne desi, da pravdu potraže i u Strazburu, na Evropskom sudu za ljudska prava. Posljednjoj nadi obespravljenih u ovoj zemlji.
