Rodna ravnopravnost daleki je i teško ostvariv cilj, u patrijarhalnoj, muško-šovinističkoj civilizaciji. I tu proklamacije, pa čak i zakonske odredbe i strategije slabo pomažu.
No, poseban je problem kad se vi, kao društvo, uopšte ne krećete prema tom cilju, nego u suprotnom pravcu. Kao što je slučaj sa Bosnom i Hercegovinom.
Pa je tako, po preliminarnim rezultatima upravo završenih lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini, od ukupnog broja izabranih načelnika opština, njih svega četiri su načelnice – tri u Federaciji BiH i jedna u Republici Srpskoj. Drugim riječima, procenat izabranih načelnica u Bosni i Hercegovini je – poražavajućih 2,8 %!, kako su to konstatovali i u državnoj Agenciji za ravnopravnost polova.
A to znači da je procenat izabranih načelnica u Bosni i Hercegovini, u poređenju sa rezultatima Lokalnih izbora 2020. godine, pao za čak 30%!
Nasuprot tome, broj načelnica u Evropskoj uniji je u stalnom porastu – navode iz Agencije – i samo u posljednjih 10 godina procenat je porastao za 13%, pa je evropski prosjek 6 i po puta veći od bosanskohercegovačkog procenta.
No. pošto je i evropski prosjek od 18% zapravo sramno nizak, bosansko-hercegovačkih 2,8% je za ozbiljne zabrinutosti. Pogotovo imajući u vidu da nijedna vlast ni na jednom nivou u BiH nikada nije dosljedno poštovala Zakon o ravnopravnosti polova, te broj žena u vladama, nikad nije dostigao do 40%, što se smatra minimumom za utvrđivanje stanja u kome ne vlada diskriminacija. Ali je zato padao i na nula(!) posto.
I sve to, naravnom, itekako ima veze sa rodno zasnovanim nasiljem u društvu i femicidom kao njegovim najekstremnijim oblikom. Jer bi svijet sigurno izgledao bitno drugačiji sa najmanje 40% žena u politici, s naglaskom na mjestima odlučivanja.
“Broj izabranih načelnica nakon ovogodišnjih lokalnih izbora nije ni mogao biti veći, kada znamo da su od 385 osoba koje su političke partije kandidovale za čelno mjesto u opštinama, svega njih 29 (ili 7,5 %) bile žene.”, zaključili su u Agenciji za ravnopravnost polova BiH.
Posebno poražavajućim, u Agenciji smatraju da je stanje ovakvo kako jeste, uprkos višegodišnjim naporima koje institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova i nevladin sektor u BiH ulažu u povećanje učešća žena u javnom i političkom životu, osnaživanje kandidatkinja, rad s političkim strankama i medijima, kao i realizaciju brojnih javnih kampanja.
Svijest političkih stranaka da ulažu u kandidatkinje i spremnost biračkog tijela da povjerenje daju ženama-političarkama još uvijek je, naime, na niskom nivou.
“To su činjenice koje opominju i obavezuju nadležne društvene aktere na dosljedniju i efikasniju provedbu Gender akcionog plana Bosne i Hercegovine (2023 – 2027) i predviđenog seta mjera u cilju postizanja ravnopravne zastupljenosti spolova u kreiranju politika i donošenju odluka na svim nivoima organiziranja vlasti u Bosni i Hercegovini.”, naglašavaju iz Agencije za ravnopravnost polova.
Iz Agencije podsjećaju i na to da je ekonomska nauka dokazala da su zemlje sa većim stepenom ravnopravnosti polova i inkluzivnosti ujedno i dugoročno ekonomski uspješnije. No, to je potpuno nepotreban, pa čak i uvredljiv argument. Jer se ljudska prava trebaju poštovati, i ravnopravnost uspostaviti, ne zbog profitabilnosti takvog pristupa, nego zato što je to moralni imperativ.
