Bijeljina se često u javnosti predstavlja kao grad mladosti, gdje, prema nezvaničnom popisu, oko 20% stanovništvo spada u kategoriju mladih, sa preko 4500 hiljade studenata i oko 4200 učenika srednjih škola. No, Bijeljina, od svojevremenog rušenja Doma omladine, i dalje nema prostor koji je posvećen isključivo mladima.
A potreba postoji. U istraživanjima potreba mladih u ovom gradu Omladinska organizacija “Vizija mladih” zabilježila je, između ostalog i ovakve izjave: „Nemam kod kuće kompjuter pa mi treba prostor gdje mogu sjesti, učiti i istraživati“, ili „Živim na selu i često višesatne pauze koje imam između aktivnosti moram da provodim u kafićima“.
Naravno, potrebe su mnogo šire i potencijalne aktivnosti koje bi se mogle organizovati u takvom prostoru kompleksnije.
„Vizija mladih“, omladinska organizacija koja se od 2020. godine bavi projektima vezanim za mlade na teritoriji Bijeljine, u posljednje se vrijeme značajno angažovala na rješavanju ovog problema – obavlja terenska istraživanja, kontaktira sa drugim organizacijama civilnog društva, provodi ulične akcije, prikuplja potpise za peticiju, priprema inicijativu koju će podnijeti gradskoj upravi,…
“Naša misija je da obezbijedimo neophodna sredstva od lokalnih vlasti, ali i od pojedinih donatora koji žele da se uključe u kampanju, kako bismo realizovali ovu ideju i pružili mladima u našem gradu prostor za okupljanje, učenje i stvaranje. Omladinski centar će nuditi brojne aktivnosti, od edukativnih radionica do kreativnih projekata, sve u cilju osnaživanja mladih i jačanja zajednice. Omladinski centar nije luksuz, nego potreba“, naglašava Rada Mićić, predsjednica Organizacije „Vizija mladih“.
Na formalnom nivou stvari stoje dobro. Na teritoriji Republike Srpske, pitanje mladih i omladinskih organizacija uređuje se kroz Zakon o omladinskom organizovanju Republike Srpske iz 2004. godine i kroz Omladinsku politiku Republike Srpske od 2023. do 2027. godine. Gradovi i opštine u Republici Srpskoj, prema zakonskim obavezama, imaju odgovornost da stvore uslove za razvoj omladinskih aktivnosti. Pored toga, zakon nalaže i izradu dokumenata na lokalnom nivou, te i Bijeljina, u skladu sa zakonskom obavezom, ima izrađen strateški dokument Omladinska politika Grada Bijeljina do 2023. do 2029. godine u kome je između ostalog, na osnovu istraživanja sprovedenog prije izrade istog, napisano da se mladi, žale i na nerazvijenu infrastrukturu i nedostatak sadržaja potrebnih za kvalitetno slobodno vrijeme: „Mladi na području Grada Bijeljina smatraju da u Bijeljini nedostaje prostora koji je namijenjen za okupljanje mladih. Pod tim prostorom se podrazumijevaju prostorije koje će mladi moći da besplatno koriste za izložbe, predstave, razne edukacije, radionice i slično.“ Takođe, prema nekoliko godina starijem dokumentu, statutu Grada Bijeljine iz 2017. godine, jedna od ključnih nadležnosti grada je upravo rad na poboljšanju uloge i statusa mladih, uključujući obezbjeđivanje prostora.
Dakle, grad Bijeljina je, prema vlastitim dokumentima, odgovoran za finansiranje programa i projekata koji doprinose sprovođenju omladinskih politika. Međutim, pitanje koje se postavlja jeste zašto, u kontekstu ove odgovornosti, nedostaju konkretne akcije?
Doduše, grad jeste u jednom trenutku ponudio rješenje – u vidu podrumskog prostora bez prozora – ali je ono bilo krajnje neadekvatno i, po mišljenju omladinskih aktivista, odražavalo je nerazumijevanja stvarnih potreba mladih, a, dodatno, bilo i diskriminirajuće za mlade sa invaliditetom. Sve u svemu – nefunkcionalno, improvizovano rješenje koje ne zadovoljava ni osnovne standarde.
Iz „Vizije mladih“ se pitaju da li se sredstva preusmjeravaju ka drugim prioritetima, upozoravajući da ove godine, na konkursu za finansiranje projekata, sredstva nije dobila nijedna organizacija koja se bavi problemima mladih. Ili su zakonske odrednice napisane tako da su podložne slobodnoj interpretaciji, pa se iz ugla cinične administracije čak i jedna nova klupa postavljena u centar grada može posmatrati kao klupa za mlade i da je, prateći tu logiku, i ona dovoljna za poboljšanje njihovog položaja.
Uzevši u obzir činjenicu da su se omladinski centri već pokazali kao ključni resursi za podršku mladima u Republici Srpskoj, sa trenutno 16 aktivnih centara i više od 20 000 korisnika (prema podacima iz Omladinske politike Republike Srpske, 2023-2027), stvaranje jednog takvog prostora u Bijeljini može biti jedan od značajnih potencijalnih faktora za osnaživanje mladih u ovoj lokalnoj sredini, njihovo uključivanje u društveni život i zaustavljanje zabrinjavajućeg trenda njihovog odlaska iz zemlje.
A ideja da se radi na otvaranju još jednog centra je odlično usklađena i sa planovima iz pomenute Omladinske politike, a to je da se njihov broj poveća na 22 do 2027. godine.
Takođe je zanimljivo da 80% korisnika 16 centara u RS dolazi iz ranjivih grupa, što uključuje mlade iz siromašnih porodica, nezaposlene mlade, mlade s invaliditetom, te pripadnike marginalizovanih zajednica, što govori u prilog tome da ovakvi centri pružaju prijeko potrebnu podršku onima kojima je to najviše potrebno.
Tamara Šućur, ekspertica za izradu analize, monitoringa i evoluacije naglašava važnost ovakvoj jednog centra za razvoj svih mladih ljudi i dodaje da je „istraživanje sprovedeno među mladima ukazalo i na to da bi ovakav Centar doprinio boljoj socijalizaciji mladih i razvoju njihovih vještina, kao i pružanju podrške za lični i profesionalni rast.“
Za svaku odgovornu vlast, više nego dovoljno.
