Da “mnoge države imaju svoju mafiju, ali da ovdje mafija ima svoju državu”, svojevremeno je javno izjavio i (tada) ministar bezbjednosti BiH Dragan Mektić, gostujući na jednoj ovdašnjoj televiziji.
Jedan od dokaza te tvrdnje je odnos vlasti prema prirodnim bogatstvima ove zemlje. Čija eksploatacija je često na nivou notorne pljačke i iza koje u pozadini stoji sistemska korupcija.
Recimo – odnos prema šumama.
U Republici Srpskoj se još pokušava odgonetnuti pozadina masovnih smjena u tamošnjem javnom preduzeću zaduženom za upravljanje šumama. Startno se kao naivna odbacuje svaka mogućnost da se radi o borbi vlasti protiv korupcije, a kao najuvjerljivija iznosi teza o unutrašnjem političko-mafijaškom obračunu, za kontrolu nad resursima čiju pljačku u posljednjoj deceniji opozicija procjenjuje na nekoliko milijardi KM.
U Federaciji, pak, kriminal je i zakonski zaštićen. Odnosno, dodatno olakšan političkim blokadama unutar sistema i onemogućavanjem donošenja zakona koji bi regulisao ovu oblast.
15 je, naime, godina kako Federacija BiH nema važeći zakon o šumama. A nema ga ni Hercegovačko-neretvanski kanton. A o krovnom, na nivou države, da i ne govorimo.
Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT, odbijajući da se utopi u atmosferu opšte apatije i beznađa (koji, da se razumijemo, u državi kojom vlada mafija, nisu bezrazložni), već duže vrijeme radi na senzibiliziranju javnosti na ovaj problem i pritisku na vlast u cilju njegovog rješavanja, odnosno, za početak, donošenje nedostajućih zakona.
Iako ni u jednom dijelu države stanje nije zadovoljavajuće, posebno se ističe ono u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, čija vlast je jedina kantonalna vlast koja nije donijela zakon o šumama za područje za koje je nadležna.
“U cijeloj priči, obilježenoj nizom tajkunskih i profiterskih interesa, duboko povezanih s pojedinim političkim strukturama, kolateralna šteta su hercegovačke šume koje se nemilosrdno sijeku. Bez važećih planova, šumskoprivrednih osnova i bez mogućnosti da za to iko bude sankcionisan!” navode iz ACT-a. Dodajući:
“Kantonalna uprava za šumarstvo, u čijem sastavu je i korumpirana čuvarska služba (čast malobrojnim izuzecima), praktično nema nikakvih ingerencija pa ni da podnosi prekršajne prijave protiv lica koja vrše krađu šume. To su nam potvrdili u odgovoru na naš zahtjev za dostavljanje informacija o ovoj problematici.”
Iz ove organizacije upozoravaju da su zvanični podaci, prema kojima je u toku jedne godine nelegalno posječeno svega 149 metara kubnih drvne mase vrijeđanje inteligencije građana. Pojašnjavajući da je to ekvivalent 80-ak posječenih bukvi. I da se ta količina u Konjicu, Prozoru, Mostaru i ostalim mjestima iz šume ukrade tokom – jedne sedmice!
Smatrajući ovo stanje krajnje neprihvatljivim i da se sa zaštitom šumskog bogatstva ne smije više čekati, iz Fondacije naglašavaju da je “krajnje vrijeme za usvajanje zakonskih rješenja u sektoru šumarstva – okvirnog Zakona o šumama BiH, Zakona o šumama FBiH i Zakona o šumama HNK/Ž!” Akcentirajući posebno svoje očekivanje od Vlade Federacije BiH i Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, da Nacrt Zakona o šumama FBiH upute u parlamentarnu proceduru.
Pritom, osim pljačkom prirodnih bogatstava, nedostatak zakonskih rješenja (ali i primjene postojećih), kao i nesposobnost i nezainteresovanost vlasti, rezultira i katastrofama, usljed uništenja (pljačkom ili neadekvatnom zaštitom) šuma kao zaštitnih mehanizama u kontekstu poplava i klizišta.
