Kiseljak je naselje udaljeno oko 10 km od centra Tuzle, kojoj administrativno pripada. Od formiranja akumulacije jezera Modrac 1963. godine, mjesto je bilo poznato kao turističko izletište i odmaralište koje je, u svoje najbolje vrijeme, imalo dva hotela, slastičarnu, kafanu, mesnicu, pekaru i obućarsku radnju. Obala Modraca je vrvila od turista, pružali su se turistički sadržaji od kojih su stanovnici i zarađivali. Tuzlanska Sloboda je svoje pripreme redovno imala u Kiseljaku. Poslije rata, slika se drastično mijenja.
„U naselju nema nijedne firme, tu su samo jedna trgovina i kladionica.“ – kažu mještani Kiseljaka. Dodajući da su imali 72 nelegalne deponije, ali da su uspjeli riješiti 90% njih.
Mjesto je naslonjeno na jezero Modrac. Ukupna dužina obale koja pripada Gradu Tuzli je 1,8 km. Nekadašnji načelnik Tuzle Selim Bešlagić jedne prilike je izjavio da će Modrac biti novi Neum. Možda je to načelnik i planirao, ali realizacija je izostala.
Ali nije izostala realizacija nekih koji su shvatili da živimo na prostoru na kome ne funkcioniše pravna država. Pa je odmah nakon rata, na obali jezera Modrac krenula izgradnja nelegalnih „vikendica“, tzv. daščara.
Otprilike 2008. godine, dakle, prije 16 godina, Općina Tuzla je počela sa Planom uklanjanja nelegalnih objekata s obale Modraca. Velika većina je tada i uklonjena, međutim nekoliko njih je ostalo, nisu se dali. Mještani su upozoravali nadležne, međutim, reakcije nije bilo. I nema.
S tim u vezi mještani su formirali neformalnu grupu građana koja je počela s aktivnostima borbe i brige za svoje mjesto. Uz podršku Fondacije tuzlanske zajednice i donatora izgrađen je društveni dom Kiseljak. Izgradili su i teren za mali nogomet, igralište za djecu a škola fudbala za djecu djeluje u okviru FK Partizan, koji nastupa u kantonalnoj ligi. Redovno saobraća autobus popularna „četrnaeska“ do izvora Kiseljak, što je toponim i samog naselja.
„Kiseljak se redovno pije, iako je, prije nekoliko godina, tuzlanska Pivara postavila tablu da je izvor zaražen. Zamislite, to radi privatna firma, koja je i privatizovala Kiseljak, koji i danas puni i prodaje. Mi je i dalje pijemo.“ – spominju mještani Kiseljaka još jedan od problema koji ih nije zaobišao.
Aktivnosti neformalne grupe za Kiseljak na rješavanju problema uklanjanja daščara s obale Modraca traju do danas. Mještani su se obraćali svima: Gradu Tuzli, Kantonu, inspekcijama, JP Spreči ali konkretnih akcija na uklanjanju nelegalnih daščara nema. Iako je Prostornim planom Grada Tuzla 2006-2026 zona Kiseljak predivđena za rekreacionu zonu, iako postoji Prijedlog akcionog plana razvoja MZ Kiseljak sa Akcionim planom za period 2017-2026. kojeg je Grad Tuzla usvojila, na terenu nema rezultata.
Ali ima zato prebacivanja odgovornosti s jednih na druge, omiljene ovdašnjim institucijama.
U svojevremenom odgovoru kantonalnog inspektora za poljoprivredu, vodoprivredu, šumarstvo i veterinarstvo, iz jula 2018., nadležni inspektor se ograđuje i nadležnost prebacuje na općinskog građevinskog inspektora na osnovu Zakona o prostornom uređenju i građenju.
U Odgovoru Službe za inspekcijske poslove Grada Tuzla, iz oktobra 2019. se kaže da zemljište na kome su izgrađeni sporni objekti pripada Vodoprivrednom preduzeću Spreča i Šumsko industrijskom preduzeću Tuzla. I da se uklanjanju objekata od strane Službe za inspekcijske poslove ne može pristupiti bez saglasnosti vlasnika parcela na kojima su objekti podignuti, a samim tim ni kontroli urbanističko-građevinske dokumentacije.
Mještani su se, onda, u oktobru 2021., obratili JP Spreča d.d. Tuzla, sa zahtjevom da se isti objekti uklone sa obale jezera. Međutim, iz JP Spreča im je odgovoreno da i pored nesporne opredjeljenosti ovog preduzeća za uklanjanje svih nelegalno izgrađenih objekata na obali akumulacije Modrac, predmetno zemljište je Odlukom Skupštine Tuzlanskog kantona o proglašenju zemljište u funkciji akumulacije Modrac proglašeno dobrom u općoj upotrebi, izuzeto iz početnog bilansa u postupku privatizacije, te da nije u njihovom vlasništvu.
Zatvarajući krug, mještani su se ponovo obratili kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove sa zahtjevom za uklanjanje nelegalnih objekata pored obale jezera Modrac. Ali…
U obavijesti od 14.3.2024. godine Uprava se ogradila od postupka, navodeći da su dobili pojašnjenje od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede TK (12.07.2023. godine) u kome se navodi da ne može dati upute o načinu uočavanja i prepoznavanja oznaka na terenu kojim su definisane maksimalne kote vodostaja u akumulaciji jezera Modrac, kao ni kota obalnog područja jezera Modrac, kako bi se konkretni podaci mogli primjeniti prilikom uviđaja na terenu. Također su naveli da ne postoji situacioni plan sa ucrtanim granicama obale akumulacije u mjerilu na kojem se mogu u prirodi odrediti granice obalnog područja.
Mještani se 28.3.2024. ponovo obraćaju kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove, ponovo objašnjavajući situaciju na terenu i postavljajući pitanje: „Kako je moguće da te kote koje spominjete nisu trebale i „vlasnicima“ koji su pravili objekte-šupe uz obalu? Zar je moguće da pored obale u širini 10 do 30 metara postoje nelegalni objekti sagrađeni na državnom zemljištu? Tu nikada nije bilo privatnog vlasništva.“
U Odgovoru kantonalne uprave za inspekcijske poslove TK od 10.9.2024. godine isti se pozivaju na Zakon o zaštiti akumulacije Modrac gdje nije definisana maksimalna kota vodostaja u akumulaciji niti na terenu, niti postoji situacioni plan sa ucrtanim kotama kako bi se konkretni podaci mogli primjeniti prilikom uviđaja na terenu, kao ni kota obalnog područja akumulacije jezera Modrac. U odgovoru se nadležnost kantonalnog urbanističko-građevinskog inspektorata isključuje.
I dok se oni koji bi trebali da reaguju na uzurpaciju državne imovine i bespravnu gradnju ograđuju od odgovornosti, građana se pitaju kako je ovo sve moguće. Zašto postoje i kome služe institucije. Ima li pravne države ili živimo u anarhiji? I šta i čiji interesi su u pozadini ovog tolerisanja kršenja zakona.
