Nekada JUNAF, sada JANAF. Prijeratni naftovodni sistem koji su zajedno gradile nekadašnje republike, Hrvatska, BiH i Srbija, prisvojili su naši zapadni susjedi. BiH nije ušla nikada u posjed vlasništva svoje trećine u ovom sistemu. Poznavaoci prilika kažu, zbog čudnih puteva kriminala i politike
“Srbija i BiH nisu ušle u posjed svoga vlasništva, a što im jamči međunarodni sporazum o sukcesiji. Nego se pod obrazloženjem nepostojanja bilateralnih ugovora i političke volje o sačinjavaju sporazuma o sukcesiji, cijeli proces odvijao daljim tokom, gdje se JANAF uključio u veće tokove mađarskog INA-MOLA”, kaže Muharem Cero, bivši član Komisije za državnu imovinu BiH.
Još je zanimljivija situacija oko Terminala Dretelj. Žurnal u svom tekstu Pljačka naftne industrije BiH navodi kako je Vlada FBiH uzaludno nastojala da preuzme imovinu Hercegovačke banke, koju su povremeno pratila suđenja za kriminal u ovoj banci, u sklopu koje je bio i Terminal Dretelj. Terminal smo izgubili, a Vlada FBiH nije htjela da se ovim bavi, što je i u emisiji Pressing priznao aktuelni premijer Fadil Novalić
“Terminal Dretelj nije upisan jer je opterećen hipotekom, ne mogu se sada sjetiti, 5,5 ili 7,5 miliona maraka, a i ovi naši terminali imaju ogroman kapacitet, 300 miliona litara i prazni su. Nemamo potrebu za integracijom još jednog terminala koji ima opterećenje, nemamo potrebu kupovat Terminal Dretelj koji ima opterećenje, a treba ga platit, jer i ovi naši su prazni”, kazao je Fadil Novalić, premijer FBiH (25.05.2016.).
“Radi se o nezakonitoj privatizaciji imovine iz sukcesije i to kada ta imovina nije bila podobna za bilo koji oblik disponiranja izuzev onih koji su se mogli smatrati participacijomm raznih zbivanja na teritoriji BiH”, dodaje Cero.
Nije dobro prošlo ni sa Energopetrolom, čija krajnje sumnjiva dokapitalizacija nije razjašnjena do kraja. Sudski epilog 2017. su oslobađajuće presude, među njima i bivši premijer Nedžad Branković, nakon čega nikada do kraja nije razjašnjen slučaj Energopetrol i kako je završena dokapitalizacija istog u Mostaru. Ni u Republici Srpskoj, gdje je jedina rafinerija u Brodu prodata Rusima, ali i maloprodajni objekti, nije jasna. Akumulirani dug rafinerije u Brodu, ali i Modriči, kao i cijele Optima grupe premašuje dvije milijarde KM. Po prvi put u istoriji tada Narodna skupština Republike Srpske odluku o prodaji maloprodajne mreže Energopetrola RS i rafinerija u Brodu i Modriči donosi iza zatvorenih vrata.
“I ona je prodata pod vrlo upitnim uslovima koji do dan danas nisu javno objavljeni, koji su to uslovi, koji je osnovni ugovor i posebno niz aneksa ugovora koji su sklopljeni sa ruskim partnerom. Bilo bi dobro vidjeti jednu opsežnu akciju, istragu, oko cijele naftne industrije, ne samo oko Rafinerije nafte, već i sarajevskog Energopetrola i njegove privatizacije, koja je bila vrlo diskutabilna, a nikada do kraja razjašnjenja”, ističe Siniša Vukelić, portala Capital.ba.
U resornim ministarstvima oba entiteta koje se bave naftnim sektorom u BiH danas bez odgovora na naše upite, dok u Terminalima FBiH kažu kako su svi odsutni, pa nisu u mogućnosti odgovoriti, čemu nam služe terminali i zašto naftna industrija u BiH nema budućnost i svela se na obični uvoz nafte.
