BUKA: Dobitnik si nagrade za najbolju istraživačku priču o korupciji. Nagrade su uvijek priznanje za kvalitetan i izvanredan rad. Koliko se danas cijeni istraživačko novinarstvo i zašto je ono nužno za svako društvo?
Kako vrijeme odmiče, istraživačko novinarstvo je u našem društvu, nažalost, sve manje cijenjeno. Svjedočimo konstantnom padu moralnih vrijednosti u našem društvu. Suprotno od cijena života koje idu stalno naviše, kada je riječ o vrijednostima, sve pojeftinjuje, pa i novinarstvo. Kvantiteta je napretek, a kvaliteta je sve manje. Ipak, nije sve tako crno. Još uvijek ima i medija i novinara koji su instinski shvatili novinarski poziv, a to je tačnost, objektivnost, kritika potkovana činjenicama, u najkraćem – autorstvo. Dok je toga, bit će i istraživačkog novinarstva.
BUKA: S obzirom da istražuješ nepotizam, korupciju, kriminal… u kojoj mjeri su bh. političari korumpirani?
U većoj mjeri. Nije korupcija samo kada se uzimaju milioni. Korupcija je i kada se „zažmiri“ na korupciju, kada se izađe iz prostorije da bi ostatak „družine“ imenovalo nekoga tvog. Toga ima zaista „na svakom ćošku“. Da imamo naprimjer barem adekvatne zakone o sukobu interesa, (neću da idem daleko u utopiju i da zaželim adekvatne sudove i tužilaštva) a u skladu s tim i adekvatna tijela koja sukob interesa drakonski kažnjavaju, ovoga bi bilo manje. Ali taj film ćemo, izgleda, još duže čekati.
BUKA: Koliko je teško danas istražiti neku kriminalnu aktivnost, doći do informacija, koliko je teško pronaći izvore i insajdere s obzirom na to da zviždači u BiH, čemu svjedoče brojni primjeri, nisu zaštićeni?
Upravo je i ovo zadnje što ste spomenuli problem. U BiH je i ta oblast, zaštita zviždača, smiješna odnosno žalosna. Imamo totalno obeshrabrivanje ljudi koji su spremni i voljni prijaviti korupciju. Evo da spomenem samo poznatije slučajeve u javnosti, Emira Mešića (UIO) i Sanjina Sinanovića (Centralna banka). Ljudi prijavili korupciju pa dobili otkaz, pa im se život pretvorio u košmar, ili da ne bude pregrubo, agoniju. A društvo, vlast, institucije – to posmatraju. Što se tiče istraživanja kriminala ili korupcije, s obzirom na količinu koju vlast na dnevnoj bazi proizvodi, to baš i nije teško. Imamo svojevrsni rasadnik kriminala i korupcije u BiH. Druga je priča što ljudi koji su iznutra o tome žele pričati sve manje, što su institucije sve zatvorenije. Dok oni koji to po službenoj dužnosti trebaju istraživati još uvijek gledaju šta će sa “švedskog stola” uzeti da “obrađuju”.
BUKA: Kada pišete istraživačke tekstove svjesni ste da raskrinkavate aktere kriminalnih aktivnosti, koliko je to opasno i jeste li nekada imali razloga za strah?
Nije svejedno, što je zasigurno, eufemizam, kada Vam provale u stan i odnesu, pazite, dva laptopa, što se desilo kolegama sa Žurnala. Dakle ciljani napad kojim se kolegama, ali istovremeno i svima nama šalje višestruka poruka. Za nadati se, zaista, da će policija i tužilaštvo ovaj slučaj istjerati na čistac. Kada ste istraživački novinar i pišete o korupciji i kriminalu u javnim institucijama i preduzećima, a dotaknete se poznatijih ličnosti, nije vam baš ni svejedno kada od njih između redova dobijate poruke kojima Vas zapravo upozoravaju da pazite šta radite. Razloga za strah ima, ali ako se već bavite ovim poslom to Vam treba biti dodatni poticaj da istrajete u vašoj misiji, jer su prijetnje i sl. samo dodatna potvrda da ste na pravom putu.
BUKA: S obzirom na to da smo jedna od najkorumpiranijih zemalja u Evropi to je znak da građani ne razumiju pošast korupcije. Naša je obaveza da o tome izvještavamo. Šta su za vas najveće posljedice korupcije?
Nepravedni sistem, društvo nejednakih, a što samo po sebi onda povlači to da se jedni bogati a drugi bivaju, siromašniji – zakinuti za radna mjesta, za zdravstvene usluge, socijalniu zaštitu. Istovremeno, činjenica da korupcija „prolazi“ , da je u BiH našla pogodno tlo, nagoviještava opasne trendove, turobnu budućnost naše države u kojoj će, u prvom redu, čovjek čovjeku biti vuk, a onda ćemo se postepeno pretvarati u crnu rupu koju će svi zaobilaziti i tek onda nam slijedi najcrnji scenariji u smislu anarhije, neimaštine i sl.
BUKA: U utorak bi trebalo da NSRS usvoji izmjene Krivičnog zakona čime bi kleveta bila krivično djelo. Možeš li dokučiti razloge ovih izmjena?
Sve što je vladajuća garnitura u RS-u, koja je istovremeno vladajuća i na nivou države, a govorim o stranci Milorada Dodika prije svega, u posljednjim godinama činila jeste da učvrsti režim, da zadrži sve poluge vlasti i moći, a time i novca i resursa. Zarad ovog cilja je „gazila preko leševa“, a to znači da je bila spremna do krajnjih granica zaoštravati političke odnose, ulaziti u sukobe sa međunarodnom zajednicom, maksimalno se zaduživati…Ovakvoj garnituri, apsolutno smetaju istraživački novinari odnosno novinari u cjelini, intelektualci, slobodnomisleći ljudi. I logično je da će takav režim gaziti i slobodu izražavanja, i to baš zbog činjenice što je takvom režimu svašta tolerisano u proteklim godinama. Ako bude i gaženje ljudskih prava i slobode izražavanja, onda će to zaista biti pogubno za BiH u cjelini, ne samo za Republiku Srpsku, jer će režim na osnovu navedeni izmjena Krivičnog zakona, ukoliko se usvoje, biti u mogućnosti da zatvara sve one koje se drznu kritički pisati, bez obzira na kojem pedlju države živjeli i radili.
BUKA: BiH je posljednih mjeseci upala u još jednu, duboku političku krizu. Vjeruješ li da će se situacija stabilizovati ili ćemo i u narednom periodu imati slične krize?
Nemam na osnovu čega bazirati stav da bi moglo doći do neke dugotrajnije stabilizacije, ako ikako. Može doći eventualno do neki kraćih „primirja“ odnosno nešto stabilnijih perioda. Aktuelni politički frontovi koji su podavno otvoreni ne mogu bez kriza. Pri tome ne mislim samo na politički front naprimjer između Dodika i SDA ili Dodika i opozicionih stranaka u RS-u. Imamo tu frontove na relaciji SDA- stranke Trojke, SDA i HDZ-a, HDZ-a i DF-a, stranaka Trojke i dojučerašnjih koalicionih partnera SBiH i NES-a i tako dalje i tako dalje.
BUKA: Nakratko si izašao iz novinarstva, ali si se brzo vratio. Jesi li od onih kojima je novinarski posao opijum?
Mogli bi se tako reći, iako postoje faze, kada se dugo bavite ovim poslom, kada dođe do zasićenja, posebno kada se situacija u državi ne mijenja. Onda, kada vam se pruži određena šansa, pokušate isprobati nešto drugo, kao što sam ja to nedavno učinio. Odluka da se opet vratim novinarstvu pala mi je lako zbog super ekipe na Fokusu odnosno slobode u mom radu kao istraživačkog novinara.
BUKA: Bili ste savjetnik člana Predsjedništva BiH, kako biste ocijenili njegov rad?
Budući da nije prošlo toliko vremena otkako više nisam u kabinetu člana Predsjedništva BiH oprostit ćete mi ako kažem: neka prođe još malo vremena, odnosno određena vremenska distanca, kako bi javno mogao artikulisati moj stav zasnovan na objektivnim činjenicama. Neki drugi novinari ili analitičari koji nisu bili u mojoj poziciji njegov rad zasigurno mogu bolje ocijeniti od mene.
